Kalvarija hrvatskog nogometa počela je aferom Offside, a vrhunac bio joj je ‘nestajanje’ Zadra… ide li na bolje?
Na Praznik rada, 1. svibnja, mnogi će pohitati po besplatnu porciju graha. Bi li se među njima moglo naći prvoligaških nogometaša? Ima li među njima gladnih, odnosno onih koji mjesecima nisu dobili plaću?, Večernji.hr pita tajnika Udruge Nogometni sindikat Marija Jurića.
– Situacija je puno bolja nego prethodnih godina. Kada je HUNS osnovan 2010. godine, hrvatski nogomet zatresla je afera Offside, 21 nogometaš završio je u zatvoru. Međimurje i Sesvete otišli su u stečaj. Najgore je bilo u sezoni 2011./2012. kada su u bankrot otišli Karlovac, Šibenik i Varaždin. Te 2012. prvi put nije igrana utakmica 1. HNL Rijeka – Karlovac. Zatim su 2014. u predstečajnoj nagodbi Osijek i Cibalia. U 2016. Zadar i Pomorac nestaju. Svaki put kada klub ode u stečaj, iza njega ostaju igrači, koji zbog statusa samostalnog djelatnika ostaju s blokiranim računima. Ove godine tri kluba nisu dobila licencije za natjecanje u 1. HNL. Držimo im palce da što prije riješe obveze prema igračima i dobiju licenciju, jer u protivnom broj onih kojima su blokirani računi, a njih je oko 50, povećat će se.
Kako bi Nogometni sindikat ocijenio stanje u hrvatskom nogometu, odnosno je li status nogometaša zadovoljavajući? Što se mora poboljšati, unaprijediti?
Splitu i Cibaliji najteže
– Stanje je puno bolje nego prethodnih godina, ali nije idealno. Od ova tri kluba koja nisu dobila licencije, Istra je na najboljem putu da je dobije, dok za Split i Cibaliju predstoji težak period. Nadamo se da će naći rješenje, zatvoriti dugovanja te ishoditi licencije. Bila bi velika šteta da ih ta dva kluba ne dobiju, ali bi bila još veća šteta da ih dobiju, a da ih nisu zaslužili. Nitko ne bi trebao biti iznad pravilnika i pravila. Poštujući pravila i pravilnike štitimo naš proizvod, a to je nogomet. Što se tiče statusa nogometaša, on bi trebao biti izmijenjen novim Zakonom o sportu. Nepravedno je da nogometaš mora plaćati doprinose i poreze čak i kada ne dobije plaću.
Kakav je odnos Sindikata i HNS-a, odnosno prati li Savez zahtjeve Sindikata, ponaša li se u skladu s Uefinim propisima? I što se u odnosu klub – igrač dogodilo nakon što je Čeferin postao predsjednik Uefe?
– Sa Savezom je ostvaren socijalni dijalog. Stvari su puno bolje nego prethodnih godina. Neke teme i probleme smo apsolvirali, kao npr. sastav arbitražnog suda. Prije svega za to pohvala ide glavnom tajniku Vladimiru Iveti i Nikoli Badovincu. Ali, ima i stvari koje nisu onakve kakve bi trebale biti. Prije svega mislim na Komisiju za licenciranje HNS-a. Ona je svijet za sebe i s njom nema nikakve komunikacije. Samo se nadamo da će ove godine licencije dobiti oni klubovi koji ih zaista zaslužuju. Što se tiče Čeferina, Dario Šimić i ja imali smo priliku s njim razgovarati na dodjeli Zlatne lopte. Svidjelo mi se ono što sam čuo od njega. Dobro je da imamo čovjeka iz susjedstva. On i Boban velika su stvar za cijelu našu regiju.
Žive li hrvatski nogometaši bolje od susjeda?
– U Srbiji je u deset godina ubijeno desetak dužnosnika klubova i saveza. FIFPro izdao je upozorenje svim igračima svijeta da ne potpisuju za srpske klubove jer najvjerojatnije neće biti plaćeni. Kod nas je stanje puno bolje, ali gledamo li Austriju, ondje je sve uređeno do zadnje lige. Trebamo težiti uređenim sustavima.
Je li lista srama koju je svojedobno objavilo Ministarstvo financija, na kojoj su bili i neki klubovi, promijenila stvari, odnosno pripomogla nogometašima kojima se dugovalo?
Trebaju ugovore o radu
– Nije se puno toga promijenilo.
Koliko trenutačno ima igrača na arbitraži, koliko bi ih moglo biti na kraju sezone?
– Sada je stanje puno bolje; 2012. godine kada je u ligi bilo 16 klubova imali smo oko sto arbitražnih postupaka. Sada ih je tridesetak.
Jesu li i primanja nogometaša, samostalnih obrtnika, obuhvaćena poreznom reformom? Koliki porez na primanja plaćaju nogometaši?
– U 2015. godini prosječna plaća u Prvoj HNL bila je 18.750 kn bruto, što znači da igrač kad plati sve doprinose i poreze dobije neto oko 10.000 kuna. Prelaskom na ugovore o radu taj se iznos ne bi mijenjao, ali kod većih iznosa ugovora klubovi bi plaćali veći porez. Stoga država mora osmisliti način kako da poreznim olakšicama pomogne klubovima. Nakon donošenja novog zakona o sportu ići ćemo u smjeru traženja poreznih olakšica. U Zakonu o sportu piše da su sportske djelatnosti od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku, nadamo se da ćemo to konačno osjetiti – zaključio je Mario Jurić.