U Hrvatskoj ima više stotina ljudi bez ikakvih prava. Bez prava glasa, bez traga da postoje. Jedan od njih je i Miloš Mitrović koji je bio u Hrvatskoj vojsci ’91., ali ni danas nema osobnu, putovnicu ni domovnicu.
Od svoje sedme godine Miloš Mitrović (53) živi u Hrvatskoj za koju se borio, ali za koju – ne postoji.
Posao nema, a bez domovnice i osobne na burzi nema što tražiti. No, najveći problem imao je kada je završio u bolnici.
“12 tisuća i nešto kuna mi je došao račun kući, za šest dana bolnice, ali ja to nikada nisam platio niti sam to mogao platiti”, kaže Miloš Mitrović iz Capraških poljana.
Odbili mu zahtjev za domovnicom
Deset puta su mu odbili zahtjev za domovnicom…
“Kad je trebalo ginut’, ja se nisam pitao. Nisam postavljao nikakva pitanja i uvjete, ja sam se dragovoljno javio, a da danas ne mogu dobiti običan papir – jako žalosno”, prepričava za kamere RTL-a.
U doslovno desetak kvadrata dijela ruševne kuće koja pripada HŽ-u živi s dvojicom sinova, snahom i dvomjesečnom unukom.
“Živim jer mi sin i snaha primaju socijalnu pomoć. Do sad su imali 960 kuna, a sad imaju 1600 kuna porodiljne naknade. Eto od čega ja živim. Živim od tuđe milostinje”, dodaje.
Miloš nije jedini. ‘Nevidljivih’ građana u Hrvatskoj ima puno više.
Procjenjuje se da u romskim zajednicama u Hrvatskoj živi oko 500 apatrida – ljudi bez domovine, bez ikakvih dokumenata i građanskih prava. A njih još 1000 ima tek privremeni boravak što znači da im prijeti opasnost da za državu također postanu nevidljivi.
Oni koji im pokušaju pomoći – teško ulaze u trag osnovnim dokumentima za dobivanje državljanstva.
“Neki Romi nisu bili svjesni, nisu obrazovani da bi sebi mogli isposlovati da moraju imati državljanstvo, osobnu, domovnicu ili rodni list”, izjavio je Stanoje Nikolić, predsjednik Županijskog vijeća romske manjine.
Žene rađaju s lažnim dokumentoima; djece nose lažna imena; neki nikada ne odu mnogo dalje od svog dvorišta… Prema podacima MUP-a izdano je tek 16 putovnica za apatride.
Sastali se s ravnateljem policije
“Isprave koje imaju su često nedosatatne. Dio ih nikada nije ni tražio isprave o identitetu. Naši službenici su i pripadnici mobilnih timova… Tu pokušavamo riješiti administrativne zapreke kako bi olakšali rješavanje njihovog statusa”, poručuje Velimir Tišma, glasnogovornik MUP-a.
Zagrebačka zajednica Roma prije dva dana sastala se s ravnateljem policije baš zbog ovog problema.
“Da bi tim ljudima izašli u susret. Ne tražimo da se ide izvan zakona ili onima koji su tu godinu ili dvije, nego onima koji su tu godinama iz velikog neznanja i nepismenosti”, kaže Nedžadin Kamberovski, zamjenik predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine grada Zagreba.
Naša okolina nas oblikuje i uči životu. Dobar dio odgovornosti u tome ima država. Posebno kada je u pitanju obrazovanje građana među kojima, pa ni po Ustavu, ne bi nikada smjelo biti nevidljivih.