slučaj koji je potresao hrvatsku

Nastavak tragične priče o silovanoj Zadranki kojoj je oduzeto šestogodišnje dijete: “Slomljena sam, živimo u agoniji”

Arhiva AZD/Ilustracija

Ispovijest majke sa zadarskog područja koja tvrdi da je, nakon što je silovana, otac djeteta koje je tom prilikom začeto, uspio je na sudu oduzeti joj skrbništvo potresla je Hrvatsku. Nakon najave Potrage u programu RTL-a prošlog utorka, iz splitskog Centra za socijalnu skrb zvali su majku iz Zadra da dođe posjetiti svog šestogodišnjeg sina odvedenog biološkom ocu.

I dok ministarstvo socijalne politike tvrdi da nema pogreške Centara za socijalnu skrb, i dalje ostaje nejasno kako je moguće da se dijete nakon šest godina života s majkom i ograničenog kontakta s ocem, predaje na punu skrb njemu, donosi RTL.

Kako i zašto je Županijski sud tako brzo preinačio presudu Općinskog suda te zahtjev za revizijom držao u ladici čak dva mjeseca.

“On je zanijemio i samo me gledao. Čučnula sam pokraj njega i pogledala ga i rekla mama je tu, a on je samo počeo plakati, zagrlio me i nije me htio puštati”, ispričala je Ena, majka.

Bio je to  prvi susret Ene i njezina sina nakon 11 dana. Nikada u životu nisu bili toliko razdvojeni. Prema sudskoj presudi tako bi trebalo biti zauvijek. Identitet im ne smijemo otkrivati jer malenom je tek 6 i pol godina.

Susret mame i sina dogodio se tek nakon što je Potraga prošli tjedan objavila priču. Županijski sud dijete je dodijelio ocu. Ocu za kojeg nam je Ena ispričala da ju je silovao. Ocu s kojim maleni nikada u svojih 6 i pol godina nije proveo niti sat vremena nasamo. Majka je nakon svih ovih godina dobila pravo viđati ga tek dva sata na tjedan i to pod nadzorom Centra za socijalnu skrb. Baš kao što je do tad imao pravo otac. No, prvi je tjedan prošao. I nekoliko dana više, ali joj nisu dali da ga vidi sve dok na RTL-u nije krenula najava njezine priče.

“Da nije bilo emisije ja vjerujem da ne bih ni nakon tih 11 dana uopće vidjela svoje dijete”, kazala je Ena.

Osim mame, dijete je živjelo i s bakom, djedom i ujom. Šokirani su bili svi.

“Moja kćer je strašna žrtva ovog nezakonitog, nepoštenog i nenormalnog načina oduzimanja dijeteta”, rekao je Ivo, djed 14.2.2018.

“Znam koliku je žrtvu moja sestra podnijela, ali i cijela obitelj i koliko smo truda, ulaganja i strpljenja uložili u to dijete da bi ga nakon šest i pol godina predali neznancu”, kazao je Petar, ujak 14.2.2018.

Priča je potresla Hrvatsku, ali je posebno odjeknula Zadrom.

Među onima koji suosjećaju s djetetom je i Željko. I sam je prošao isto sa zadarskim sudovima i Centrom za socijalnu skrb.

“Isti taj sustav isto suđenje. Znači vi kao samohrani otac koji ste dobili dijete sad u ovom slučaju stajete na stranu ove majke? Tako je. Jer je majka po meni u pravu. Ako dijete ne poznaje oca isto kao što je kod mene bio slučaj, moje dijete ne poznaje svoju majku, a htjeli su da dijete ide živjeti s njom”, kazao je Željko, samohrani otac.

Upravo zadarski centar i otac djeteta žalili su se na prvostupanjsko rješenje Općinskog suda iz lanjskog srpnja kojim je dječak ostavljen da živi s majkom. A sutkinja Županijskog suda koja je već u listopadu preinačila presudu jer je utvrdila pogrešnu primjenu materijalnog prava uvažila je i ključno mišljenje vještaka iz KBC-a Rijeka. Ono isto koje je niži sud odbacio jer je smatrao da ne odgovara na temeljno pitanje – tko je adekvatniji roditelj već se bavi psihološkim stanjem majke.

U obrazloženju stoji:

“Trenutačno kod djeteta postoji indikator psihološkog i emocionalnog zlostavljanja od strane majke i njezine obitelji. Njezini postupci prema djetetu su prezaštitnički. Majka odgovara dijagnostičkoj kategoriji sumanuti poremećaj i paranodidno stanje.”

