U Hrvatskoj se zapošljavanje redovitih učenika odvija preko učeničkih servisa, što je srednjoškolski pandan poznatijem student servisu. Uvjet je da imate minimalno 15 godina, da redovno pohađate srednju školu i, naravno, da imate suglasnost roditelja ili zakonskog skrbnika.
Iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava doznajemo da je u Hrvatskoj registrirano 67 učeničkih servisa. Njihov popis možete pogledati na ovom linku.
Iz ove brojke je očito da nema svaka škola servis koji posreduje između učenika i poslodavaca. Ako u vašoj školi nije registriran učenički servis, pitajte u tajništvu škole s kojim učeničkim servisom imaju sklopljen ugovor. Bitno je samo da se upišete u onaj koji je u županiji u kojoj živite.
Članstvo u učeničkom servisu prvi je korak prema zapošljavanju. Treba vam osobna iskaznica, potvrda škole o redovitom školovanju za tekuću školsku godinu, dokument koji sadrži OIB, broj žiro računa učenika i pisana suglasnost roditelja.
Kako naći posao? Teško!
Sada slijedi potraga za poslom. Naime, rijetko se događa da se poslodavci koji žele zaposliti učenike sami javljaju servisima. Uglavnom poslove sami nalaze učenici (čitaj, roditelji), piše Tportal.
Potvrdio je to za tportal Damir Mandić, ravnatelj Gimnazije Karlovac koja ima svoj učenički servis. ‘Učenici sami nalaze posao. Poslodavci nas vrlo malo kontaktiraju s ponudom poslova’, kaže ravnatelj Mandić koji potvrđuje da postoji veliki interes učenika u Karlovačkoj županiji za rad tijekom praznika, no da realizacija šteka.
Njihov učenički servis u prošloj je godini izdao 500 ugovora, što znači, pojašnjava, da je radilo tek deset posto srednjoškolaca. ‘Čini mi se da je takav oblik rada još uvijek u fazi razvijanja i smatram da će ga biti u budućnosti još više’, dodaje.
Tajnica Industrijsko-obrtničke škole Šibenik Ljiljana Korda za tportal kaže da je interes poslodavaca za takvu radnu snagu dosta velik zbog plaćanja niskih doprinosa. No, svejedno, i njihovu učeničkom servisu javlja se mali broj poslodavaca.
Da je zapošljavanje tinejdžera kod nas tek u povojima i poprilično neuređeno, dokazuje i odgovor koji smo dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Tamo nas upućuju nazad na Učeničke servise i na Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje pak u nekoliko tjedana nije našlo vremena da nam odgovori na upit.
Opcija pronalaženja posla za maloljetnike ne postoji ni na portalu Moj posao. Ipak savjetuju učenicima da provjere uvjete rada prije nego što prihvatite poslovnu ponudu. ‘Informirajte se o poslodavcu (društvene mreže, forumi), načinu kako isplaćuje plaću jer je uvijek je bolje raditi preko ugovora nego na crno, čak i ako je u pitanju rad kojim ćete si osigurati ljetovanje ili džeparac’, kažu za tportal.
‘Po završetku radnog odnosa zamolite poslodavca za preporuku jer će vam ona dobro doći prilikom traženja budućih poslova. Početna učenička radna iskustva uglavnom su vrlo pozitivna, a poslodavci također pozitivno reagiraju kada mlade osobe pokazuju želju za učenjem i radom. To znači da će vam i rado napisati preporuku, a ona već prilikom traženja prvog studentskog ili ‘konkretnog’ posla može odigrati ključnu ulogu u tome da baš vi dobijete posao’, poručuju učenicima.
Kolika je provizija učeničkog servisa i tko ih nadzire?
Ako ste među onim sretnicima koji su našli posao preko praznika, budućeg poslodavca tražite podatke o tvrtki jer te podatke morate unijeti u ugovor koji izdaje učenički servis. Kad je posao gotov, poslodavac u taj ugovor unosi broj odrađenih sati i iznos plaće.
Poslodavac plaću ne isplaćuje na račun učenika, nego na račun servisa, s tim da iznos koji je učenik zaradio mora uvećati za 15,5 posto. Deset posto je provizija učeničkog servisa, obavezni doprinosi iznose pet i pol posto od zarade, od toga pet posto ide za mirovinsko osiguranje, a pola posto za zdravstveno osiguranje i zaštitu na radu.
Iako zapošljavanje maloljetnika regulira zakon i pravilnik, djeluje kao da je riječ o nekakvoj sivoj zoni između Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Ministarstva obrazovanja. Učeničke servise nadzire prosvjetna inspekcija, a sam rad učenika i poslodavce nadzire inspekcija rada.
Iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava kažu nam da su oni nadležni za tumačenje zakona i pravilnika koji regulira rad maloljetnih učenika, a s druge strane uopće ne barataju podacima o broju učenika koji rade preko učeničkih servisa.
Unatoč svemu, ne dajte se obeshrabriti. Svi naši sugovornici naglašavaju da je riječ o dragocjenom iskustvu za tinejdžere. Da ne govorimo o novcu koji će sami zaraditi.
‘Korisnije je naučiti dijete da zaradi za mobitel ili kopačke nego mu to kupiti’
Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić uopće ne dvoji je li razvijanje radnih navika u tinejdžerskim godinama korisno.
Tri su aspekta koja pritom ističe. Prvi je ono što naziva specifičnim treningom. ‘Kada mlada osoba između 15 i 18 godina dođe u radnu sredinu, ono što nauči u konkretnoj situaciji s ljudima koji su stariji i s kupcima, ne može naučiti u školi. Učenje u konkretnoj životnoj situaciji, tj. specifični trening, to je nešto dragocjeno’, kaže za tportal.
Drugi aspekt je iskustvo u formativnim godinama. ‘Neki imaju tu prednost da se dugotrajno školuju i da nakon škole i fakulteta, magisterija i doktorata padnu u radnu sredinu kao da su pali s Marsa. U formativnim godinama je dobro stjecati iskustva u vezi konkretnih radnih zadataka’, pojašnjava.
Treći pozitivni aspekt je, nazovimo ga, antikonzumerizam. Uvodić Vranić kaže da griješimo ako djecu učimo da je uloga roditelja da rade, a djece da uživaju i troše. ‘Vrlo je korisno naučiti dijete da zaradi za mobitel ili kopačke. To je korisnije nego mu kupovati sve što poželi. To je odgojna mjera kojoj učimo dijete da se snalazi u svijetu na normalan način, da bude sudionik u društvu, a ne zaštićena osoba kojoj treba posebni tretman’, zaključuje Uvodić Vranić.