Botić tvrdi kako investicija Dogusa krije nešto sasvim drugo – produženje koncesije za cijenu omanjeg stana

Marjana Botić iz Akcije mladih šalje nam dopis u kojemu daje svoje viđenje investicije Dogus grupe u marinu Borik. Ona tvrdi kako se u svemu tome krije iznimno povoljan način produženja koncesije na kojoj, kaže Botić, Dogus itekako dobro zarađuje. Više pročitajte u nastavku.

13 490 760,00 kuna “investitor” Dogus planira uložiti u marinu Borik. Na osnovi tog ulaganja trazili su i dobili od Vlade Republike Hrvatske maksimalno produženje koncesije na punih 50 godina. Dodatnih 33 godine investitoru Dogusu potrebni su da vrati to “ogromno” ulaganje!! 13 490 760 kuna podijeljeno na dodane 33 godine iznosi 408 810 3 kune i 90 lipa po godini. Ili preračunato u eure godišnje će Dogus morati uložiti otprilike 54 tisuće eura da opravda ovakvi maksimalno produženje koncesije! Cijela marina Borik sa svim svojim skupim vezovima za godišne ulaganje u vrijednosti od otprilike jednog jednosobnog stančića od 30 – 32 metra kvadratna! I tako 33 godine kako bi Dogus mogao vratiti takvu znatnu investiciju!Svatko od mnogih mladih poduzetnika ili čak samo mladih obitelji koje ce za takav stančić od 30 – 32 m2 platiti u 33 godine kamatu koja ce povrat banci uvećati na duplu vrijednost takvog stančića rado bi od Vlade RH dobio takvu jednu marinu na iskorištavanje,  ne po novim nego po starim uvjetima i sigurno bi i bolje gospodario i vise ulagao!
Ako to Dogus ili Vlada RH smatraju da nije tako Akcija mladih i nezavisnih poziva ih javno da nam marinu Borik prepuste u podkoncesiju pod starim uvjetima pa ćemo pred ocima javnosti pratiti zaradu i ulaganja te povrat mizernih 13 490 760 kuna ne 33 nego 15 godina, uz zaposlenje i primjerene place zasigurno vise od 15 sada zaposlenih. Stalno ili sezonaca? A vjerojatno većinom sezonskih radnika koje trenutno veliki “investitor” zapošljava.
Vjerujemo duboko da nigdje u svijetu kamo mladi iz Hrvatske hrpimice odlaze nećemo naći ovakav investicijski eldorado koji je našao Dogus kod Vlade RH ovdje u Zadru. Šteta samo sto nitko od vlastitih građana Republike Hrvatske nema priliku za jednake takve investicijske prilike koje razni Dogusi, generalisimusi, gazde i slični imaju. Možda bi uspjeli ostati živjeti i raditi u vlastitoj zemlji, a ne po Irskoj, Kanadi, Njemačkoj…