“Nevidljivi Vlatko” već deset godina izbezumljuje hrvatski obrazovni sustav: “Teško je naći školu u kojoj se nije prijavio za posao”

Nitko ga nije vidio, samo su se rijetki s njime čuli, ali ga zato mnogi dobro znaju. On nije mit, glas o njemu nije urbana legenda, on je stvaran. Njegovo ime je Vlatko Hrpka Gladović i on je čovjek koji već više od deset godina izbezumljuje hrvatski obrazovni sustav, buši ga izvana i ne trudeći se ući unutra, te u tome očito toliko uživa da nema namjeru stati.

Da krenemo od kraja: vaš reporter uspio je doći do “nevidljivoga Vlatka” – bila je to, vidjet ćete, rijetko uzbudljiva konverzacija, s uskličnicima koji iza sebe ostavljaju more upitnika, i sud je u jednom trenutku bio spomenut – ali ga ipak nije uspio natjerati da progovori u diktafon.

Nije pomoglo ni prikrivanje novinarskih tragova, ni sve lukavstvo ovoga svijeta. Vlatko je ostao postojano nepomaknut, baš kao na početku svoga pohoda po institucijama hrvatskog Ministarstva obrazovanja.

A na početku bijaše – natječaj. Nitko sa sigurnošću ne može reći kada se je točno rečeni Vlatko Hrpka Gladović javio na svoj prvi natječaj za posao nastavnika (ili ravnatelja ili bilo što slično, jer “nevidljivi Vlatko” javlja se na sve moguće natječaje za koje smatra da ima potrebne kvalifikacije), ali dostupni podaci pokazuju da je to moralo biti negdje oko 2004. ili 2005. godine. Kada mu je bilo niti 45 godina.

Zadnja pošta Bakar

Javio se, rekosmo, Vlatko Hrpka Gladović na natječaj, a kad nije prošao – žalio se. Iskoristio je naprosto svoje zakonsko pravo. Žalba je, naravno, odgodila izvršenje, škola je još neko vrijeme bila bez nastavnika iz traženog predmeta, ravnatelj se morao pravdati pred prosvjetnom inspekcijom, a “nevidljivi” je za to vrijeme guštao u svojoj maloj osveti.

Od tada je, dakle, prošlo već desetak godina, a Vlatko Hrpka Gladović i dalje se javlja na natječaje za poslove (najčešće) iz resora obrazovanja. Javlja se uporno i neizostavno, neumorno, i to na praktično sve natječaje u kojima se traži ravnatelj škole ili nastavnik iz kakvog stručnog predmeta naslonjenog na turizam. I nakon svakog neuspjeha se žali. I tako odgađa zaposlenja novih nastavnika te baca u očaj ravnatelje i prosvjetne inspektore.

Ne možete vi mene toliko puta odbiti koliko puta se ja mogu žaliti, njegov je moto.

“Nevidljivi Vlatko” ne bira žrtve, prijavljuje se za namještenje od Prevlake do Dunava, znaju ga tako i u Osijeku i u Zagrebu, i u Puli i u Imotskome, i u Omišu i u Pločama, i u Prelogu i u Đakovu… Najčešća meta su mu gimnazije i škole turističkoga smjera, ali nije nužno, jer priliku za dobar posao neće propustiti ako se i u nekoj drugoj ustanovi traži čovjek njegovih kvalifikacija.

Trenutak je ovo kada smo dužni objasniti što to imamo protiv nesretnoga Vlatka. Nije, naime, teško biti na njegovoj strani, strana je to maloga čovjeka koji se praćkom bori protiv haubica.

Ovako sažvakan i ispljunut Vlatko svakako zaslužuje ljudsku podršku. I priliku. Da napokon dobije posao. Je li tako? Mnogi od nas bili su ili su još uvijek u Vlatkovoj koži. Nema veće frustracije nego kad pored svih tvojih kvalifikacija posao stalno dobiva netko drugi.

Kvaka je, međutim, u tome što Vlatko Hrpka Gladović posao uopće ne želi. Da, dobro ste čuli, Vlatko Hrpka Gladović već više od deset godina javlja se na sve moguće natječaje za nastavnike i ravnatelje diljem Hrvatske, a da mu nimalo nije stalo da na tim natječajima i pobijedi. Jer da jest, onda bi se barem nekome odazvao. Podigao bi barem slušalicu. Kad već na razgovor za posao ne želi doći.

Da, bilo je situacija, poglavito u početku dok Vlatko Hrpka Gladović u školskim krugovima još nije bio postao “onaj” Vlatko Hrpka Gladović, kada su ga ravnatelji zvali, kada su željeli i uživo vidjeti kandidata koji će možda dobiti posao u njihovoj ustanovi, ali on bi svaki put, ali baš svaki put, te pozive izignorirao. Nikad se i nigdje Vlatko Hrpka Gladović nije pojavio.

A postoji, zaista postoji. Živi u Bakru i uredno prima poštu. Na telefonske pozive uzvraća SMS porukama, a mejlove šalje koristeći internetsku vezu Gradske knjižnice u Rijeci. Njegova veza je, objašnjava, isključena.

Nevidljivi kandidat

Radeći na ovom tekstu razgovarali smo s nekoliko nasumično odabranih ravnatelja dalmatinskih srednjih škola. I svi su nam potvrdili kako je Vlatko Hrpka Gladović njihov stari znanac. I kako se redovito javlja (ili se javljao) na natječaje za posao u njihovoj školi. Potvrdili su nam i kako ga nikad nisu vidjeli.

