Lažnog svećenika Dalića koji se predstavljao kao brat Andrej i godinama varao građane prvi je razotkrio zadarski fra Drago Ljevar

Lažni svećenik Jandre Dalić (34) rodom iz Livna već jedno desetljeće u bijelom redovničkom habitu diljem Hrvatske i po susjednim zemljama kao brat Andrej dijeli “blagoslove” prolaznicima i uzima milodare.

Od njegovih aktivnosti se još 2009. godine ogradila i sama Nadbiskupija, a kod nasamarenih građana se probudio gnjev pa su neki od njih odlučili “uzeti stvar” u svoje ruke. Zbog napada na Dalića kojem su ukrali aktovku i ruksak sa 160 eura, te zlatni kalež, pliticu, srebrni prsten i dva mobitela, nakon čega su ga “ispratili” na ulicu udarcem nogom u stražnjicu i uz prijetnje smrću i masakriranjem bude li viđen u metropoli, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nepravomoćno su na uvjetne kazne osuđeni David K. (31) i njegova supruga Marijana M. (29). Davidu K. je dosuđena godina dana zatvora s trogodišnjim rokom kušnje, dok je Marijana dobila godinu uvjetno na dvije, piše Jutarnji.hr.

Osveta

– Dalić je prevarant koji je mojoj supruzi Marijani lagao da je svećenik, isusovac, agent iz Vatikana, egzorcist. Punio joj je glavu time, a njezinoj obitelji obećavao duhovno iscjeljenje. Punac i punica su ga mjesecima hranili i davali mu novac. Uslijed svega, Marijana se, nakon 10 godina veze, počela čudno ponašati i izbacila me iz stana. Bila je pod Jandrinim utjecajem. Totalno sam pukao. Nisam to više mogao gledati, pa sam dogovorio s Marijanom da Jandru dovedemo u stan. Pozvao sam i svoja tri prijatelja jer sam se bojao da će doći naoružan. Nisam mu prijetio nego sam njegove stvari stavio u plahtu. Pregledao sam mu dokumente i vratio mu putovnicu. Puknuo sam ga nekoliko puta, a kada sam vidio da mu teče krv, stao sam. Od 100 eura koje je imao, Marijani sam dao 30 eura. Cilj mi nije bio pokrasti ga već da prestane s varanjem – ispričao je David.
Njegova žena Marijana je, pak, pojasnila da Dalića zna od srpnja 2014. kada joj se predstavio kao misionar- svećenik.

– Blagoslivljao je obitelji po Šibeniku. Upoznao je i moje roditelje. Govorio im je da s dečkom živim u grijehu. O mojoj familiji je znao stvari koje drugi nisu znali. Uvjeravao me da David nije čovjek za mene, da će brzo umrijeti, baš kao i moj otac, a u rujnu te godine sam se dogovorila s Davidom da Jandru pozovemo u stan. Sve što se dogodilo u stanu uz povišene tonove, bilo je u afektu. Iako sam mu uzela 30 eura tog dana, smatram da ništa nisam ukrala jer sam mu par dana prije toga dala 200 kuna. Jandrine stvari smo bacili u kontejner jer su smrdjele. I bile su proklete – pojasnila je Marijana M.

Detalje postavljene klopke Dalić je iscrpno opisao istražiteljima. Marijanu zna od ljeta 2014., a kad mu je rekla da je prekinula s dečkom, odlučio joj je “na njezin poziv biti podrška u teškim trenucima”.

Otputovali

– Od 4. do 11. studenoga 2014. živio sam s njom na istoj adresi. Nakratko sam otputovao, te mi je dan kasnije telefonom rekla da me želi vidjeti. Slala mi je SMS-ove, ispitivala me gdje se nalazim. To nije bilo nalik na nju. Sumnjao sam da nešto nije u redu. Kad sam joj došao pred zgradu, na upit je li sama u stanu, rekla je da je, no za mnom su u stan ušla još četvorica muškaraca, a David je izašao iz WC-a. Shvatio sam da sam uvučen u klopku. David me počeo maltretirati. Posjeo me na kauč. Uzeo mi je ruksak, novčanik, mobitele… Najmanje 20 puta me udario šakom u glavu, a nepoznati muškarci su mi kopali po stvarima. David je psovao, govorio mi da će me ubiti te je uzeo neku tvrdu igračku s kojom je nastavio lupati. Krv je počela teći iz glave pa su mi dali ručnik da se obrišem. Otjerali su me bez stvari na ulicu. Marijana je rekla da će unajmiti nekog da me ubije, a David me udario nogom u stražnjicu uz poruku da će me masakrirati ako me vidi u Zagrebu – pojadao se policiji Dalić.

Od podizanja kaznene prijave u studenom 2014. te optuženja i na kraju presude, prošle su dvije i pol godine. Dalić se niti na jednoj raspravi nije udostojio pojaviti. Gdje se nalazi nitko ne zna, a bračni par koji mu je nasiljem odlučio stati na kraj, zadovoljan je okončanjem postupka jer su na svako ročište uredno dolazili iz Njemačke.

Tvrdio da je član zajednice koju će Crkva tek priznati

Dalića kao “crkvenog mandatara” koji sve radi na svoju ruku, nije teško uočiti. Njegovo mjesto “rada” je osobni improvizirani štand kraj kojega polaže ljudima ruke na glavu i besplatno “blagoslivlja”.

Sebe je vjernicima opisao kao “redovnika, misionara božjeg milosrđa i člana nepriznate Zajednice misionara božanskih milosrđa, ali po savjesti i po Mateju 9,38-40, blagoslivlja”.

Fra Drago Ljevar, dok je bio gvardijan samostana sv. Frane u Zadru, među prvima je pokrenuo hajku protiv Dalića. A franjevci Male braće iz Dubrovnika, koji su također odaslali apel za oprez pred lažnim redovnikom naglasili su svojedobno kako je Dalić u prošlosti bezuspješno pokušavao biti član nekoliko redovničkih zajednica i da se svako malo u Dubrovniku pojavi u habitima različitih boja. Prije crkvenog “mandata”, Dalić je navodno boravio u riječkom prihvatilištu za beskućnike, a upućeni u problematiku smatraju da je incidentna osoba.