Na putu prema moru skriven je još jedan hrvatski biser, no za razliku od ostalih do kojih možete relativno jednostavno uz minimalan napor, do Vrela Une trebat će vam zaista ozbiljan komad dobre volje i prstohvat navigacije.
Do izvora rijeke Une možete doći iz nekoliko pravaca. Ako ste na proputovanju prema Jadranu onda je najpametnije skrenuti nakon Korenice prema Donjem Lapcu. Riječ je o cesti koja je uređena prije nekoliko godina. Dotad su je uglavnom koristili radnici šumarije i krajnji očajnici jer dobrim dijelom nije bila asfaltirana.
Druga je opcija, i sasvim sigurno najgora, da se sa stare Ličke magistrale odlučite odvojiti lijevo u mjestašcu Bruvno, između Udbine i Gračaca, pa preko brda, dolina i milijun zavoja krenete prema Srbu.
Treća je cesta ekipi portala Punkufer.hr najbolje sjela, ali njome ćete značajno skrenuti s puta prema moru, pa taj put možete koristiti kada od Vrela Une nastavljate prema moru. Radi se o cesti koja od Gračaca vodi prema Kninu, pa preko Popine i Srbskog klanca nastavlja kroz Srb i potom konačno i do samog izvora.
Doduše, nemojte očekivati da ćete parkirati tik do izvora. Automobil ćete ipak morati ostaviti na improviziranom parkiralištu kraj kućice u kojoj se (ili u njenoj blizini) nalazi Dušan Ćopić, mještanin i umirovljenik koji za Zadarsku županiju naplaćuje ulaz na sam izvor. I prilično je tvrd orah.
– Svi bi džabe, ali džabe ne dam nikome, kaže nam Dušan koji se od jakog sunca sklonio u obližnji hlad. Platiti smo morali i mi, ali tijekom razgovora postaje jasno da ponekad njegovo ime nadjača stroga pravila.
– Nedavno je došao autobus, kažu da ih je 40 slijepih i oni bi džabe. Kako da ja kažem nešto? Kad je tako, neka ide tako, što god bih kazao, uvrijedio bih ih. A opet mislim, što će slijep čovjek tamo kad ne vidi ništa, priča nam Dušan koji im nije naplatio ulaz, iako se na kraju ispostavilo da je samo dvoje posjetitelja među njima bilo slijepo.
A bio mu je, kaže, i jedan čovjek koji je nosio nekakve nacrte. I on je htio besplatno proći pored dotrajale stolice koja nasred prašnjavog puta označava kraj besplatnog koračanja. Da bi posjetitelj zakoračio iza ove reprezentativne oznake, mora platiti 20 kuna.
– Od stolice gore morate platiti. Ako to volonterski radite, idite džabe. Ali ako to radiš za pare, i ja ovo radim za pare, prepričava nam Dušan razgovor s tim inženjerom. I tvrdi da je ovaj odmah pokleknuo. „Pametno kažeš. Daj ti meni ulaznicu pa ću ja to pravdati svom šefu“, zaključio je čovjek s nacrtima i izvadio 20 kuna.
Izvadili smo ih i mi, uredno dobili ulaznice, pa se uputili prema izvoru. Dušan nam je dobacio da do izvora ima nekih 500 metara i da ne gledamo puno u krošnje stabala, već da pazimo gdje koračamo. Treba izbjeći nezgodne susrete s poskocima koji u tom kraju nisu rijetkost. Srećom, nismo ih uočili.
Prašnjavi put ubrzo završava, a dalje morate nastaviti gazeći uređenu stazu u bezbroj stepenica. Budite pametni pa se, za razliku od potpisnika ovih redaka, nemojte odlučiti diviti ovim ljepotama po najvećoj vrućini. Ako se baš želite dovesti na sam rub srčanog udara, bolje da se penjete prema kakvoj gradskoj bolnici, a ne u jednoj od ozbiljnijih hrvatskih zabiti.
Pušaču koji je posljednji put trenirao kad su mu u zgradi prošle godine popravljali lift uspon će potrajati prihvatljivih petnaestak minuta. Cijelim putem može se čuti Una kako huči u svom kanjonu, no teško ju je vidjeti usred ljeta od bujne vegetacije. Tek se na jednom ili dva mjesta usput mogu ugledati maleni slapovi Une koja se probija kroz svoj davno izbrazdani kanjon u krškoj ličkoj zemlji.
Na samom kraju uspona – nagrada! Izvor Une!
Više pročitajte i fotografije pogledajte na mrežnim stranicama portala Punkufer.hr