Tek jedan ravnatelj nam je rekao kako ga je uspio čuti telefonskim putem. Bilo je to, kaže nam Josip Gašpar iz Srednje škole “Tin Ujević” u Vrgorcu, prije otprilike pet godina, nakon čega su im molbe prestale dolaziti.

– Nakon mnogih molbi odlučio sam mu ponuditi posao. Čak mi se bio javio na telefon. Eto ga, prošao si, dođi i radi, rekao sam mu, a on se iznenadio. Pa je počeo okolišati, e da mu je Vrgorac predaleko, e da mu se ne isplati, e da mu nađemo smještaj… Uglavnom, naglo je odustao, prisjeća se Gašpar.

Taktika je upalila. “Nevidljivi Vlatko” od Vrgorca je odustao. Drugi ravnatelji, koji na seminarima redovno razmjenjuju svoja iskustva o “nevidljivome”, nisu bili te sreće. Slavko Gudelj iz makarske Srednje škole “Fra Andrija Kačić Miošić” tako otvoreno priznaje da mu je Vlatko Hrpka Gladović “mozak popio”.

– Ništa mi ne govorite, desetak puta mi je inspekcija zbog njega bila. On se žali na neregularnost natječaja, pa oni dođu provjeriti što je bilo, a za to vrijeme djeca pate jer dok se stvar ne riješi, ne smijem zaposliti drugog nastavnika, objašnjava Gudelj.

Modus operandi “nevidljivoga Vlatka” nije kompliciran. Iziskuje, istina, sociopatsku predanost i zanatsku skoncentriranost, ali u osnovi je sasvim jednostavan.

– Kao prvo, on vam se javlja svima, teško je naći školu u kojoj se nije prijavio za posao. Kao drugo, na razgovore s natječajnom komisijom, iako uredno bude pozvan, ne dolazi. Kao treće, redovno se žali područnoj inspekciji i Ministarstvu u Zagrebu. Četvrto, komunicira isključivo SMS porukama i svaki put kad ga pokušate nazvati, kaže da je zauzet i da se ne može javiti, dodaje naš sugovornik.

– Želio sam ga vidjeti, upoznati, da popričamo kao što sada s vama pričam, ali jok, on ni da čuje. A ne možeš mu ništa jer ima sve dokumente i sve čini prema zakonu, zaključuje Gudelj.

Vlatko Hrpka Gladović u prijavama za posao, uz priloženu dokumentaciju, navodi da je završio jezičnu gimnaziju i srednju ugostiteljsku školu, da je diplomirao na Hotelijerskom fakultetu i Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, da je radio u prosvjeti od 1986. do 1995. godine, a rado napomene i da je član SDP-a.

U jednoj od molbi za ravnateljsko mjesto koju smo dobili na uvid stoji i kako će, citiramo, “ako bude izabran, isušiti močvaru u prosvjeti”.

No, nije “nevidljivome Vlatku” samo škola “napeta”, prijavio se on, recimo, na natječaj i za ravnatelja makarske Turističke zajednice, ali i za ravnatelja Studentskog centra u Slavonskome Brodu (i Splitu) te direktora Gradskog bazena u Varaždinu. A javio se i na naš natječaj.

Pokušavajući, naime, kontaktirati ovog senzacionalno tvrdoglavog Bakranina, odlučili smo se na taktiku vabljenja. Nakon što nam se nije javljao na uporne telefonske pozive, SMS poruka je upalila. A u njoj je stajalo da je prošao na natječaju za nastavnika u jednoj (da je sad ne imenujemo) školi.

‘Vidimo se na sudu’

Komunikacija je krenula relativno normalno. “Nevidljivi Vlatko” prvo nam je esemesao kako ne može odgovoriti na poziv jer je “u gužvi”, “na sastanku je”, no natječaj i dobiveni posao su ga ipak zagolicali. Zagucao je udicu i zatražio točne podatke o školi koja se interesira za njegove usluge (zanimljivo, naziv predmeta koji bi predavao nije spominjao, iako ga nismo ni mi spomenuli) i najavio da se možemo čuti sljedećega jutra. U devet sati.

Sljedećega jutra, u devet sati, mobitel mu je bio nedostupan. Uzaludni su bili svi naši pozivi. Potom je opet uslijedila razmjena SMS-ova. Ništa od objašnjenja zašto se ne javlja, ni izgovor ovaj put nije ponudio, nikakva gužva, nikakav sastanak, ali je zato odmah, “u glavu”, naveo da ga zanima samo posao na neodređeno i na puno radno vrijeme.

Na naš zahtjev da se ipak moramo čuti prije nego mu dodijelimo posao, inače ćemo biti primorani odbaciti njegovu prijavu, uzvratio je paljbom:

– Nemamo što razgovarati, ne možete prijavu odbaciti jer po zakonu imam sve uvjete. Drugo, dužni ste me obavijestiti tko je primljen. U molbi je sve navedeno, sve je rečeno. Amen.

– Obavijestit ćemo vas tko je primljen, hvala što ste se javili na natječaj – uzvraćamo.

– Vidimo se na sudu, završava “razgovor” Vlatko Hrpka Gladović.

“Nevidljivi Vlatko” zvijezda je i u Ministarstvu obrazovanja. Čim smo im spomenuli čovjeka koji već godinama minira prosvjetne natječaje, začuo se uzdah: “Ah, Vlatko…”. Službeni odgovor s detaljima i konkretnim brojkama o Vlatkovim prijavama i žalbama obećali su nam poslati naknadno. Nije to sve lako skupiti, piše Slobodna Dalmacija.