U Jadranskome moru ima mnogo morskih pasa, no kako nisu ni veliki niti krvožedni kao neki koji žive u oceanima, nisu ni pretjerano poznati. Ipak su impresivni – i ljepotom, i kao čuvari ravnoteže eko- sustava, donosi Morski svijet.
Jadran je dom čak trideset vrsta morskih pasa.
Stoga, kad se ljeti bućkamo u našemu lijepom plavom moru, s nama to čini i po nekoliko tisuća primjeraka tih zanimljivih morskih stanovnika. Srećom – rijetko u našoj blizini. Većina tih vrsta danas je zaštićena, no nije uvijek bilo tako. Iako nisu bili opasni, i naši su morski psi donosili novčane nagrade onome tko bi ih ulovio. Novac je, doduše, još uvijek u igri, ali sa suprotnom namjenom – da spriječi izlov. Tko se ogluši, plaća i do 30 000 kuna kazne!
Najveći morski pas u Jadranu je psina golema, druga najveća riba na svijetu, odmah nakon kitopsine. Može narasti i do 12 metara, što je otprilike dužina autobusa kojima mnogi rado putuju na more. Usprkos veličini, nije nimalo opasan za ljude jer se hrani mekušcima i beskralježnjacima. Nedavno se u Istri jedan takav nježni div zapleo u mrežu, a ribari su ga oslobodili i vratili u more.
Nisu svi divovi nježni, naravno. U Jadran povremeno zaluta i slavna velika bijela psina – redovit gost u filmovima i dokumentarcima – no ubrzo ode jer joj je Jadransko more prilično tijesno. Uz to, otkako nema sredozemne medvjedice, nema ni delicija koje bi je nagnale da ostane.
Upravo zato što Jadransko more nije golemo, u njemu obitavaju većinom manje vrste morskih pasa, no s pregršt živopisnih imena. Modrulj svoje ime duguje osobito plavoj boji kojom se spaja s plavetnilom mora, zbog čega ga nije lako uočiti. Danas to otežava i činjenica da je zaštićena vrsta s malo jedinki – jedna je od najugroženijih vrsta morskih pasa na svijetu. U Hrvatskoj su zaštićeni i pas lisica, psina zmijozuba, mlat, pas tupan te glavonja i volonja. Tu su i trošiljka, žutuga i kučina, kao i druge, nezaštićene vrste koje većinom žive na otvorenome moru i gledaju svoja posla.
Jadran svojim domom naziva i najbrži morski pas na svijetu! Ime mu je pas kučak, a neki ga poznaju i kao morskoga psa makoa. Nekad vrlo čest u Jadranu, danas je i on zaštićen. Hrani se glavonošcima, sitnom ribom i tunama, a posebno voli hladno i umjereno toplo more pa ćemo ga teško susresti tijekom ljeta. Još je manje vjerojatno da ćemo susresti kostelja, najmanjega morskog psa u Jadranu – dugačak je tek 60 centimetara – jer živi na dubinama od 200 do 2000 metara.
Morski psi kasno sazrijevaju, sporo se razmnožavaju i dugo žive, što ih čini izrazito osjetljivima na izlov. Zato je danas tako mnogo vrsta morskih pasa pred izumiranjem. Oni su ti koji drže balans među vrstama tako što održavaju riblje populacije stalnima, pa je njihova uloga u eko-sustavu, kako Jadranskoga mora tako i svjetskih oceana, neprocjenjiva. Stoga, kad turisti sa strahom pitaju ima li morskih pasa u Jadranu, s ponosom im valja reći: “Da! Oni su odraz naše bioraznolikosti i zdravlja našega mora. I ne grizu!”