KAKO SU SE KUPOVALI GLASOVI SRBA U OBROVCU

Po vozilu se plaćalo 2000 kn uz uvjet da su u njemu 4 glasača. Tko plaća? Pa vi, porezni obveznici!

Arhiva AZD/Ilustracija

Bit će da je nekoć davno, kada je Bog stvarao svijet, odlučio napraviti mjesto u kojem su sva čuda tog svijeta moguća. Nije za ovu priču bitno ni tko je ni kada tom mjestašcu u kojem je priroda uistinu bogovski lijepa odlučio dati ime. Uglavnom, nazvaše ga Obrovac, a zbog Zrmanje koja kroz njega teče i njezina kanjona gradić je prozvan europskim Koloradom. Nije za ovu priču bitno ni kada su se čuda u Obrovcu počela događati, ali zanimljivo je da još traju. Obrovac, eto, sa svojih nešto više od četiri tisuće duša raštrkanih u jedanaest naselja – među kojima je i Kruševo, odakle su korijeni Tomislava Karamarka – ima status grada. Doduše, nije baš taj podatak o broju stanovnika stvaran, kao što nije ni najpreciznije kazati da ih je u samom Obrovcu oko tisuću, ali to su službeni podaci pa ih se valja držati. Nekoć je tu bilo svijeta, ali i Obrovac je stradao u Domovinskom ratu, ratni su ožiljci još vidljivi i na fasadama i na dušama, kako piše Večernji list.

Srbi žele preuzeti vlast

Tako je već više od dva desetljeća u ovome gradu u kojem treći mandat zaredom ljudske sudbine skupa vode Hrvatska demokratska zajednica i Samostalna demokratska srpska stranka. Političku su konkurenciju na prošlim izborima doslovno pomeli – HDZ je glatko dobio šest vijećnika, SDSS četiri pa su nakon izbora sklopili koaliciju kojoj se naposljetku priklonio i nezavisni vijećnik Mile Anić Minja. Tako u oporbi ostadoše samo dvojica vijećnika, i to iz Hrvatske socijalno-liberalne stranke. Gradonačelnik je Ante Župan iz HDZ-a, a njegovi zamjenici stranački kolega Slobodan Jurjević i Stanko Mijić iz SDSS-a. Predsjednik Gradskog vijeća jest Marin Klanac iz najjače stranke u gradu, HDZ-a.

Jedan od vijećnika, i to s liste SDSS-a, jest Branislav Švonja, inače čelnik Demokratske partije Srba i u dva ranija saziva Gradskog vijeća također vijećnik, ali oporbeni pa su tako u Zadarskom listu ostale zabilježene njegove riječi iz 2010. godine kada je gradonačelniku Županu kazao: “Vi ste izbore dobili tako što se plaćali 2000 kuna za svaki auto koji je došao iz Srbije glasovati za vas. Takvih auta bilo je sto. Grad Obrovac zaslužuje poštenije ljude od vas i od mene.” I nije to bilo prvi put da se Švonja obrušio na vladajuće u gradu prozivajući ih upravo za kupnju glasova srpskih izbjeglica s obrovačkog područja istaknuvši kako im je i sam ranije pomagao u tome.

Ali to je bilo nekad. Kada se prije pet-šest godina politički angažirao u Srbiji, Švonja je vratio vijećnički mandat. No na prošlim su se lokalnim izborima “srpske snage” u Obrovcu odlučile ujediniti pa, da se glasovi ne bi raspršili na dvije strane, na istoj su listi bili SDSS-ovci i DPS-ovci. Postoje dvije teorije o nastanku ove liste: po jednoj su te dvije stranke vjerovale da će imati dovoljno snage da same preuzmu vlast u gradu i da im HDZ više neće trebati.

Po drugoj, na zajednički izlazak na izbore nagovorio ih je upravo Ante Župan koji je, kad su prihvatili tu ideju, išao uokolo i glasače hrvatske nacionalnosti uvjeravao da moraju biti jedinstveni i ne isticati više lista, odnosno podržati njega jer su se “četnici ujedinili”. Da ne “razmrda” biračko tijelo, Švonja je navodno dobio obećanje kako će se intervenirati u prostorni plan pa će u svom Golubiću dobiti sve potrebne dozvole za ozakoni gradnju etnosela s kojom je započeo. Doduše, u Nacionalnom parku Zrmanja. No, kad se može se graditi na Plitvicama, zašto ne bi i ovdje? Ali to su samo teorije.

