Blogerica/pljuvačica dobila savršen odgovor: “Dalmatinac nikoga nije usrećio – ali je vrijedan grijeha”
Jutros smo objavili članak o američkoj blogerici Bri koja je uzduž i poprijeko ‘popljuvala’ naš grad, uputivši kritiku Zadru i svemu zadarskom.
Komentari na njeno pisanje bili su raznoliki – neki su čitatelji Antene Zadar izvukli poantu kako se u našem gradu nešto svakako treba promijeniti, dok su drugi srčano reagirali braneći naš grad.
U ovom slučaju i jedni i drugi su u pravu jer je pristup američke autorice u svakom slučaju bio površan, iako je otkrio neke probleme koji se tiču turističke ponude grada Zadra.
No, je li Zadar samo turizam i ništa više, grad bez duše? Nipošto! Upravo to dokazuje odgovor koji je Bri dobila putem blog objave “Srce hoće, što srce hoće…” koji je, kako mi to vidimo, najljepši odgovor svima onima koji si nisu dozvolili da se u Zadar zaljube. Prenosimo dio teksta.
Čitajući travel blog jedne blogerice zapitala sam se da li je u pravu!?
I točno; Zadar je na prvu, totalno neinteresantan grad na obali.
Budimo realni, neke od navedenih stvari su potpuno ispravno opisane; i da – za jakog juga Morske Orgulje uistinu zvuče kao kit koji se porađa i istina je da zna biti tolika gužva da sjediš u naručju neznanca – što ne mora nužno biti mana.
I da, sve lampice na Pozdrav suncu ne rade!!! Svi znamo da instalacija košta ko svetog Petra kajgana ali ako Zadar promoviramo kao jedinstven u svijetu, upravo zbog te instalacije, možda bismo mogli novac koji upucavamo u Ryanair preusmjeriti u lampice!? Čisto prijedlog gradskim ocima kada smo već toliko ponosni na tu instalaciju.
I da, u pravu je: Zadar je puno previše komercijaliziran: osim mase fast food restorana i drugorazrednih mass brendova na jednoj od najimpresivnijih svjetskih šetnica drugačije nije niti mogla zaključiti.
I točno, neke od najljepših fotografija možete snimiti u Zadru…
Al jedno joj ne dam za pravo!!!
Usporediti Zadar sa prvim frajerom iz srednje škole i opisati ga na način da jednostavno ne znaš bolje pa ga dejtaš je glupost.
Ne znam za tvog prvog frajera, ali znam da puno nas tu, prvu, „ne znaš bolje“ ljubav pamtimo. Ooo kako je pamtimo! I kakva ona god bila, uvijek mami smiješak u kutovima usana.
I bez obzira što odrastamo, i jasnije definiramo svoje želje i nade, prva ljubav uvijek ostaje prva. Možda smo bili previše mladi, pa nismo vidjeli kvalitete koje ima, možda smo bili previše naivni i uistinu pali na „dobar“ marketing jer je najpoželjniji dečko u srednjoj školi i o njemu svi pričaju, pa ne želimo vidjeti iza te fasade koja je postavljena kako bi se prave tajne i vrijednosti otkrile tek onima koji zaslužuju. I zna biti zabavan ali …
Da li ga uistinu poznaješ!?
Čitavu blog objavu možete pročitati ovdje. Možda ju i Bri pročita. Ako smo mi prošli jezičnu i kulturološku barijeru, pokušali shvatiti nju i njezine kritike, onda bismo bili jako zahvalni da čuje glas građana čiji je životni prostor ocrnila bez razmišljanja o posljedicama.