Bivši svjetski prvak i dvostruki pobjednik Svjetskog kupa za OI 2018. priprema se na Viru!

Svjetski prvak iz 2012. godine, dvostruki pobjednik Svjetskog kupa u skijaškim letovima 2008. i 2012. te osvajač brončane olimpijske medalje iz Salt Lake Cityja 2002., slovenski reprezentativac hrvatskih korijena Robert Kranjec, odmara se, uživa na virskom suncu i istovremeno priprema za nadolazeću skijašku sezonu i Olimpijske igre 2018. u južnokorejskom Pyeonchangu. Hoće li na borilištu Alpensia Ski Jumping Stadium – na kojemu je u FIS-ovim natjecanjima njegov sunarodnjak Matjaž Pungentar već dva puta pobjeđivao, a jednom i Rok Justin – doći do kraja u veljači sljedeće godine i osvojiti zlatnu medalju, kao jedini neostvareni cilj u karijeri, ostaje tek za vidjeti. Iza Kranjeca je teža ozljeda križnih ligamenata i operacija zbog koje je prošlu sezonu uglavnom pratio kao gledatelj, ali prepun optimizma i energije ovaj 36-godišnji veteran skijaških letova i reprezentativac Slovenije traži novi uzlet. S pripremama je krenuo još krajem veljače, a zatekli smo ga u lakšem treningu u obiteljskom krugu, sa suprugom Špelom i 4-godišnjom kćerkom Pikom Felicianom, u dvoru Desanke i Veseljka Rukavine te viđenih Virana Ivane i Marina Rukavine.

„Bilo kakva medalja na Olimpijskim igrama bio bi veliki uspjeh, ali zlatna je nešto što intimno priželjkujem. To mi je kao sportašu neostvarena želja i cilj svakog sportaša“, priča nam Robert čije ambicije, bez obzira na veteranske godine, nisu sadržane isključivo u činjenici očekivanog nastupa na OI u Južnoj Koreji.

„Motivacija je na prvom mjestu, a potom zdravlje. Skijanje je moj način života“, kaže.

Na 175 centimetara visine ovaj rođeni Ljubljančanin traži željenu težinu od 61. kilograma što mu daje gotovo savršen atletski izgled skijaša-letača, čini ga iznimno konkurentnim natjecateljem, a uz gotovo 20-godišnje iskustvo i logičnim izborom za sastav reprezentacije. Ima, također, još nešto. Valjda ona fina, svilenkasta nit koja razdvaja vrhunske sportaše i rođene pobjednike. One koji su rođeni za postolja.

„Sretan sam uvijek kada sam u natjecanju, bez obzira na rezultat. Svaki je nastup prava sreća i svaka medalja jednako draga. To je kao da biraš između dva djeteta“, ističe slovenski skijaški as kojemu u karijeri nedostaju još samo dva leta preko 200 metara kako bi kolekciju kompletirao na brojci 200. No, već i brojka od 198 letova preko 200 metara je nedostižna za sve skijaše-letače, a najbliži Kranjecu na vječnoj listi je umirovljeni Poljak Adam Mališ sa „samo“ 135 letova preko 200 metara.

Iako 36-godišnji Kranjec danas možda nema energiju 20-godišnjih natjecatelja u skijaškim letovima, ima iskustvo kao adut s kojim će izlaziti na zimska borilišta.

„Iskustvo puno znači. Sada kada sam stariji ipak drukčije razmišljam, znam dobro rasporediti energiju kako bih se stigao regenerirati. Kada si mlad, onda si pomalo lud“, govori bivši svjetski prvak. Ovu konstataciju kao da dokazuje i postavljanje novog svjetskog rekorda u dužinskom letu kojega je u ožujku ove godine postavio 24-godišnji Austrijanac Stefan Kraft s nevjerojatna 253,5 metara. Kraft je ujedno i najveća zvijezda skijaških letova i skokova – u 2017. osvojio je Svjetski kup u skokovima, letovima, norveški „Raw Air“ te ekstravagantnu i omiljenu Novogodišnju turneju, poznatu i kao „Četiri skakaonice“. Kraft će mu, kao i mnogi drugi letački asovi, biti konkurencija u nadolazećoj sezoni i željenom cilju na Olimpijskim igrama, pa je Kranjec nakon procesa rehabilitacije žestoko krenuo s pripremama. To je bila prva faza povratka koja je trajala šest mjeseci sa svakodnevnim treninzima, a ova virska došla je kao spoj odmora i laganog rada. Svoje je trenutne mogućnosti već testirao u Poljskoj na ljetnom kupu i osvojio 18. mjesto, što je s obzirom na težak rehabilitacijski period – vrlo pristojan rezultat.

