Čitatelj nam šalje gnjevno pismo upozoravajući na dobro poznati problem Zadra – Zadrane. Da, Zadrane, ali one koji ne vole svoj grad i ne mare za njegovu čistoću.
Gradska uprava, poznato je, već dugo vodi borbu s divljim deponijima i priznat’ im se mora, vode ju ustrajno, ali izrazito sporo. Dok se sanira jedno divlje odlagalište otpada, niču nova dva jer stvar nije u smeću, nego u ljudima. Pročitajte pismo koje nam je poslao čitatelj i razmislite jeste li ikada odbacili makar papirić te hoćete li to ponovno napraviti.
Poštovani, već neko vrijeme prolazeći cestom koja vodi u sjeverozapadni ulaz u grad Zadar iz smjera Paga, a prije samog ulaza u Grad primjećujem nešto izuzetno zanimljivo. Nešto što nas jednim dobrim dijelom oslikava kao ljude i stanovnike ovog kraja. Ako ne stalne onda bar one povremene. Kad kažem “nas” onda mislim na žitelje Zadarske županije mada formalno ne spadam u takve. No kako se uvijek pred prijateljima i inima volim hvaliti kako sam rođen u Zadru i prekrasnoj Zadarskoj županiji svojatajući pri tome sve ono po čemu uistinu mogu biti ponosan, a što nam je ostavljeno u naslijeđe sada je vrijeme da tim istima pokazem i ono čega se kako i sam osobno tako i skupa zajedno sa vama pošteno mogu zastidjeti i pogledati ničice u pod. Ovaj put ne radi se o Kalelargi, sv. Donatu, sv. Stošiji…Krševanu…Muraju….prekrasnoj Citadeli, novo restauriranoj Kneževoj palači, o Pozdravu sunca ili Morskim orguljama i dr. Ovdje se radi o toma da na ulazu u u najbolju turističku destinaciju u 2016 godini naprosto buja hrpa glomaznog otpada koja svakom danom postaje sve veća i uskoro će prije same table “ZADAR” pozdravljati sve žitelje Županije i sve njihove goste koju nas posjete iz bilo kojih razloga. Da hrpa smeća. Hrpa se nalazi preko puta bivše talijanske graničarske zgrade. Pa umjesto da je takva, još jedna povijesna poslastica predočena nama i turistima sad umjesto nje možemo samo okrenuti glavi i gledati razbijene blokove, poluraspadnute trosjede, slomljene stolove i stolice…. Takve “Eloliške savjesti” sasvim sam siguran možete vidjeti i na mnogim drugim mjestima diljem ove lijepe naše županije. Znam jer ih viđam. Te rane se otkrivaju kada priroda zaspi te onda u punoj svojoj lijepoti zasjaju. Kada dođe proljeće priroda ipak prikrije našu sramotu i svoju bol. Postavlja se pitanje do kad? Ne znajući za mjesnu nadležnost jedinica lokalne saouprave ukoliko ne mogu apelirati na savjest nas samih zamolio bih Vas komunalna društva u vlasništvu tih istih jedinica da pokušate odraditi svoj posao. Ne dozvolimo da nam se ovakve ružne stvari događaju, jer one govore u moje ime, tvoje ime, ime naše djece, načih očeva i majki.
Možda ste lijepo počistili svoje apartmane i dvorišta, ali u isto vrijeme ste u još goroj mjeri te iste zagadili, jer smeće u vašoj kući vidite vi i vaši ukućani, a sad ga imaju prilike vidjeti stanovnici cijelog svijeta koji dođu. E pa svaka Vam čast!
