velikan

Hajduk slavi 107. rođendan

Arhiva AZD/Ilustracija

Nogometni klub Hajduk danas slavi 107. rođendan. Hajduk po svemu nije samo običan nogometni klub, za vojsku svojih navijača predstavlja nešto puno više. Hajduk je za sve one koji dišu hajdučki simbol pripadnosti, gotovo pa religija.

Ovaj vitalni 107-godišnjak koji je rođen davne 1911. u kultnoj praškoj pivnici Flek kroz svoju turbulentnu povijest proživio je puno toga. I lijepog i ružnog. Split je jedna neobična, specifična sredina, koju teško mogu razumjeti ”furešti”. ”Najluđi grad na svitu”, kako bi rekla Vaša svitlost, piše Index.hr.

”Najluđi grad na svitu” 

Kad je Hajduk sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pod vodstvom Tomislava Ivića bio jedan od jačih europskih klubova, Split je bio podijeljen na ”ivićevce” i ”antiivićevce”. Jedni su hvalili pragmatičnu verziju totalnog nogometa koju je forsirao vjerojatno najveći hrvatski nogometni um svih vremena, dok su drugi smatrali da ziheraški i taktikom opterećeni Ivićev nogomet ne pripada sredini kojoj je u tradiciji da igra lijepo, za gušt. Unatoč tome što je Hajduk tih godina osvajao naslove i bio europski itekako relevantan klub, u Splitu, eto, nisu svi bili zadovoljni.

Međutim, kad je Hajduk u škripcu, kad ga gaze, prijete mu i tlače, onda se cijeli Split, cijela Dalmacija i svi oni kojima je Hajduk svetinja ujedine. Jer ništa nije važno osim Hajduka.
Kad su talijanske okupacijske vlasti došle s naredbom da Hajduk mora igrati u Serie A i biti fašistički satelit, ili mu slijedi gašenje, dvojbe nije bilo. Baš kao i kad su komunističke vlasti htjele da Hajduk, s obzirom na ulogu koju je imao tijekom Drugog svjetskog rata (o tome ćemo u nastavku teksta) postane armijski klub. Tako je i danas.

Rezultatski Hajduk godinama kaska iza nedodirljivog Dinama, no unatoč neoborivoj činjenici da je HNS nekom majka, a nekom maćeha, za dobar dio Hajdukovih problema krivi su i ljudi koji su u posljednja dva desetljeća upravljali splitskim klubom.

Očajni poslovni i politički potezi, besmisleno rasipanje novcem, masovno uhljebljivanje i financijske malverzacije pojedinaca u poljudskim uredima, doveli su do toga da je Hajduk morao krenuti doslovce od nule. I to ne prvi put.

No, kako je legendarni Meštar iz Smojinog Velog mista rekao ”Moredu krepat svi kralji i cari, Aajduk će ostat”. Tako nekako i bi.

Navijački inat, dalmatinski dišpet ili samo bezgranična ljubav i odanost svom klubu, nebitno je: Hajduk bez obzira na aktualne rezultate čine klubom koji je puno veći od kluba. U Splitu će vam reći kako je Hajduk religija. I neće puno pogriješiti. Što mu teže ide, navijači ga više vole.

Što mu teže ide, navijači ga više vole
 
Čak i u svjetskim okvirima nestvarno zvuči podatak da se u nešto više od mjesec dana u Hajduk učlanilo skoro 20 tisuća navijača i prijatelja kluba (iz cijele Hrvatske i inozemstva), s plaćenim članarinama. Kako ta brojka iz dana u dan rapidno raste, nemoguće je procijeniti koliko će Hajduk imati članova u prosincu, no u svakom slučaju ta će brojka biti impozantna.

Hajdukova navijačka armija heterogena je skupina. Za Hajduk se kunu i lijevi i desni, učenici i penzioneri, težaci i akademski profesori, muško i žensko, staro i mlado. Kad je sudbina Hajduka u pitanju, sve ostalo pada u drugi plan, jer samo je ON bitan.

Ostavi komentar koristeći Facebook