Uglavnom, gradskim je vijećnikom Obrovca tako opet postao i Branislav Švonja, čovjek koji zapravo živi u Novom Sadu. Kako? Možda za ovu priču stvarno nije bitno jer ionako govorimo o gradu čuda – uostalom, sjednice Gradskog vijeća održavaju se kvartalno pa Švonja stigne skoknuti podići ruku za, na primjer, proračun. Ali jest za ovu priču bitno da je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru lanjskog rujna podignulo, a optužno vijeće mjesec kasnije potvrdilo optužnicu protiv Švonje ocijenivši je osnovanom.

Tako će 5. ožujka gradskom vijećniku Švonji početi suđenje zbog “kaznenog djela iz čl. 333”. A u Kaznenom zakonu, u poglavlju koje nosi naziv “Kaznena djela protiv biračkog prava”, u tom je članku koji govori o povredi odlučivanja slobode birača navedeno sljedeće: “Tko silom, ozbiljnom prijetnjom, podmićivanjem ili na drugi protuzakoniti način utječe na birača da na izborima glasuje na određeni način ili da ne glasuje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”.

Tako je zapravo službenim postalo ono o čemu se godinama govorkalo – pogotovo uoči i nakon izbora – da se trguje glasovima pripadnika srpske zajednice koji na izbore dolaze organizirano autobusima i automobilima i čije troškove dolaska plaća onaj tko ih je i zvao da glasaju za njega. Doduše, u Švonjinu slučaju još se uvijek radi o osnovanoj sumnji, nastaloj nakon lanjskih lokalnih izbora u svibnju. Naime, vozači jednog od autobusa s putnicima koji su se nakon ispunjene građanske dužnosti iz Obrovca trebali vratiti kući, u Srbiju, nisu htjeli krenuti iz “europskog Kolorada” jer nisu dobili novac.

Do sad sam izbore radio sa Županom i Mijićem i uvijek je sve bilo u redu. Ovo je prvi put da sam radio sa Švonjom – izgovara Miodrag Gagić dok u predgrađu Beograda, Zemun Polju, ulazimo u pečenjaru Velebit u kojoj je na središnjem mjestu na zidu slika predsjednika Rusije Vladimira Putina. Sjedamo za stol u uglu.

Gagić kaže da je upravo tu prošle godine negdje u travnju sjedio s Branislavom Švonjom, njegovim vozačem i Draganom Milankom, što potonji i potvrđuje jer ih je on i “spojio” zato što je prijašnje izbore “radio sa Švonjom”. Gagić, Švonja i Milanko podrijetlom su iz okolice Obrovca. U Srbiju su se preselili u Oluji. – Miodrag pozna ljude i Švonja ga je trebao da ih prikupi. Ovdje smo se dogovarali o prijevozu glasača za izbore u Obrovcu – govori Milanko.

‘A čijih je ovo deset? Plati!’

Gagiću je pripala zadaća da organizira ljude jer je, kako i sam kaže, to radio i uoči prijašnjih izbora, u kontaktu je s ljudima koji ga znaju još iz mladosti, kada je bio omladinski funkcionar. Pitamo ga što je on trebao dobiti po obavljenom poslu. Tvrdi da nije ništa, ali o detaljima ne želi govoriti.

Uglavnom, kontaktirao je s dosta Obrovčana koji žive u Srbiji, neki su zvali i njega, no u konačnici je za autobus koji je kretao u subotu prikupio 22 putnika. Neki su odlučili ići busom koji je polazio dan ranije, drugi su pak odabrali automobil: – Ljudi više vole ići autima, po vozilu se plaća 2000 kuna, a uvjet je da su u njemu četiri putnika-glasača. Došlo ih je barem 40. I još dva autobusa koja više nitko ne spominje – objašnjava Milanko. Pitamo ga tko to plaća, odgovara:

Vi, porezni obveznici”, natuknuvši kako mu se čini da “lova ide iz Srpskog nacionalnog vijeća koje se puni iz proračuna”.

