namjerava putovati, čitati knjige ali i dalje se baviti matematikom

“Najstrašnija” zadarska profesorica Aida Vlainić nakon 40 godina rada odlazi u mirovinu: “Matematiku mrze samo oni koji je ne shvaćaju”

Arhiva AZD/Ilustracija
Tamni način

Aida Vlainić (65) “najstrašnija” je profesorica matematike u gradu. Ona godinama posebno radi s nadarenim učenicima u Zadru i kroz njezine je “šake” prošlo puno mladih talenata koji su ostvarili značajne rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima.
Dvica kod Aide, to znaju svi koji su to doživjeli, često je “teža” od većine petica u ostalim školama u gradu. Zadnje zvono ove školske godine završit će i njezinu karijeru u Gimnaziji “Franje Perića”, nekadašnjem MIOC-u (Matematičko-informatičkom obrazovnom centru). Tamo radi posljednjih 30 godina, a matematikom se bavi punih 40 godina radnog staža.

– Imat ću tad više od 65 godina, ali zakon kaže da ako već uđeš u školsku godinu, smiješ je završiti do kraja, što mi je iznimno važno jer ne volim ostavljati nedovršene poslove – kaže nam legendarna profesorica, pišu 24sata.

Matematika je poezija

U mirovini namjerava putovati te sortirati fotografije i snimke s ranijih putovanja, ali i pročitati barem polovicu knjiga koje je kupila, a nije imala vremena dohvatiti. Ne misli se prestati baviti matematikom, ali još nije odlučila na koji će to način biti.

– Najljepši matematički zadaci su svojevrsna poezija, koja ide uz filozofiju i logiku. Kad rješavam neke zanimljivije matematičke probleme, kao da čitam ‘Sto soneta u ljubavi’ Pabla Nerude – priča nam profesorica koja se cijelu karijeru dodatno obrazovala, odlazila na matematičke kongrese i seminare te učila i izlagala. U zadarski MIOC došla je 1987. godine, a prije toga je radila u Pomorskoj, pa sljedećih deset godina u Ekonomskoj školi u Zadru.

– Bilo je to fino društvo, ali znala da tu ne mogu pokazati koliko mogu. MIOC mi je bio ‘napet’.

Bez literature

Čim su raspisali natječaj za pola radnog vremena, javila sam se iako sam u Ekonomskoj imala punu satnicu. Ubrzo sam uz fakultativne predmete i tamo ostvarila punu satnicu, a već sljedeće godine počela sam raditi s naprednim učenicima. Tad je bio problem što nije bilo literature za naprednu matematiku, tek nešto ruskih udžbenika prevedenih na srpski – prisjetila se profesorica Vlainić. Poslije rata je sve živnulo, no tih ratnih godina radili su doslovno pod granatama.

– Bili smo jedina škola koja je konstantno radila kad god se moglo, između uzbuna. Našoj djeci puno je znanja nedostajalo, ali su sve nadoknadili i većina je upisala fakultet iako su na prijamnim ispitima imali isti tretman kao i oni koji su svakodnevno odlazili u školu – rekla je Vlainić. U to vrijeme bila je razrednica C razredu koji je upisao MIOC 1988.

– Vrsni matematičari, fantastični u svemu čega bi se uhvatili. Svugdje smo putovali i provodili lijepe trenutke te mi je drago što su svi izrasli u krasne ljude s kojima sam ostala u kontaktu.

Učenik otkrio komet

Sjećam se Gorana Gašaparovića koji je uvijek imao odvezane ‘špigete’ od patika u prvoj klupi zbog kojih sam se uvijek bojala da ne padne. A danas se po njemu zove komet koji je otkrio! Mnogo je učenika ostvarilo uspješne karijere – kaže profesorica.

Danas radi s nekoliko vrlo naprednih školaraca, a kaže da ima tri razreda jako dobrih učenika.

– Jedno vrijeme nije bila baš idealna situacija, ali posljednjih godina nam dolaze sve bolji učenici. Natjecatelji su uvijek znali da će kod nas biti zbrinuti i da će se s njima raditi, a svi su manje-više sigurni da će nakon nas upisati i završiti fakultete. Županijska natjecanja su sva ‘naša’, na državnim pokupimo dosta drugih i trećih mjesta – ističe te nabraja učenike koji su došli i do međunarodne razine. Učenik Marin Varivoda lani je, u drugom razredu, bio prvak države te je upućen na međunarodnu olimpijadu, Noel Lakić je lani bio drugi u državi te je išao na srednjoeuropsku olimpijadu, a oba su se vratila s broncama. Danijel Paleka je tri puta osvojio srebro na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi, broncu na srednjoeuropskoj olimpijadi i broncu na svjetskom natjecanju iz matematike.

– Ta djeca puno rade, a ja sam im samo logistika. Ono što im fali u znanju, to odradimo i upućujem ih na literaturu, a ostalo kopaju i rade sami. Pokažem im cestu i što ih čeka na kraju, a puteljke sa strane moraju sami istraživati. I ja od njih učim, stvari koji mi ne trebaju u srednjoškolskom obrazovanju i ono čime se inače ne bavim. Vjerujem da učenike nikad nisam sputavala, nego im sa zadovoljstvom dopuštala da me ‘prešišaju’. Matematika je, zapravo, jako zabavna. Ne samo meni, nego i svim klincima koji je razumiju. Mrze je samo oni koji je ne shvaćaju. Osobno mi je najinteresantnija kombinatorika, odnosno prebrojavanje skupova. Takvi su sati, što se tiče aktivnosti učenika, najbolji. Svak nešto radi, svi misle da su u pravu, a na kraju sata nema dvoje učenika s točnim rezultatima! Tu isplivaju najbolji – kaže omiljena profesorica legendarne Gimnazije “Franje Petrića”. Uvijek je nastojala biti stroga i pravedna, a učenicima je govorila da je ne moraju voljeti, ali da je moraju poštovati jer i ona poštuje svakog od njih.

– Mala smo škola, ali velika obitelj. Djeca se u školi osjećaju dobro, sudeći po njihovim izjavama. Ljudi ostaju u kontaktu i nakon škole, i međusobno i s profesorima, što također nešto govori. Mnogo učenika paralelno ide u glazbenu školu, a postoji i zbor profesora MIOC-a – kaže učiteljica te dodaje da se tako prikupljaju i donacije za učenike kako bi mogli ići na natjecanja, pišu 24sata.

Promovirani odgojitelji, učitelji i stručni suradnici

Uz Svjetski dan učitelja, 5. listopada, 615 odgojitelja, učitelja i stručnih suradnika promovirano je u zvanje mentora i savjetnika.
– Vi ste nositelji promjena i reformi, vaše je mjesto ključno u životu svakoga vašeg učenika jer svakoga dana imate zadovoljstvo zajedno s njima graditi njihovu budućnost – poručila im je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak.

Ostavi komentar koristeći Facebook