„Osjećaj zaleta po keramici, leta i dočeka na travi sasvim je drukčiji od natjecanja u zimskim uvjetima, ali je bitno da sam nastupio i vratio se nakon duže pauze. Moram još poraditi na kondiciji i skinuti koji kilogram“, priča Robert koji će do kraja tjedna još boraviti na Viru, a onda će se u full izdanju posvetiti profesionalnim obavezama. Naravno, i svojim fanovima koji ga u Sloveniji svakodnevno zaustavljaju, traže autograme, tapšu po ramenima ili pozdravljaju na ulici. Kranjec je u zemlji koja živi skijanje i skijaške sportove velika zvijezda, a slava ga je sustigla i na otoku Viru. Umjesto odmora u miru i tišini morao je odgovarati na novinarska pitanja, a prije toga „odraditi“ i rukovanja na plaži.

„Prepoznali su me moji Slovenci, ali nije mi smetalo. U suštini, imam dovoljno mira i odmora zbog čega sam uostalom i došao na Vir“, ističe. Zapamtili smo i unaprijed zapisali: ako Kranjec osvoji zlato na Olimpijskim igrama i tako zaokruži svoju sjajnu karijeru, bit će to zbog ljetovanja na Viru. Slovenac nije imao ništa protiv:

„Neka bude tako“.

KRANJECOV REKORDNI LET OD 244 METRA

Slovenski skijaški letač iz Ljubljane drži nacionalni rekord u dužini leta s nevjerojatna 244 metra leta na Svjetskom prvenstvu u norveškom Vikersundu. Bilo je to prije pet godina, u sezoni u kojoj je Robertu Kranjecu sve polazilo za rukom – svjetski prvak, pobjednik Svjetskog kupa, momčadska bronca na istom SP-u i pobjeda na Planici. Bio je to let koji Ljubljančanin pamti:

„Trajao je osam sekundi. Međutim, nikad nisam znao kazati o čemu razmišljam u tim trenucima. Prije svega, uživaš u letu ako je dobar. S druge strane, ako let nije dobar onda se javlja i osjećaj straha. Sve nas je strah u takvim trenucima, iako o tomu mi letači nikad međusobno ne pričamo“.

Osjećaj straha javlja se, priča nam Robert, ako letač ne napravi dobar posao i ima nesiguran let, a manje zbog činjenice da se ispod njega nalazi 12-metarski ambis kao na staroj skakaonici u Planici.

LIJEPO NA VIRSKOM SUNCU, HLADNO U MORU

Kranjecu je, kako kaže, na otoku Viru prekrasno i uživa u odmoru, ali jedan detalj nikako mu ne odgovara. Za nekoga tko veći dio godine boravi i živi u snježnim uvjetima te praktički živi od zime, ima vrlo zanimljivu slabost.

„More mi je hladno i imam osjećaj promrzlosti. Tri godine sam trenirao vaterpolo u kranjskom Triglavu i pamtim da sam stalno imao osjećaj hladnoće u vodi. Jednostavno mi ne paše“, otkriva Robert svoju Ahilovu petu. A kada nije u moru, onda je sve OK. „Prekrasno je. Nije prevruće jer stalno nešto puše pa uživam“, dodaje.

NIŠTA NIJE TEŠKO KADA SU REZULTATI DOBRI

Veći dio godine slovenski letač boravi na natjecanju i putovanjima kojima nema kraja, s jednog zaletišta na drugo. Kada je sportaš mlađi i „gušter“ u Svjetskom kupu, kao Kranjec daleke 1998. kada je nastupio prvi put ili 2001. kada je odradio cijelu sezonu, sve je nekako lakše. Sada s obitelji koju ne vidi dok se natječe, stvari postaju nešto teže, odnosno barem smo tako mislili pripremajući pitanje za slovenskog asa.

„Ma, nije. Ne pada mi teško“, kaže Robert. Kao nešto iskusniji „kolega u braku“, upozorili smo ga kako mu supruga Špela sluša razgovor, ali nije se dao smesti.

„Ne, istina je. Gledam na to kao na svoj životni poziv. Naravno da ti obitelj nedostaje, ali ako ti ide dobro u natjecanju, onda ništa nije teško. Ako rezultati nisu dobri, onda su putovanja zamornija, a samo natjecanje teže nego inače. Sve je to normalno“, govori slovenski letač. Najteže je zapravo ako se dogodi ozljeda, kao u njegovom slučaju na posljednjim zimskim Olimpijskim igrama.

„To mi je najteži trenutak u karijeri. Pao sam u ruskoj Soči u kvalifikacijama i potrgao križni ligament. Bio sam sjajno pripremljen i očekivao sam odličan rezultat“, prisjeća se nesretnog nastupa koji je letača kranjskog „Triglava“ na duže udaljio od zimskih borilišta.

TATA IZ VARAŽDINA, KĆERKA IZ GVINEJE BISAO

Slovenskom letaču je otac bio Varaždinac koji je na rad otišao u Sloveniju. Tu je upoznao ljubav svog života, Robertovu mamu, i tako je počela obiteljska priča Kranjecovih. Nastavila se u Poreču gdje je Robert upoznao Špelu, dogodila se ljubav, a potom su Robert i Špela posvojili Piku Felicianu, sada četverogodišnju djevojčicu rođenu u zapadnoafričkoj zemlji Gvineja Bisao. Generacijski put od Varaždina preko Ljubljane i Poreča do Gvineje Bisao, zaista je bio kratak.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...