“Ako ne možete nahraniti stotinu ljudi, nahranite jednog čovjeka”, misao je Majke Tereze.
Kada je prošloga ljeta Ivan Motušić, vlasnik trgovine na Lipotici koja radi 24 sata na dan postavio “hladnjak solidarnosti”, javnost i mediji s oduševljenjem su primili vijest o socijalnoj osjetljivosti ovog poduzetnika i građana Zadra.
Hladnjak je postavljen s ciljem ne bacanja hrane i pomoći najpotrebitijima. Prije negoli “višak” bez razmišljanja bacimo u koš za smeće, trebali bismo se sjetiti onih koji si ne mogu osigurati esencijalne životne potrebe kao što je, u prvome redu, zdrav i redovit obrok.
Naši su sugrađani pokazali moć empatije no i brzo se ulijenili. Hladnjak solidarnosti sve smo češće mogli vidjeti kako zjapi prazan. Danas ga više nema. Čini se kako nam se ipak bilo lakše riješiti ostataka ručka ili večere negoli ih staviti u posudu, prekriti folijom i prošetati do Lipotice.
– To je bio moj privatni hladnjak koji se prilikom nevremena razbio, a nažalost, nitko nije iskazao volju ponuditi neki sponzorski za istu svrhu. Ja bih možda već ponovno ušao u investiciju, ali akcija nije naišla na dobru volju Zadrana. Porazno za ovaj grad, Zadrane… Samo u Lipotici ima 250 stanova. Svatko od nas dnevno baci barem 30 dkg hrane. To vam je, samo na spomenutu brojku, 80 kilograma hrane koju bismo u jedan dan mogli podijeliti onima koji je trebaju. Po toj bismo logici trebali ima četiri, a ne jedan frižider. No, nema volje, nema solidarnosti. Ja sam svojedobno razmišljao staviti hladnjak kod bedema, na ulazu u grad, ali ta je priča odmah stopirana…, priča nam Ivan Motušić.
Šteta, obzirom je Zadar prvi grad u Hrvatskoj koji se priključio ovoj globalnoj akciji.
Ona je prije nekoliko godina krenula iz Saudijske Arabije. U Europi su je među prvima prigrlili Španjolci, stanovnici malenog gradića u Baskiji gdje je u samo dva mjeseca prikupljeno i podijeljeno 660 kilograma hrane.
U Americi, primjerice, “hladnjak solidarnosti” ima i svoju Facebook stranicu na kojoj se svakodnevno objavljuju fotografije unutrašnjosti frižidera, a sve kako bi građani znali gdje je najnužnije odnijeti hranu.
Poanta ove akcije jest da ljudi prestanu moliti za hranu, kada viškove osnovnih namirnica imamo svi.
U Zadru, nažalost, o solidarnosti u nekoj drugoj priči…