Za nekoliko dana, točnije 12. ožujka napunit će 24 godine. Dok velik dio njegovih vršnjaka razmišlja o tome kamo će van, što će obući, hoće li kupiti novi mobitel i uglavnom bezbrižno korača kroz život, Bojan Krajnc iz Rtine na svojim krhkim leđima nosi teret cijele svoje obitelji. Otac je bivši branitelj, nezaposlen, nezaposlena je i majka, mlađa sestra boluje od epilepsije, a žive u uvjetima koji su primjereniji srednjem vijeku, a ne 21. stoljeću.
Kišni dani koji su se zaredali nad Zadarskom županijom samo im još više zagorčavaju ionako težak život. Žive u kući sagrađenoj 60-ih godina prošloga stoljeća, krov prokišnjava, voda curi na sve strane, sobe i namještaj puni su vlage… WC i kupaonicu nemaju u kući, već u maloj građevini od betona udaljenoj nekoliko metara. Noću tako odlazak na WC predstavlja pravu noćnu moru, jer po hladnoći i mraku trče preko dvorišta i ulaze u isto tako ledenu kupaonicu.
U kući nemaju ni vode, već je vade iz bunara, budući da novaca za priključak na vodovod nemaju. Nekako su se snalazili donedavno – Bojan, koji je po struci pomoćni konobar, radio je sezonski u jednom hotelu, a majka Dajana brinula je o starijoj susjedi. No, sezona je prošla, susjeda je preminula i obitelj sada živi od oko 2000 kuna socijalne pomoći.
Dio novca odlazi i na lijekove za Bojanovu 15 – godišnju sestru Emu. Otac Mirko, pak, Slovenac je i bivši branitelj. Prošao je razna ratišta, no iako se u obranu Hrvatske uključio od samog početka Domovinskog rata, do danas nije uspio dobiti hrvatsko državljanstvo, pa time nema ni mirovinu.
-Ne mogu više živjeti u siromaštvu. Otkad znam za sebe, siromašni smo. Dok su drugi imali za marendu, ja sam šetao po plaži. Ne želim ništa posebno, samo cijeli krov nad glavom i završiti četvrti stupanj srednje škole – priča Bojan, koji se u djetinjstvu nagledao svega i svačega. Zbog siromaštva, priča, rugali su mu se vršnjaci, gađali su ga kamenjem, izbjegavali ga.
– Sjećam se da sam u osnovnoj školi pisao zadaćnicu na temu djetinjstva. Ja sam napisao sve što sam doživio, a razrednica je samo ronila suze. Pisao sam o životu s bakom i djedom. Djed je tukao baku, sebe rezao, ma bilo je tu svašta, a ja sam to sve gledao. I dan danas to sanjam. Zbog svega što sam proživljavao, vodili su me i pedagogu i psihologu. Kao dijete, znao sam se samo skutriti u jedan kut u kući i ne bih izlazio iz njega. – prisjeća se ovaj skromni mladić.
Na sebe je preuzeo brigu o obitelji, no iako govori četiri strana jezika – engleski, talijanski, španjolski i francuski, stalan posao dosad nije uspio naći. Velika su mu želja nastaviti školovanje, odnosno završiti IV. stupanj i to u Pomorskoj školi, kako bi mogao otići na brod i tako pomoći obitelji.
– Za to je potrebno oko 10.000 kuna, kako su mi rekli, a ja tih novaca nemam. Volio bih da se nađe netko tko će mi pomoći da završim školu, bio bih stvarno zahvalan. Želim svojoj obitelji omogućiti dostojanstven život – kaže Bojan. A zahvalan je i na svim dosadašnjim donacijama. Mnogo mu pomažu prijatelji Julian Zrnić i Arijan Pauković, a velika mu je podrška i obitelj njegovog prijatelja, pokojnog Antonija Jurčevića, golmana koji je iznenada preminuo lani nakon utakmice malog nogometa.
– Njegovi mi kažu da sam borac. I jesam. Nakon svega što sam prošao i što prolazim, ne dam se – veli ovaj mršavi mladić, u čijem se glasu osjeća odlučnost. I sam je nogometaš, godinama član NK Zadar. Nekad je igrao, a danas skuplja lopte. Kaže da na taj način pomaže klubu koji nije u sjajnoj financijskoj situaciji, pa bi, s druge strane, volio i da klub njemu pomogne na neki način.
Svi koji žele pomoći obitelji Krajnc mogu to učiniti donacijom građevinskog materijala ili uplatom na račun u OTP banci: Bojan Krajnc, Rtina 19, IBAN: HR5224070003206698934. Za uplate iz inozemstva, swift: OTPVHR2X. Bojan se nada da još uvijek ima dobrih ljudi do kojih će doprijeti njegov vapaj, prenosi Humans of Zadar.
Foto: Humans of Zadar
