Suzana Šešo: “Voljela bih da su kolege iz Interspara danas uz mene, ali nisu. Razumijem, strah ih je. Zato se ja borim i za njih!”

Simbolom obespravljenih, potlačenih i poniženih radnika u današnjem hrvatskom društvu koji su dovedeni do krajnje bijede i ruba egzistencije, preko noći je postala prodavačica iz zadarskog Interspara Suzana Šešo. Ne mogavši dočekati odlazak na pauzu, pojela je dvije fete pršuta za pultom sa suhomestanim proizvodima na kojemu je radila zbog čega je bez treptaja otpuštena nakon 11 godina rada za ovaj trgovački lanac.

U znak potpore njoj i svim izrabljenim radnicima danas je u Zadru organiziran prosvjed nekoliko sindikata.

Gospođu Suzanu s kojom smo kratko porazgovarali susreli smo u društvu predsjednice Sindikata radnika trgovine Hrvatske.

Kako se osjećate danas?

Sretna sam. Presretna. Vidim da su ljudi uz mene. To mi nakon svega jako mnogo znači.

Mislite li da će se ovom i sličnim akcijama nešto konkretno promijeniti u vašem slučaju?

Ne mislim, iskreno. Ali sadisfakcija je ogromna. Uz mene su borci za prava radnika, građani, meni nepoznati ljudi…

Jeste li se zaposlili? 

Nisam još uvijek, ali ima nekih naznaka. U svakom slučaju tražim posao i optimistična sam. I meni je trebalo kratko vrijeme da se oporavim od svih proživljenih turbulencija.

Jesu li kolege uz vas?

Voljela bih da su kolege iz Interspara danas uz mene, ali nisu. No, razumijem ih. Strah ih je. Znaju što se meni dogoodilo. Zato sam ja danas tu, između ostalog, i zbog njih.