Ivan Marinković je dobitnik nagrade “Trofej Frane Vukić” u sezoni 2016/17. za najkorisnijeg igrača KK Zadar. Marinković je s 14,62 indeksnih poena u prosjeku, osvojio ovosezonsku titulu ispred organizatora ugre Jakova Vladovića (12.44) i Lovre Mazalina (11.52). U prigodnom razgovoru za Zadarski list poručio je kako je ovo za njega jako lijepa nagrada, jedna od najvećih u karijeri…, prenosi KK Zadar.
– Imali smo dobru sezonu. Zadovoljan sam. Ostvarili smo ostanak u ABA ligi, što je i bio primarni cilj, a to nije bilo nimalo lako za ostvariti, pogotovo kada uzmemo u obzir količinu pehova koju smo imali. Svakako da je sezona bila prepuna uspona i padova, ali kada je bilo najpotrebnije, bili smo pravi.
Od početka sezone Marinković se nametnuo kao jedan od najboljih strijelaca Zadra, k tome je dodao i solidan broj skokova pa se ubrzo nametnuo i kako jedan od najboljih igrača ABA lige.
– Ovo nije fraza, ali moje brojke su zasluga cijele momčadi, i to od stručnog stožera do suigrača. To je potpuno zajednički uspjeh i sebe ne bih isticao na bilo koji način.
Koliko je činjenica da ste imali Jakova Vladovića na “playu” pomogla vama centrima?
– To zaista nije teško pitanja. Strahovito nam je pomoglo to što je Jakov bio tu. On je realno bio naš najbolji igrač, motor ekipe i zna se od kojeg igrača je kretala večina naših napada i što je to značilo za našu igru, pogotovo ne mojoj poziciji. Osim toga imali smo i Lovru Bašića koji je strahovito talentiran igrač, ali koji na žalost nema sreće s povredama i nadam se da će uskoro uhvatiti pravi ritam igara, jer s Vladovićem i Bašićem je sigurno da će i ostali igrači dobiti priliku da napreduju.
Nova destinacija?
– U ovom trenutku još nemam novi klub.
Kako ćete pamtiti dvije godine u Zadru?
– To su bile dvije najbolje godine u mojoj karijeri i što se tiče igara i što se tiče samog života. Zaista sam bio fantastično prihvaćen i teško da će me itko prihvatiti kao što su me prihvatili Zadrani.
A zahvalit ćete se…
– Svima. Od građana Zadra preko ljudi iz uprave, menadžmenta, stručnog stožera, suigrača, ljudima gdje sam stanovao, gdje sam se hranio. Ne smijem nikoga izdvajati. Jednostavno mi je Zadar pružio mnogo i ja se nadam da sam se na neki način odužio svojim igrama.
Možda se i jednog dana vratite u Zadar?
– To bih svakako želio i nadam se da je ovo samo privremeni rastanak.