Približavanje vukova kućama i učestali napadi na stada do očaja su doveli stanovnike Slivnice. Zbog strogih propisa o zaštiti mještani su u strahu, a lovci nemoćni. Uz svoje ovce Kata je cijeli dan. Mora, jer opasnost od vukova je prevelika. “Ja sam ga jedan put vidila, strašan je, kroz ovce mi je proša, strašan. Ružno!”, kaže Kata Mijolović iz Slivnice Donje za Dnevnik.hr.
U Slivnici s predatorom muku muče već niz godina. A čim se čuje da je vuk u blizini, počinju raditi pastirski mobiteli. Ivanka je štetu pretrpjela prije nekoliko dana. I to po tko zna koji put. “Zakla mi je jednu ovcu i jedno janje odnija, kojeg nisam nikad ni vidila. Ja sam toliki šok dobila da još ne mogu sebi doći”, kaže Ivanka Baričević.
Lovci bi uzeli pušku u ruke, ali pucati u vuka ne smiju. “Tražili smo pravo na odstrel, ali nisu nam dozvolili”, kaže Željko Barić iz Lovačkog društva Kamenjarka, Posedarje. U Ministarstvu zaštite okoliša odgovaraju – vuk je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta. Procijenjena brojnost vuka se u posljednjih pet godina smanjuje, a brojčano je ispod ciljanog minimuma od 200 jedinki. To su razlozi zbog kojih se od 2013. godine ne odobrava odstrel vuka.
Vučje tragove Radoslav Baričević pronalazi i u vlastitom vrtu. Predator, kaže, ovdje dolazi do samih kuća. “Ja gledam njega, on mene! On je poludomaći i jednostavno ne biži.” Ministarstvo zato upozorava da je zaštita obavezna. Za stada s više od 150 grla potrebna su dva pastira i tri psa čuvara. A nužna je i električna žica minimalne visine 1,8 metara. “A ja nemam za veliku ogradu, oni, žicu. Ko će to dati”, pita se Kata Mijolović.
Tko vuka ilegalno usmrti, plaća kaznu od 40 tisuća kuna. A za stradalu životinju Kata dobije odštetu od 500 kuna. Nije lako hrvatskoj ovci kada je vuk od nje vrjedniji – 80 puta.