Evo, ovo su vam Kornati: jedinstven kamenjarski krajolik, crte suhozida od početka do kraja otoka, nekoliko šetnih staza te morsko prostranstvo koje treba oploviti i doživjeti. U ovaj nacionalni park posjetitelj ne dolazi zbog slapova – govori Josip Zanze (63) dok brodicom od petstotinjak konja polako prilazimo uvali Vrulje.
To je naseljeni dio parka, sa 70-ak kuća i samo četiri ulice, u kojemu praktično više nema svijeta, osim gdjekoje gladne mačke koja se na prvi zvuk broda prišulja do rive kako bi joj dobacili ostatke mesa ili sira.
Početkom ožujka, koji mjesec prije nego što će početi sezona, na Kornatima gotovo i nema čovjeka, a i sunce je ostalo miljama daleko iznad Murtera pustivši oblake da zacrne arhipelaški kamenjar.
Prvi gosti, govori Zanze, kao i u ostataku Dalmacije počet će pristizati iza Uskrsa, da bi nakon listopada nacionalno blago opet ostalo sablasno prazno. Prije nego što će započeti nova sezona, i na Kornatima će podvući crtu nad rezultatima one stare, ove godine, u nešto drukčijem svjetlu s obzirom na medijske napise koji su posljednjih tjedana poharali novine, piše Jutarnji.hr.
Zanze, ravnatelj koji parkom upravlja nešto malo više od godinu i pol dana, prije dva tjedna policiji je prijavio sumnje na malverzacije unutar parka nakon što je otkriveno kako je park oštećen za nekoliko stotina tisuća kuna, najvjerojatnije kroz izdavanje dvostrukih ulaznica, i to od sezonskih radnika.
“Ništa vam o tome, dok traje istraga, ne mogu reći”, upozorava Zanze, ali teško može spriječiti naklapanja i tračeve koji se, nakon što je prijava dospjela u novine, otocima šire brzinom ljetnih požara.
Nije to baš bila neka duboko skrivena tajna da se Murterini gdjekad tim zaštićenim područjem malo i okoriste, kojiput zavaljaju goste, ode pokoji od njih tu i tamo u krivolov ili se odvaži na bespravnu gradnju. Ipak, prvi je put da se time pozabavila policija, a medijska javnost nešto dublje zavirila u financijske rezultate parka, raja za domaće i strane nautičare i turiste.
Izvješće
Pa ipak, jednoj od najboljih turističkih sezona usprkos, financijsko izvješće Javne ustanove Nacionalni park Kornati za 2016. pokazuje kako je park u prihodima imao nešto slabije rezultate nego u godini prije, da su im nešto sitno smanjeni i vlastiti prihodi, kao i naplata ulaznica, posebno ona na morskim recepcijama.
Nešto je to drukčija slika od Plitvica, parka pod zaštitom UNESCO-a koji godišnje pohodi više od 1,4 milijuna posjetitelja, prihodi dosežu 274 milijuna kuna, a uprava ne iznalazi način kako da dio tih masovnih posjeta prebaci na predsezonu, kad je i na Plitvicama posjećenost nešto slabija. Rasla je lani za 25 posto i Krka, gužvovito je na Paklenici, a rezultati Risnjaka su za 50 posto bolji od godine koja je prethodila. Gdje je, dakle, zapelo s Kornatima, nacionalnim parkom koji je dosad najbolju turističku godinu u Hrvata završio sa 7,5 milijuna kuna prihoda, smanjenjem broja uplova brodara i velikih izletničkih brodova te manjkom od 1459 gostiju?
Zanze upozorava kako je godišnji rezultat ustanove ipak najbolji zabilježeni vrlo vjerojatno od vremena njezina osnivanja. Višak novca u blagajni s prenesenim viškom iz prijašnjih godina sada iznosi 4,2 milijuna kuna, rezultat je u pozitivi od lanjske godine bolji za 259,05 posto, smanjeni su rashodi poslovanja, a nacionalni park nikad nije raspolagao većim resursima. Osim toga, prihodovnoj strani, kaže, kumovala je i država koja je lani smanjila sredstva za park s kojima bi Kornati, računa Zanze, imali barem 700 tisuća kuna veći budžet. Pa ipak, broj posjetitelja s plaćenom ulaznicom pada, naplata je manja, a o Kornatima se, umjesto zbog dobrih statističkih pokazatelja, posljednjih dana više govori zbog “sezonskog” kriminala i financijskih malverzacija.
