Svetko Mitrović, mali proizvođač u poslu s Agrokorom: “Nisam se bunio na kašnjenje naplate po šest mjeseci, ali sada me strah. Jedino od čega živim je poljoprivreda!”

Više od 10 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava posluje s Agrokorom, a procjenjuje se da im je isti dužan oko milijardu i pol kuna.

Mali vjerovnici strahuju da se sami bez pomoći države neće moći naplatiti.

S Agrokorom unazad nekoliko godina posluju i članovi PZ Maraška Tinj. Milenko Vrkić, predsjednik zadruge iz ovog malenog i poljoprivredno bogatog ravnokotarskog sela kazuje nam kako je svaka nenaplaćena kuna za malog proizvođača korak ka propasti. No, ono na što se oslanjaju jest “prebijanje dugova” preko repromaterijala; gnojiva, sadnica, hrane…

Jedan od najvećih među malima proizvođačima koji posluju s Agrokorom je Svetko Mitrović.

– S Agrokorom surađujem nekih pet, šest godina, otkako je otvorena otkupna stanica u Polači. U početku je sve bilo u redu. Onda su počela kašnjenja. U svibnju i lipnju im redovito plasiram oko 30, 35 tona krumpira, a u srpnju ide lubenica, oko 50, 60 tona. ovoga proljeća dogovor je bio da će mi novac biti isplaćen u roku 60 dana, ali to se razvuklo na neke rate, pa sam ukupan iznos dobio tek po Novoj godini. Sretan sam što jesam. Ne mogu reći da se ikad dogodilo da se dugovanja na kraju ne podmire, kaže Mitrović koji je i ovim načinom naplate bio zadovoljan. Morao je biti, jer je poljoprivreda jedino čime se bavi u životu. No, zbog problema koji su se nagomilali bojazan oko isplate sredstava za zimski otkup itekako postoji.

– U siječnju sam prodao oko 18 tona kupusa i poriluka. Novac čekam. Što će biti, ne znam. Nadam se barem tome da ako ne bude novaca, da će nam dati repromaterijal. Nije to rješenje, ali s druge strane ionako ga moramo kupiti pa bolje išta nego ništa. Je li me strah? Pa je. Ne radim, nemam zaleđe, zemlja i ono što na njoj uzgajam jedino je od čega živim, iskreno će Mitrović.