Tamni način

ZADRANKA O POSLU, SINU I SUPRUGU

INTERVJU Doris Pinčić: “Koliko mi nekad dođe da lupam glavom o zid, doista volim svoj posao”

Arhiva AZD/Ilustracija
Tamni način

Nova nedjeljna emisija na RTL-u u kojoj voditeljica Doris Pinčić Rogoznica uz kavu ugošćuje atraktivne sugovornike tematizirajući aktualna događanja, iz tjedna u tjedan pronalazi put do gledatelja, piše Večernji.hr.

Iza vas je nekoliko emisija “Na kavi s Doris”, kakvi su vaši dojmovi i dojmovi gledatelja?

Ponosna sam na naš mali tim, radimo i više od maksimuma i u projektu smo cijelim srcem. To mi je uvijek najvažnije – da sam u srcu mirna i da znam da smo dali sve od sebe.

Kakve su reakcije?

Dobila sam jako puno komentara, razmišljanja ljudi, prijedloga koga bismo mogli ugostiti… Dobili smo i neke kritike, pa smo podvukli crtu i nastojali primijeniti ono što je zdrava uputa a ne kritika koja je sama sebi svrha, da ne kažem vrijeđanje.

Na društvenim mrežama ima komentara kako neke teme, poput cijepljenja djece, nisu za opuštenu nedjeljnu emisiju jer u njoj nema dovoljno vremena za razradu. Kako komentirate takve navode?

Pa, ja mislim da jesu jer su to teme koje nas sve zanimaju, okupiraju i itekako nas se tiču. Mislim da se televizija mijenja na način da se sve više prilagođava publici i naprosto spušta na zemlju. Ako na kavi s ekipom bez problema razgovaramo o cijepljenju naših mališana,koje nas se itekako tiče, zašto je problem o tome normalno govoriti i u emisiji na televiziji?

Na koji način odabirete priče za emisiju? Je li prvotna atraktivnost teme, aktualnost ili birate nešto o čemu se može lagano čavrljati uz kavu?

Do tema dolazimo na razne načine – okupimo se, čitamo novine, dijelimo razmišljanja, osluškujemo što sve zanima ljude oko nas.

Kakve vi teme uz kavu preferirate?

Kako kad i kako s kim. U svakom slučaju, volim raspravljati s ljudima koji imaju stav i koji ga znaju argumentirano braniti.

Budući da je emisija koncipirana kao “ugodna nedjelja u dnevnom boravku”, bilo bi vas zgodno vidjeti kako goste dočekujete u papučama i kućnom ogrtaču. Što mislite o toj ideji?

Hvala vam na ideji, zašto ne? Ha-ha!

U emisiji “3,2,1 kuhaj!” već ste kuhani i pečeni. Što vam je donijela ta emisija u kulinarskom smislu? Koje ste kuharske tajne naučili?

Ta mi je emisija doista donijela jako puno i postala je važna stavka u mom životu iz više razloga. Među ostalim, stekla sam dobra prijateljstva kuhajući na našem trgu već četvrtu sezonu. Naučila sam jako puno o kulinarskim trikovima i super mi je što mogu kad god nešto zaškripi nazvati nekog od chefova i upitati za savjet.

Koliko je zahtjevno cijeli se dan kretati od emisije do emisije, s radija na televiziju, i tako svaki dan?

Zahtjevno je, ali svaki je posao težak i zahtjevan na svoj način. Ne žalim se, televizija je moj put, volim to raditi i ma koliko mi nekad dođe da lupam glavom o zid – doista volim svoj posao.

Cijeli dan zapravo se svodi na razgovore, ponestane li ikada inspiracije i na koji način crpite snagu za ustajanje iz kreveta?

Naravno da ponestane i da ima dana kad se osjećam lošije. Općenito mislim da je to normalno, pozitiva je super i treba joj težiti, ali ne forsirati. Ponekad je sasvim prirodno biti u komi. Ima jedna stvar koja je zajednička i dobrim i lošim stvarima – sve prolazi.

Mnogi vas percipiraju kao uvijek nasmiješenu, pristupačnu, veselu ženu. Kako izgleda kad se naljutite i što vas zaista može izbaciti iz takta?

Uuu, opako! Ja sam temperamentna Dalmatinka, lako se naljutim, planem, ali se trudim raditi na tome da duboko udahnem, izbrojim do deset i onda krenem u raspravu. Nepristojnost me izbaci iz takta, možemo si svi sve reći, ali uvijek je poanta u tome kako si kažemo. Lijepa riječ, u mom slučaju, otvara sva vrata.

Nedavno ste proslavili 29. rođendan i na društvenim mrežama napisali ste kako si bolji život niste mogli zamisliti. Znači li to da su vam se sve želje ostvarile? Profesionalno i privatno?

Da, živim ono što sam htjela živjeti. Imam sve što mi treba i zahvalna sam beskrajno.

Kakva je Doris kad se ugase kamere i mikrofoni? Što je veseli, opušta, čemu se raduje i u čemu najviše uživa?

Moje dijete najviše me veseli, ali imam, naravno, i neke radosti koje su samo moje – joga, trčanje, čitanje, čaša dobrog vina i feta sira u dobrom društvu, recimo, ultimativna su mi meditacija.

Što najviše volite gledati na televiziji?

Trenutačno je televizijski raspored podređen željama našeg sina, pa najčešće gledamo crtiće.

U rujnu ste proslavili i godišnjicu braka, četvrtu ako se ne varam. Kako ste je obilježili?

Skromno, u društvu desetak prijatelja, uz dobru hranu, vino i pjesmu.

Što vas je privuklo suprugu Borisu kad ste se prvi put vidjeli, kako ste se uopće upoznali?

Upoznali smo se radeći skupa i privuklo me to što je uspio mene dosadnu štrebericu koja uvijek sve planira nagovoriti da odemo na putovanje bez plana. I bilo mi je super.

Majka ste trogodišnjeg sinčića Donata. S kakvim ste se sve izazovima susretali u roditeljskoj ulozi i koje trenutke ne biste mijenjali ni za što?

S raznim izazovima kao i svaki majka i otac, ima dana kad je teško, ima dana kad je lako. Zapravo mislim da se premalo govori o danima kad je teško, svi nešto boje ružičastom bojom i onda se roditelji osjećaju loše kad imaju negativne emocije. No kad ti se dijete nasmiješi, sve se kao nekom magičnom gumicom briše. Priroda je divno posložila stvari da ih volimo bezuvjetno, ali doslovno.

Koji je najbolji savjet koji vam je vaša majka dala kad je u pitanju odgoj djece?

Da budem dosljedna i da mu ni jedan dan ne zaboravim dati do znanja da ga volim.

Da za 30-ak godina odlučite napisati knjigu o svojem životu – kako biste je naslovili?

She believed she could so she did!

 

Ostavi komentar koristeći Facebook