Doduše, čak je i sam Zanze, tamo negdje u srpnju 2015. kad je dolazio na čelo parka, govorio kako je šest milijuna kuna, koliko su Kornati godišnje ostvarivali, mizerija u odnosu na prihode Krke te kako kornatski arhipelag planira učiniti krunom svoje 35-godišnje karijere.
Doista, kad se kornatski rezultati pogledaju po godinama, ustanova je u 12 godina prihode sa 6,3 milijuna kuna uspjela povećati na 7,5 milijuna, i to u vremenu dok je hrvatski turizam doživio rapidni procvat, a broj posjetitelja Lijepe naše narastao na 14 milijuna. Kornati su, međutim, u tom razdoblju ostali praktično isti kakvima su ih posjetitelji gledali i davnih 70-ih godina jer se, ruku na srce, u nacionalni park godinama nije ulagalo gotovo ništa. Nije to bez vraga – jer samo bi luđak očekivao da će se u parku koji se pokušava izboriti za UNESCO-ovu zaštitu početi graditi turistički objekti, hoteli, neboderi ili betonirati plaže. No, teško tko može objasniti zašto i do dvije tisuće posjetitelja, koliko ih dnevno tijekom sezone obiđe Kornate, na 20 tisuća četvornih metara nema niti jedan jedini sanitarni čvor – osim trošnog kapetanova toaleta u brodu? Ili, zašto komunalna tvrtka iz općine Murter do danas s Kornata ne odvozi smeće pa to moraju činiti djelatnici parka, prevozeći vreće smeća na svojim brodovima do Murtera (godišnje oko 2900 prostornih metara otpada), a onda još plaćati i njegov prijevoz s rive do najbližeg odlagališta?
“To je najveći problem Kornata i tragikomična situacija. Trebalo bi pitati zašto nijedna uprava dosad nije poduzela baš ništa kako bi problem odvoza smeća pokušala riješiti uz pomoć fondova EU”, očajan je Zanze dok rukom pokazuje uredno poslagane zelene kontejnere, piše Jutarnji.hr.
Prva investicija
Iza njih diže se novoobnovljena dvokatnica, prva veća investicija u nacionalni park u posljednjih nekoliko desetljeća, zgrada vrijedna 8,5 milijuna kuna u kojoj će se nalaziti budući prezentacijski centar parka – Kuća okrunjenog mora, i u kojoj će posjetitelji Kornata prvi put moći pogledati nešto od izložaka koji su proslavili arhipelag, naučiti o njegovoj povijesti, pa čak i obaviti nuždu jer su pokraj zgrade sagrađena i prva četiri sanitarna čvora u parku koji će s prezentacijskim centrom u funkciji biti negdje od 2018. Ona će biti opremljena novcem iz fondova EU, i to zahvaljujući projektu Rediviva Kurnata, programu vrijednom 60-ak milijuna kuna pokrenutom u Zanzinu mandatu, u sklopu kojeg je planirana gradnja još triju prezentacijskih centara na kopnu, izrada dokumentarnog filma, nabava prvog izviđačko-interventnog plovila, uspostava sidrenog sustava – ukupno 16 vrijednih investicija. Ironično, ali dosad se nijedna uprava parka 30 godina nije niti pokušala domisliti kako doskočiti problemu prezentacije Kornata, 20 tisuća četvornih metara nepregledne morske i kopnene površine na kojoj nema slapova ili sedrenih barijera koje oduzimaju dah, ali bi sve zahtjevnijim turistima ipak bilo poželjno i nešto “dodatno” ponuditi.
“Izletom ispod naših Kruna, vanjske strane obodnih otoka arhipelaga, to sigurno nije dovoljno”, govori Zanze.
Zasad se Kornati svode na nekoliko plaža na kojima se može okupati, razgled naselja Vrulje, uživanje u pogledu na suhozid, plovidbu ispod Corona te skromni objed na brodu koji brodari posjetiteljima nude u sklopu cijene karte. Imaju, doduše, Kornati i nekoliko šetnih – poučnih staza, ali do njih posjetitelje uglavnom nema tko voditi, a nisu se u program razgleda uključila ni preostala seoska gazdinstva kojima turisti smetaju jer su glasni i ometaju ovce. Da se takva situacija pretjerano ne dira odgovara, čini se, i “Kurnatarima” i kurnatskim ugostiteljima, među kojima dobar dio posluje u bespravnim objektima, nerijetko nastalima na mjestima gdje su nekoć davno bile težačke kućice, ali su sada tamo luksuzna, moderna zdanja, s privatnim molovima na kojima se može usidriti i do desetak chartera. Najpoznatiji među njima nalazi se na Žaknu, nazivaju ga “mali Dubai”, a u njemu ljeti u morskim delicijama uživaju neke od najpoznatijih i najbogatijih domaćih i stranih osoba.