– Sa Švonjom sam se nalazio nekoliko puta, a čuli smo se svakodnevno. Ispitivao me kako ide, ima li ljudi. Na kraju sam preko agencije u Novom Sadu unajmio autobus i odande smo u subotu uoči izbora krenuli u Obrovac. Ja sam bio vođa puta. U Gračacu je Branislav Švonja preuzeo dvoje ljudi i oni su dalje do svog izbornog mjesta otišli s njim. Tu mi je dao i listiće da podijelim ljudima za koga treba glasati. Na listi za gradonačelnika trebalo je zaokružiti Antu Župana, na listi za vijeće listu SDSS-a, a na listi za zamjenika gradonačelnika Stanka Mijića. Stariji su ih uzeli, mlađi nisu jer su zapamtili. Podrazumijevalo se da ćeš glasati za onog tko ti plaća put. I ja sam tako glasao. I slikao svoj listić – kaže Gagić.

Parkirali su se u Obrovcu, na u ratu devastiranom i nikad obnovljenom autobusnom kolodvoru, odakle su glasače, govori nam Gagić, do odredišta razvozili “stranački aktivisti”. Sa Švonjom je dogovorio, tvrdi, da će autobus platiti u ponedjeljak, na povratku iz Obrovca. S prijevozom i cestarinama taj je trošak bio 1500 eura. No, kada je došlo vrijeme plaćanja, Švonja nije htio dati novac. A vozači nisu htjeli krenuti dok im ne bude plaćeno:

Na povratku nas je bilo deset više jer je Švonja poslao još ljudi koji su došli u petak drugim autobusom da se vrate s nama. Tražio sam ga da plati. Nije htio govoreći da to nisu njegovi glasači. Pa čiji su? I čijih je tih deset koje mi je poslao? Nazivao sam i njega i Stanka Mijića. Nisu htjeli doći među ljude, a onda su mi se i prestali javljati. Na kraju sam dao nešto svog novca, nešto sam posudio i krenuli smo iz Obrovca četiri-pet sati kasnije nego što je bilo planirano. Švonja mi nikada nije vratio tih 1500 eura. Sad kažu da smo mi bili glasači Nezavisne liste Zorana Kljajića koja nije prošla. Pa kako? Ja sam član SDSS-a – govori Gagić koji će biti svjedok na suđenju protiv Švonje. – Sve sam vidio što se događalo, došao sam do autobusa. I ja sam išao na izbore, ali autom. O svom trošku – kaže Milanko.

Dolazim na suđenje

– Zaprepašten sam tom optužnicom. Ja sam, izgleda, najpogodniji da budem žrtveno janje. Ali siguran sam neću biti kriv. Ne postoji nijedan dokaz da sam učinio išta protiv zakona. I nisam obećao da ću platiti autobus. Uostalom, kakvo je to kazneno djelo da sam nešto obećao pa to onda nisam napravio? Pa mene je Gagić kontaktirao da pomognem, da zajedno platimo autobus. A vozio je glasače za Nezavisnu listu. Istina je da sam preuzeo dvoje putnika u Gračacu i vozio ih u Golubić. Gagić me zvao i molio da to učinim. Ali u autobusu nisu bili moji glasači, nisam ih dočekivao i razvozio. Niti sam ikome platio da ide glasati. Na nikakve sastanke s Gagićem nisam odlazio, ako smo se i sreli u pečenjari Velebit kao što kaže, to je bilo sasvim slučajno. Što uopće znači taj listić koji su pronašli? Kakve to veze ima s utjecajem? Pa u kampanjama svatko dijeli listiće da se glasa za njega. Zato i jesu kampanje i papirići i listići. Živim na relaciji Obrovac – Novi Sad i naravno da ću doći na suđenje. Bio sam u Obrovcu i prije desetak dana, nisam uplašen, ali oko svega se stvorila nepotrebna medijska pompa – izgovara Branislav Švonja.

No medijska pompa očito nije doprla do gradonačelnika Obrovca Ante Župana koji nam kaže kako nije znao da je protiv vijećnika Švonje podignuta optužnica te da mu uskoro počinje suđenje: – Ako se radi o sudskom postupku, to i ne mogu komentirati – kaže.