Iako je majka u procesu priložila i nekoliko privatnih vještačenja koja psihološke procjene o njoj pobijaju, to nije uvaženo. Zbog puno nejasnoća na nogama su brojne udruge – poput udruge B.a.B.e. koja još proučava sve sporne elemente.

“Sporan je način oduzimanja djeteta od majke budući da je dijete prethodnih šest i pol godina  bilo isključivo uz majku, nije ostavljen nikakav period adaptacije  da bi se dijete prilagodio na nove životne uvjete i s time je zasigurno proizveden golemi emotivni stres kod djeteta”, kazala je Svjetlana Knežević, Udruga B.a.B.e.

Maja je psihologinja udruge Ženska soba. Ni njima nije jasno je li itko ovdje mislio na dijete.

“Dakle u varijanti da ćete dati dijete osobi koja nikad u životu nije živjela s tim djetetom koja ne zna navike tog djeteta, kako se kupa, koja mu je nadraža igračka, u koje vrijeme ide spavati, koju hranu voli koju odbija, a da ne pričam o vrlo konkretnim ostalim najvažnijim stvarima kao što je pitanje ljubavi, povjerenja i povezanosti. Stvarno mislim da je odluka poprilično, najblaže rečeno radikalna. Ono što to stvarno iz perspektive struke izgleda kao izuzetno traumatizirajući događaj za to dijete koje će najvjerojatnije nužno ostaviti određene posljedice”, rekla je Maja Mamula,  Ženska soba – Centar za seksualna prava, Zagreb.

Ena se u bolnom procesu borbe za skrbništvo čak desetak puta žalila na rad zadarskog Centra za socijalnu skrb. 17. listopada 2017. godine putem odvjetnika ministrice Nade Murganić osobno je zatražila upravni i stručni nadzor te izuzeće cijelog zadarskog Centra.

Do danas im nije odgovoreno. Odgovorili su nama u prioćenju za RTL Danas, dan nakon što je priča izišla u javnost i to da su upoznati sa slučajem, da ga prate i da u  nadzoru Centara u Zadru i Splitu koji provode ovrhu nad djetetom nisu našli nikakve nepravilnosti.

Htjeli smo doznati od ministrice Murganić vjeruje li i ona da je sve ovo najbolji interes za dijete. Odgovorila nam je, pomalo zbunjena, desetak minuta nakon što joj je državni tajnik usred press konferencije dao ostavku.

“Sigurna sam da Centri za socijalnu skrb uglavnom dobro rade, sigurno je da u ovakvoj masi predmeta i zaposlenosti možda ima nekih digresija, mi cijenimo to što javnost to prati i upućuje, međutim socijalni radnici su jedna savjetodavna pomagačka djelatnost i vrlo često se dogodi da zbog svojih procjena koje su stručne, a ta procjene uvijek nije samo od jednog čovjeka nego je dio tima su uvijek vođene dobrobiti djeteta”, rekla jeNada Murganić (HDZ), ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Enin odvjetnički tim, lani 17. listopada, podnio je kaznenu prijavu DORH-u protiv nekoliko djelatnica i ravnateljice zadarskog Centra zbog zlouporabe položaja ovlasti. Odgovor od policije zaprimili su jučer. No, prema navedenom datumu, čini se da je odgovor tih nekoliko kilometara od policije do majke putovao puna tri mjeseca. U dopisu nabrajaju sve što su činili po pitanju njezine prijave na račun rada policije i centra, te najavljuju da će protiv prijavljenih djelatnica i ravnateljice provesti izvide i obavijesne razgovore o kojima će obavijestiti Općinsko državno odvjetništvo u Zadru.

“Na ažurnost postupanja sudova i pojedinih institucija ja ne mogu i ne želim komentirati jer bi se morao dirati samog predmeta, a to ne smijem i ne mogu zbog tajnosti postupka”, kazao je Andrej Korljan, odvjetnik.

Dijete je Eni, bez najave ovrhe, oduzeto nasred ulice. Iako ga je po presudi trebala predati sama, nije to, kaže, mogla učiniti. Čekala je što će o svemu reći Ustavni sud kojem su tužbu predali još 12. prosinca prošle godine. Tada su zatražili i reviziju na Vrhovnom sudu, ali sa zadarskog Općinskog suda spis uopće nisu poslali ni Ustavnom ni Vrhovnom sudu. Općinski sud presudio je u njezinu korist. Županijski je u samo 21 dan preinačio odluku. A za poslati spis u Zagreb trebalo im je više od dva mjeseca. I to se, opet, dogodilo nakon što smo mi počeli kopati po ovoj priči.

