Doc. dr. sc. Begonja, Sveučilište u Zadru: “Hrvatska ne smije podržavati obilježavanje ‘Ustanka u Srbu’, to je moralni poraz države”

Oružane četničko-komunističke skupine, logistički podržane od talijanskih fašističkih vojnih postrojbi, počinili su težak zločin u kojemu su do temelja spalili hrvatska i muslimanska mjesta Boričevac, Kulen-Vakuf, Ivezić-kuće u mjestu Brotnja, Krnjeuša i dr., te likvidirali na najbrutalniji način nedužno civilno stanovništvo, među kojima je bilo djece, žena i staraca, upozorava povjesničar doc. dr. sc Zlatko Begonja u razgovoru s Andreom Černivec za Hrvatski tjednik od 27. srpnja 2017. u kojem se osvrće na sramotnu proslavu u Srbu, one koji je pohode, ali i još jednom podsjeća na silnu tragediju i krvave zločine koji su se dogodili nad hrvatskim stanovništvom, a koje su počinile četničko-komunističke skupine podržane od talijanskih fašističkih vojnih postrojbi, piše Narod.hr

Doc. dr. sc. Zlatko Begonja, povjesničar je pri Sveučilištu u Zadru specijaliziran za hrvatsku povijest tijekom 20. stoljeća. Prije nekoliko godina u Hrvatskome tjedniku objavio je članak o događajima u Srbu u kojemu je kronološki opisao događanja toga 27. srpnja 1941. godine.

Članak možete pročitati na portalu Narod.hr, a mi izdvajamo neke važnije dijelove.

 

* Vi ste povjesničar koji je potanko objasnio što se zaista dogodilo toga 27. srpnja 1941. i uopće u tim danima na području Like. U nekoliko rečenica, ponovimo, što se zaista dogodilo?

Vrijedi konačno zapamtiti i nikako smetnuti s uma kako su u problematizirano vrijeme, zapravo kroz nekoliko dana kasnije, oružane četničko-komunističke skupine, logistički podržane od talijanskih fašističkih vojnih postrojbi, počinili težak zločin u kojemu su do temelja spalili hrvatska i muslimanska mjesta Boričevac, Kulen-Vakuf, Ivezić-kuće u mjestu Brotnja, Kmjeuša i dr., te likvidirali na najbrutalniji način nedužno civilno stanovništvo, među kojima je bilo djece, žena i staraca.

Posebice je ostala zabilježena četničko-komunistička zločinačka aktivnost u mjestu Brotnja, gdje su na stravičan način u Srbskom klancu i jami na Dabinu vrhu pogubili trideset i sedam Hrvata iz obitelji Ivezić, među kojima se nalazilo dvadesetoro djece. Žrtve su u jamu bacali žive i to prema starosnoj dobi, dok je istodobno najstariji član iz stradalničke obitelji Ivezić pod prijetnjom morao guslati i pjevati dok su preostali skončavali svoje živote u grotlu jame. Kada bi samo ovi podatci i činjenice našli mjesta u svijesti svakoga razumnog pojedinca, onda sasvim sigurno ne bi bilo baš nikakvoga razloga za dvojbe oko događaja nastalih uz ovaj nadnevak.

 

* Koji je smisao obilježavanje toga dana danas u samostalnoj Hrvatskoj?

Uglavnom zadržavanje prava na zasebnu interpretaciju navedenih događaja, zapravo prava na revolucionarnu povijesnu istinu koju podržavaju određeni dijelovi društvene strukture kao aktivne sljedbe bivše etablirane komunističke nomenklature. U takvome stanju stvara se programirani kaos i društvo se drži u stalnoj napetosti, pri čemu se verbalno poziva na odmak od preispitivanja događaja iz prošlosti, a istovremeno se ista prošlost koristi za ideološko-političke obračune. Držim kako nije pritom problem u onima koji to promiču, već u onima koji bespogovorno i nekritički pristaju na takvu podvalu.

U vremenu smo kada obmane ne bi trebale nailaziti na plodno tlo, navlastito ne one koje imaju svojega ishodišta u događajima iz prošlosti.

 

* Što bi za Hrvatsku značilo daljnje održavanje i dodatna rehabilitacija toga jugo-komunističkoga praznika?

Moralni poraz. Kapitulacija pred krivotvorinama što bi rezultiralo pitanjem stvarnih namjera odgovornih. Jer kada bi nastavili s neodređenim odnosom prema tom nadnevku, onda bi zapravo prešutno prihvaćali stanje latentne opasnosti i pokazivali vlastitu slabost u odnosu na razotkrivanje vješto nametnutih opsjena.

* Tko su u Hrvatskoj oni koji odlaze 27. srpnja u Srb i kako ih identificirati?

Kao sljedbenike opskurne politike koja želi ostati dominantna u prostoru hrvatskoga društva. Jasno mi je kako se u njihovu slučaju teško odreći uloge tužitelja i sudca glede određenih povijesnih zbivanja, posebice kada je to jamstvo za održanje na političkoj površini i zadržavanje značajnih sinekura.

Međutim, moram priznati kako je klanjanje događajima iz prošlosti koji su i prouzročili krvave zločine ipak i zavidna razina patologije.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...