No zato nam je mogao komentirati tvrdnje kako i on sam odlazi u Srbiju vrbovati glasače koji zatim glasaju baš po napucima s listića dijeljenog u autobusu, što u konačnici odgovara i HDZ-u i SDSS-u. Spominje se tako sastanak održan lani u travnju u restoranu na beogradskom hipodromu na kojem su bili navodno i on i zamjenik mu Mijić. Prema toj priči, tu su se sastali s jedanaest obrovačkih Srba koji žive u Beogradu i dogovarali strategiju dovođenja birača:

To su samo insinuacije onih koji su izgubili izbore. Mi smo dobili toliko glasova da nema potrebe da idemo vrbovati glasače. Istina je da povremeno odlazimo u Srbiju, moj zamjenik više nego ja. Tamo ima naših ljudi – odgovara Ante Župan. – Do krajnjih sam detalja sve objasnio. I tko je išao u Beograd i tko je organizirao sastanke. I što su se dogovorili. Miodrag Gagić i Dragan Milanko našli su se u jednoj pečenjari u Ledinama – dijelu Beograda – s Ivanom Matićem koji je bio kandidat za gradonačelnika Obrovca i Mićom Jurjevićem.

Tamo su se dogovorili da dovezu glasače Nezavisne liste Zorana Kljajića koja je na kraju osvojila sramotno malo glasova. Nikakve veze s tim autobusom nemaju ni SDSS ni Srpsko narodno vijeće, za koje sad govore da je plaća autobuse. Uostalom, na izborima koji su bili u petom mjesecu glasalo je 400 glasača manje nego na prethodnim. Točnije, 359 Srba i 41 Hrvat manje. Pa kako smo to onda organizirali kad smo dobili manje glasova? Švonja je prethodnih godina išao na izbore sa SDP-om i drugim strankama, za ove smo se dogovorili da ćemo ići skupa pa smo na našu listu stavili nekoliko njegovih ljudi. Dobili smo tako jedan dio njegovih glasača, no dio je otišao Nezavisnoj listi. Nema dokaza da su ljudi iz Gagićeva autobusa glasali za Švonju niti da je on taj autobus naručio. Radi se o tome da je Gagić naplatio prijevoz i od Nezavisne liste, a htio je i od Švonje – rječit je bio Mijić.

‘U životu nisam bio u Srbiji’

On je svoj iskaz dao i zadarskoj policiji nakon što je započela istraga u “slučaju autobus”. Ali taj je iskaz, kao i onaj Dragana Milanka te nekolicine putnika iz autobusa izdvojen iz spisa jer se radi o službenim zabilješkama zadarske policije, a ne dokazima. Što se pak tiče odlazaka u Beograd, Mijić kaže da su sastanci s Obrovčanima u Srbiji redoviti i da ne ovise o izborima:

Vrlo smo aktivni po pitanju stambenog zbrinjavanja, mi u Obrovcu otkupljujemo stare zgrade, radimo stanove i onda ih prodajemo APN-u pa ih oni daju ljudima koji su bili nositelji stanarskog prava. Ima tu i obnova koje još nisu završene. Moramo upoznati ljude sa svime što se događa. Zato idemo u Beograd – kaže Mijić. – Da sam ja u Beogradu dogovarao glasače i autobuse? Pa u životu nisam bio u Srbiji, što se vrlo lako može i dokazati. Busevi dovoze ljude na izbore od 2001. godine. Pa tko ih je tada plaćao? – ražestio se Obrovčanin Ivan Matić, vijećnik u Zadarskoj županiji s liste Mosta.

Matić kaže da bi se, u slučaju da se potvrde optužbe protiv Švonje, svakako trebali poništiti rezultati izbora u Obrovcu:

Ali rezultat će opet biti isti. Već će oni naći načina – dodaje. Branislav Švonja s kojim je Stanko Mijić odlučio izići na izbore na zajedničkoj listi zapravo je jedan poprilično živopisan lik. Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, 2015. godine pravomoćno je osuđen zbog kupnje glasova na lokalnim izborima u srbijanskoj općini Odžaci jer je s “još jednom osobom organizirao mrežu ljudi koji su građanima nudili 1000 ili 2000 dinara, kao i robu široke potrošnje, kako bi glasali za SDS na izborima 2013. godine. Izrečena mu je novčana kazna od 200.000 dinara”.