Prema Zanzinoj statistici, na Kornatima postoji 200-tinjak ilegalnih vezova za brodove koji prave velik problem kornatskim rendžerima, a osobito kornatskom budžetu. Rendžeri, naime, ne smiju nogom kročiti na privatni mol kako bi provjerili jesu li gosti platili karte za ulazak u arhipelag, a kornatski restorani na svojim internetskim stranicama nerijetko reklamiraju kako uz objed putnici ovdje bivaju oslobođeni plaćanja ulaznica. Naravno, to ne može biti dalje od istine, ali ni građevinska niti jedna druga državna inspekcija, usprkos višegodišnjim nalazima koji su stizali iz parka, dosad na Kornatima nije valjda srušila niti jedan privatni ilegalni objekt, ali je zato kornatskoj upravi naredila da odmah ukloni suhozid kojeg su rendžeri sagradili kako bi iza njega sakrili neugledne kontejnere. Pa je stigla prva bura, prevrnula kontejner, smeće pobacala u more, a kornatski rendžeri očajno promatrali u daljinu. Bit će, dakle, da je uz “lokalce” i država često bila posebno pogubna za sudbinu Kornata, nacionalnog parka kojem godinama ne odobrava zapošljavanje novih radnika, iako su u parku popunjena samo 24 od 101 radnog mjesta, a za nadzor kompletne površine od preko 20 tisuća hektara zaduženo tek šest nadzornika.
Problem naplate
Oni bi od bogatih nautičara privezanih na privatne vezove trebali naplaćivati ulaznice, ali kad stignu do prvoga, ostalih šest, priča Zanze, odmah dignu sidra pa brzinom munje odjure iz pristaništa.
Prema njegovim izračunima, na Kornatima se od 80-ih godina do danas “izgubilo” 647 tisuća posjetitelja kojima kornatske uprave nisu uspjele naplatiti ulaznice. Ako znamo da je u tom razdoblju park ukupno prodao 2,1 milijun karata, to znači kako se kroz godine propustilo evidentirati najmanje 30 posto posjetitelja, a onda im i naplatiti karte od kojih se park financira.
Problem naplate, priča Zanze, prisutan je praktično u svim kategorijama plovila, počevši od privatnih brodara – izletnika kojima je dopušteno da karte plaćaju po plovnoj dozvoli, a ne stvarnom broju putnika, kao i chartera s obzirom na to da nautičari rendžerima ne dopuštaju ulazak na plovilo pa je iskazan broj putnika po plovilu uvijek bio manji od stvarnog broja.
Bilo je tu godinama, priča jedan lokalac, i domišljatih privatnika koji bi lakovjernim turistima uzimali novac za izlet na Kornate, ali ih onda iskrcali na otoku Žutu koji jest dio Kornata, ali ne i nacionalnog parka, a novac od karata jednostavno pospremili u džep. Neki su turistima pod Kornate prodavali otoke Žirje i Kaprije, a onda kad bi ih i dovezli do “pravog parka”, uglavnom bi plaćali za puno manje putnika nego što ih je na brodu.
“Procjena je da se broj neiskazanih nautičara kretao između 25 i 45 posto, a brodari se s rendžerima nikad nisu mogli usuglasiti oko broja izletnika na plovilu, pa je i ovdje dolazilo do odstupanja. U početku su se putnici prilikom iskrcaja na gatovima brojili, ali danas se oni statistički broje kao umnožak broja uplova i registriranog broja putnika na brodu”, pojašnjava Zanze kompliciranu kornatsku statistiku.
Novi set problema, nastavlja, potom dolazi od ACI-ja, najboljeg poslovnog partnera parka koji iz godine u godinu smanjuje rashode prema parku, smatrajući valjda kako bi gosti ACI-ja trebali imati besplatan pristup na Kornate.
