Zadar danas obilježava 26. godišnjicu obrane Grada. Predborbe za Zadar počele su još u kolovozu, intenzivirale su se koordinirano s napadom na Šibenik. Zadar su Srbi počeli granatirati 15. rujna, a Šibenik 16. rujna. Bitka za Zadar zbila se u punom intenzitetu od 1. listopada – 6. listopada 1991. godine. U bezizglednoj situaciji hrvatske su snage uspjele obraniti grad od srpskih osvajača. Borbe za Zadar počele su niskim intenzitetom još kolovozu 1991. godine. Od tog se kolovoza većina snaga JNA iz Zadra povlači ka zračnoj luci Zemuniku. Postrojbe JNA nisu nastavile ići dalje ka Benkovcu, nego su se utaborile u Crnome i Babindubu te tako zauzele ta dva zadarska predgrađa. Lokalno se stanovništvo povuklo u Zadar.
20. kolovoza 1991. izjavu ministra obrane pobunjeničke srpske paradržave Milana Martića prenio je New York Times: “Ubrzo ćemo osvojiti Petrinju, Karlovac i Zadar, jer je u našem interesu i interesu vojske da imamo veliku morsku luku”. Četnički vojvoda i osnivač Radikalne stranke Vojislav Šešelj tih je dana izjavio u blizini Zadra kako će se „unatoč oktobru, da okupa u srpskom moru i da ispije kafu na Zelenom trgu (danas Narodni trg u Zadru).”
Napad na Zadar počeo je 1. listopada. U tom trenutku hrvatske snage koje su branile Zadar brojale su 2300 ljudi. Činili su ih pripadnici MUP-a, ZNG-a i Civilne obrane. Pomoć je stigla iz Imotskog, odakle je stiglo 700 hrvatskih dragovoljaca, čime je ukupni broj hrvatskih branitelja iznosi 3000 prema 14 000 vojnika četničkog agresora. Hrvatske su snage najviše bile locirane na Bokanjcu, Bilom Brigu, Sokinom Brigu, Sinjoretovu, Ploči, Dračevcu te u Arbanasima.
Hrvatski su branitelji bili prisiljeni snalaziti se improvizacijskim rješenjima, pa su spajanjem konstruirali vlastita vozila samohodnog topništva. Poslužili su se vozilom zadarskih Nasada kojim su se prije rata šišale suhe grane na stablima kraj ceste i mijenjale žarulje javne rasvjete. Na njega su montirali improvizirani top kojim je s Karme gađan raketni brod JRM VPRB-32 Koper.
U prvom srpskom napadu na grad poginule su 42 osobe u Zadru. Arbanasi su se istaknuli obranom grada iz kuća. Pucali su na brodove JRM koja je gađala grad. 2. listopada bilo je kratkotrajno primirje. Hrvatske su snage to iskoristile za evakuirati trajektima djecu, žene i starce na nešto sigurnije otoke.
Završni srpski napad na Zadar bio je 6. listopada, na dan kad su žestoko napali Novsku, Novu Gradišku, Lipik i druge. Hrvati su ih zaustavili na Dračevcu. Jedan je hrvatski branitelj tada uništio legendarni tenk, a drugi je uništio transporter. Na Sokinom je Brigu, hrvatski branitelj uništio kamion pun vojnika, a na Bilom Brigu hrvatske su snage uništile još 4 srpska tenka. Srpski je osvajač doživio poraz i na moru. Arbanasi su teško oštetili brod Koper, osramotivši JRM, te su prisilili razarač na povlačenje iz zadarskog kanala. Na sve to uslijedilo je rasulo među vojnicima JNA što je išlo na ruku zadarskim braniteljima.