Na tim je izborima Švonjin SDS osvojio dva od 27 vijećničkih mandata. Ta je stranka osnovana prije nekoliko godina u Beogradu, a zbog Švonjinih izjava da je “suborac, istomišljenik i prijatelj” osnivača SDS-a u Hrvatskoj Jovana Raškovića Švonju je tužila Raškovićeva kći Sanda Rašković Ivić. No osnovni sud u Novom Sadu tu je tužbu odbacio kao neosnovanu. Centar za istraživačko novinarstvo Srbije navodi da je Švonja politički bio aktivan i ranije.

“Udruženje zajednica Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, čiji je Švonja bio zastupnik, potpisalo je 2002. godine sporazum o suradnji s Demokratskom strankom Srbije i podržalo Vojislava Koštunicu na predsjedničkim izborima. Sljedeće godine Švonja je za parlamentarne izbore bio kandidat na zajedničkoj listi Srpskog pokreta obnove i Nove Srbije, da bi se 2004. godine kandidirao za gradonačelnika Novog Sada”.

U predsjedničkom mandatu Vojislava Koštunice – potvrdit će nam to i Branislav Švonja i naši sugovornici iz Beograda Dragan Milanko i Miodrag Gagić – organizirani dolazak Srba iz Hrvatske na izbore plaćala je upravo država Srbija, i to iz sredstava Komesarijata za izbjeglice. S pravomoćnom presudom u džepu, Švonja je 2016. godine bio imenovan za vršitelja dužnosti direktora pokrajinskog Fonda za pružanje pomoći izbjeglim, prognanim i raseljenim licima. Na toj je funkciji bio i lanjskog proljeća kada je u trećem mjesecu uhićen i na mjesec dana pritvoren zbog “sumnje da se zajedno s Dušanom Šaponjom lažno predstavljao i u ime Ministarstva privrede, Ministarstva zdravlja, Narodne banke Srbije i Privredne komore Srbije, doveo u zabludu odgovorne osobe 34 firme na teritoriju Srbije, koje su zbog toga pretrpjele štetu”.

Prodavanje podataka

Kako je naveo MUP Srbije, oni su odgovorne doveli u zabludu dajući im navodno besplatne USB-ove s “paketom osobnih podataka pravnih osoba Srbije”. Dokument o preuzimanju “besplatnih primjeraka” s odgovornim osobama u firmama potpisivali su i ovjeravali, a zatim ispostavljali fakture koje su pod prijetnjom tužbi naplaćivali. Pojednostavljeno, prodali su im podatke koji su sve vrijeme bili dostupni na internetu. Nedugo nakon uhićenja u Srbiji Švonja je postao vijećnik u “gradu čuda” Obrovcu. Je li se za svoj izborni rezultat “pobrinuo” na kakav nedozvoljeni način, treba utvrditi sud gdje će kao jedan od dokaza biti i “e-mail Dragana Prtine s privitkom popisa putnika autobusa i listićem o napucima kako glasati na lokalnim izborima”.

Ne možemo biti zadovoljni vijećnicima koji su u Gradsko vijeće ušli na krilima kupnje glasova. Mi ćemo biti kontrolori, s udaljenosti od 600 kilometara jer još nisu stvoreni uvjeti za naš povratak, ali nas itekako zanima što se događa u našem kraju, kako se razvija. Ja idem na sve izbore, pa i za mjesne odbore. Da mogu naći posao, odmah bih se vratio – kaže Dragan Milanko.

Valjda baš zbog te udaljenosti od 600 kilometara na kojoj se nalazi izgovara on kako mu se čini da bi se Državno odvjetništvo trebalo malo ozbiljnije pozabaviti “gradom čuda”, ako uistinu ima volje raspetljati tko i kako kupuje glasove. – Možda se boje previše čačkati, da ne iščačkaju svašta, vidjet ćemo – izgovara Dragan Milanko dok s Miodragom Gagićem odlazi iz Zemun Polja, iz pečenjare Velebit u kojoj su se, kako tvrde njih dvojica, kovali planovi kako na izbore u Obrovac dovesti što više glasača koji će na listićima zaokružiti Antu Župana, Stanka Mijića i Samostalnu demokratsku srpsku stranku.

Ostavi komentar koristeći Facebook