“Ja doista ne vidim razlog zašto ACI ne bi povisio cijenu karte tako da ona obuhvaća i ulaznicu za Kornate umjesto da se od nas očekuje da ACI-jeve goste uzimamo za sve niže naknade. Pretprošle godine naš prihod od ACI-ja iznosio je 850 tisuća kuna, lani je smanjen na 600 tisuća, a iako bi nam ove godine, zbog viših cijena ulaznica i povećanog broja putnika, prema našim procjenama trebali platiti oko 1,2 milijuna kuna, ACI nudi samo 400 tisuća. Misle, valjda, da to mogu činiti jer su državna tvrtka. A čiji smo onda mi? Mađarski?” žali se Zanze, po struci ekonomist i autor legendarnog 6,75-metarskog broda Galeb koji je prodavao po zemljama bivše Jugoslavije.
Zatim država nikako da za Kornate donese novi prostorni plan ili barem napravi njegove izmjene, s obzirom na to da postojeći datira iz 2003. pa je na području Kornata, do rješavanja tog pitanja, nemoguće legalno raditi gatove, rive, pristaništa ili plaže – bilo kakve sadržaje koji su preduvjet poslovanja.
“Ispred budućeg prezentacijskog centra trebalo bi nam pristanište kako bismo mogli primati goste, a općenito Kornati vape za prostorom gdje bismo organizirano mogli primati brodare koji nam dnevno dolaze s pet do 10 uplova i dovoze oko tisuću gostiju. U ovom trenutku za njih u arhipelagu ne postoji niti jedno dovoljno veliko pristanište”, priča direktor parka.
Prvi plan upravljanja parkom, dakle temeljni desetogodišnji dokument koji je ustanova prema statutu dužna donijeti i prema njemu raditi – izrađen je tek 2014., a sad ga već polako treba mijenjati, što će prema zakonu biti moguće učiniti tek za tri godine.
Cijene ulaznica
Priča o Kornatima, dakle, kompleksna je koliko i povijest domaćeg upravljanja tvrtkama i javnim ustanovama kojima je sudbinu uvijek i bez pogovora, i to dosta neuspješno, krojila politika. Do Zanzina prethodnika Roberta Bobinca, Kornatima je uglavnom upravljao HDZ, a onda je nakon Bobinčeve ostavke, u vrijeme Vlade Kukuriku koalicije, došao Zanze, prvi čovjek vodičkog SDP-a.
O prethodnicima loše ne govori, a ne komentira ni prijetnje koje je počeo dobivati nakon što je u park pozvao policijske službe.
“Institucije neka rade svoj posao”, ozbiljno progovara pa se vraća na temu kornatskih prihoda.
Realno je, kaže, da prihodi parka tijekom nekoliko godina narastu do 20 milijuna kuna, što bi bilo dovoljno da Kornati posluju bez ispomoći države, sami financiraju sve svoje potrebe, a naplatu ulaznica povećaju do 90 posto.
“Ona nikad neće biti 100-postotna jer je pristup parku moguć s previše punktova. No, uz pomoć pilot-projekta koji bi trebao startati od ove godine, počelo bi se bilježiti registarske oznake brodova zatečenih u akvatoriju, koje potom možemo usporediti s evidencijama lučke kapetanije, ministarstva pomorstava i policije”, kaže Zanze koji je već donio petogodišnji plan povećanja cijene ulaznice koja je vjerojatno najniža od svih svjetskih nacionalnih parkova. U 2015. ona je po posjetitelju iznosila mizernih 20 kuna, a Zanze je do ljeta 2022. planira dovesti do razine od 20 eura po posjetitelju nautičaru.
Plan je usvojen u srpnju 2016., a predviđa da cijena dnevnog uplova brodova do 11 metara sa 500 kuna u 2017. tijekom pet godina naraste na 1400 kuna kad je ulaznica kupljena u parku, za brodove do 18 metara sa 900 na 1950 kuna, a za one preko 75 metara sa 10 tisuća poskupi na 15 tisuća kuna.
Za kupnju karata na kopnu vrijedit će popusti – jer je namjera Uprave parka da kornatski recepcionari imaju što manje posla s novcem. Usporedbe radi, brod veličine do 11 metara donedavno je za boravak u parku izdvajao samo 150 kuna po danu.
Kad je na Kornate pozvao policiju, Zanze je pokazao da mu je do parka ipak stalo malo više nego do politike. A takav se stav u Hrvatskoj rijetko nagrađuje…
