Naše more čuva Remus 100, autonomno podvodno vozilo za protuminsko djelovanje!

Sredinom listopada prošle godine u Hrvatsku ratnu mornaricu stigla su dva autonomna podvodna vozila Remus 100, i to kao donacija Sjedinjenih Američkih Država u okviru programa pomoći Foreign Military Financing (FMF). Riječ je o podvodnim protuminskim vozilima namijenjenim za pretraživanje morskog dna i optimiziranim za pregled velikih područja plitkog mora, koja zahtijevaju iznimno malu infrastrukturu za potporu i rad. Vozila su proizvedena 2016. i najnoviji su model tog tipa. Opremljena su sofisticiranim senzorima i navigacijom koji im omogućuju obavljanje detaljnih pretraživanja, a ujedno su lagana za uporabu i s visokom točnošću podataka, piše Hrvatski vojnik.

Osposobljavanje operatera

Oba dobivena vozila Remus 100 u sastavu su Protuminskog divizijuna Flotile HRM-a. Naši sugovornici, koji će više reći o samom sustavu, njegovoj uporabi i načinu rada, jesu zapovjednik Divizijuna kapetan fregate Damir Poklepović, te pripadnici Voda protuminskih ronitelja, koji sustav imaju u operativnoj uporabi, poručnik fregate Tino Mrčelić, nadnarednici Vatroslav Mlinar i Željko Stanković te narednik Žan Marsel Bušić.

Zapovjednik Poklepović objašnjava da su upravo protuminski ronitelji obučeni u procedurama protuminskog pretraživanja morskog dna i pronalaženja minski sumnjivih objekata za što, uz ostalo, rabe različite vrste sonara i skenera, a odnedavno svoje su sposobnosti pronalaženja i identifikacije dodatno pojačali i povećali uporabom Remusa 100.

Odmah nakon dolaska tih vozila u HRM dvotjednu temeljnu obuku prošlo je šest operatera iz sastava Voda protuminskih ronitelja, a proveo ju je instruktor tvrtke Hydroid-Kongsberg koja je i proizvođač vozila. Kako sami operateri ističu, to nije njihov prvi susret s takvim tipom vozila jer su već prije, u suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva i voditeljem katedre podvodne robotike, prošli pilot-obuku na autonomnom podvodnom vozilu Iver2, a to im je predznanje uvelike pomoglo za brže usvajanje procedura rada s Remusom 100. Stoga i ne čudi da je Kongsbergov instruktor bio iznimno zadovoljan brzinom i vrhunskim sposobnostima naših operatera u usvajanju novih znanja i radu s Remusom 100, koji je obuhvatio osposobljavanje u procedurama pripreme misije, pripremi ronilice za zadaću, provedbu misije te naknadnu analizu prikupljenih podataka. Nakon što završe i drugi dio obuke, naši će operateri biti sposobni i samostalno provoditi osnovno održavanje i time dodatno smanjiti troškove. Trenutačno smo, prema našim saznanjima, među svega desetak vojski koje koriste taj tip vozila i imaju sposobnosti rada s njim.

Pretraživanje morskog dna

S obzirom na operativne sposobnosti, vozilo se koristi, kao što mu već u nazivu stoji, do 100 metara dubine i kao takvo idealno je za pretragu plićih vodenih površina, primjerice, prilaza lukama ili u samim lukama, ali je za razliku od uporabe ronitelja u svrhu sigurnosne pretrage podmorja višestruko brži i pokriva znatno šire područje, pa je samim tim i puno ekonomičniji. Primjerice, za područje koje Remus 100 može skenirati i pretražiti u nekoliko sati, roniteljima bi bilo potrebno i nekoliko dana. Autonomija rada vozila odnosno trajanje baterije ovisi o brojnim parametrima, no u optimalnim uvjetima, dubini i brzini, iznosi do osam sati, a za to vrijeme moguće je pregledati do 80 četvornih metara podmorja. Njegov se rad programira i prati na prijenosnom računalu, a nakon spuštanja u vodu pokreće se i odrađuje zadaću skeniranja dna prema unaprijed zadanim koordinatama. Na sebi nosi različite senzore (vidljivosti, temperature, dubine…), sonar s bočnim motrenjem (side scan sonar – SSS), koji snima sliku morskog dna i sprema zapis na tvrdi disk, a ti se podaci nakon završetka misije uspoređuju i analiziraju. Osim toga, može dodatno biti opremljen i videokamerom za snimanje te se digitalizirani zapis jednostavno poslije preuzima s tvrdog diska. Točnost lociranja sumnjivih predmeta iznosi svega nekoliko metara. Na osnovi prikupljenih podataka, tj. detekcije, provodi se zatim identifikacija i klasifikacija nađenih predmeta, a ako se detektira minski sumnjiv ili eksplozivni predmet pristupa se njegovu neutraliziranju. Tad na scenu stupa skupina protuminskih ronitelja obučena za protueksplozijsku zaštitu koja sumnjivi predmet uništava.

Poručnik fregate Mrčelić, zapovjednik Voda protuminskih ronitelja, sažima kako su detekcija-identifikacija-klasifikacija i neutralizacija osnovne operacije u radu s Remusom te napominje kako im dodatak kamere na vozilu pomaže u lakšoj identifikaciji objekata s morskog dna. Narednik Bušić naglašava kako rade i na određivanju važnih pomorskih ruta i koridora koji su podložni stalnom nadziranju, posebno na prilazima lukama, pa trenutačno rade na plovnim komunikacijama ispred splitske luke, prilazu kroz Kaštelanski zaljev i ulazu u luku Lora, a nastavit će to i u ostalim važnim jadranskim lukama. Karte pregledanih područja arhiviraju se i ulaze u bazu podataka te se prilikom idućih pretraga uspoređuju. Periodično se, naime, prema preuzetim NATO-ovim obvezama, moraju obavljati pregledi prilaza lukama zbog niza razloga, a jedan je i sprečavanje mogućih terorističkih napada.

Uporaba tih podvodnih vozila značajna je, dakle, i s vojnog, ali i s civilnog aspekta, jer pridonosi sigurnosti plovnih putova u Jadranu i za vojne i za trgovačke brodove koji ga koriste. Usto, sigurno jadransko podmorje iznimno je važno za Hrvatsku kao turističko odredište.

No, najvažnije je da su operativne sposobnosti HRM-a u protuminskom djelovanju dolaskom tih vozila uvelike povećane, a naši sugovornici koji s njima rukuju slikovito su to opisali riječima: “Dosad smo vozili reli Pariz – Dakar, a sad Formulu 1.”

Više o Remusu pročitajte i fotografije pogledajte na Hrvatskom vojniku.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...