“Predmeti su zaprimljeni kako na Vrhovni tako i na Ustavni sud… Proces ponekad zastane s postupanjem do donošenja odluke revizijskog suda povodom izjavljene revizije”, rekao je Korljan.

Odgovore od suda  pokušali smo dobiti i prošli i ovaj put.

Predsjednicu Općinskog suda u Zadru htjeli smo pitati kako je moguće da je spis kod njih stajao dva mjeseca da ga nisu poslali Ustavnom i Vhovnom sudu. Dobili smo njezin pisani odgovor u  kojem stoji da njihova sudska uprava provodi izvide u cilju utvrđivanja kronologije kretanja navedenog predmeta. Također kažu da ukoliko je bilo propusta u konkretnom slučaju da će biti poduzete odgovarajuće mjere.

Probali smo doći i do suca Tomislava Šimića kod kojeg je spis stajao ta dva mjeseca no sudac je trenutno na godišnjem odmoru.

U međuvremenu, oglasio se i glasnogovornik suda. Kaže, između majke i oca na njihovom se sudu vodi više različitih postupaka. Među njima i onaj za očevo neplaćanje alimentacije. Pravomoćna odluka s kim će dijete živjeti spojila se s tim kaznenim postupkom. I sud je jednostavno zaključio – nije hitno.

“U ovom pravomoćno riješenom predmetu u kojem je donesena odluka s kojim roditeljem će dijete živjeti majka je podnijela reviziju, kao izvanredni pravni lijek protiv pravomoćne presude, o kojem odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske, a koji postupak, za razliku od ovog kaznenog postupka koji se vodi pred ovim sudom, nije hitan”, priopćenje Općinskog suda u Zadru.

U Eninoj kući sve igračke stoje kako ih je maleni ostavio. Nema ih snage pomaknuti. Još se uvijek nada da će se dijete vratiti kući.

A Eni njihov susret ne izlazi iz glave. Pogotovo jer joj je u sobi pod nadzorom opet nacrtao najdraži crtež – sebe, mamu i srce. No, ono što je na papir stavio kasnije, Enu je slomilo do kraja.

“Ja ga pitam kako si dušo inače? Kaže, a to ti ne mogu reći, ali mogu nacrtati. I zatim sam uzela flomaster i okrenula mu stranicu i rekla evo nacrtaj, i on nacrta mali krugić, oči i tužno lice. Ja kažem, a što je to. To sam ti mama ja. Tako se osjećam. To sam ja sada”, ispričala je Ena.

Ena dodaje da je, izgubila vjeru u institucije, a bila je sigurna da će joj pomoći. Bila je sigurna i da će, kad je napokon skupila hrabrosti i progovorila o silovanju netko ipak reagirati. Nije joj povjerovalo ni državno odvjetništvo ni sudsko vijeće koje je, prije početka suđenja odbacilo njezinu privatnu tužbu.

“Ja sam tražila poligraf, ja sam tražila sva moguća vještačenja za silovanje. Ali sve su mi odbili. Pazite, zaustaviti istragu, a određeni su vještaci. Zašto”, pita se Ena.

U Ženskoj sobi rade upravo sa žrtvama silovanja. Svakodnevno se susreću s traumama, nevjericom, i najblaže rečeno, čudnim zakonima. Suđenja za silovanje traju i po šest godina. A ako ih se ikad osudi, silovatelji uglavnom izlaze iz zatvora nakon osam mjeseci. Žrtve ostaju traumatizirane doživotno.

“Meni bi stalno zvonilo to, zašto se ta žena ponaša na taj način zašto želi ići od toga da joj ne vjerujemo, tko je probao pričati s njom, tko je probao stvarno raditi na njenoj vlastitoj traumi koju je proživjela. Možda da se netko primio posla i stvarno htio raditi za dobrobit djeteta onda je puno u nekoj ranijoj fazi života trebalo raditi s tom ženom da proradi svoju trauma”, kazala je Ena.

Ena je dijete ponovno vidjela prije dva dana. Svaki njihov susret, kaže, podsjeća ponovno na ovrhu.

“Nadzornik mi kaže morate se pozdraviti s djetetom, vrijeme je da on ide i dijete kaže ne, ne, i drži me za vrat i  govori:  nemoj me ostaviti, nedaj me”, ispričala je Ena, majka.

Obitelj će u agoniji biti još neko vrijeme. Ovise o Vrhovnom ili Ustavnom sudu i njihovoj konačnoj odluci. Nadaju se samo da neće biti prekasno.

Ostavi komentar koristeći Facebook



 

Listen on Online Radio Box!

Svira(lo) na Anteni Zadar 97,2

Listen on Online Radio Box!

10 najemitiranijih na Anteni Zadar