"ima energiju i drži se ideala"

Sabina Glasovac na popisu 30 potencijalnih lidera za budućnost Hrvatske

Arhiva AZD/Ilustracija
Tamni način

Ove godine navršit će se pet godina otkako je Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije i tako ostvarila, nakon ulaska u NATO, drugi najvažniji i jedan od rijetkih konsenzualnih ciljeva svoje državne politike. U tih pet godina, kao nikad prije u tako kratko vrijeme, promijenili smo tri vlade, zaustavili višegodišnju gospodarsku recesiju, zapali u začarani krug iseljavanja, iskoristili nešto novca iz fondova EU, ali i propustili puno više prilika.

No jesmo li se kao društvo imalo promijenili? Sudeći po temama koje i danas prevladavaju u javnom diskursu, čini se – nimalo. Ispolitizirano društvo Jedan od razloga što hrvatsko društvo stagnira gospodarski i politički nedostatak je kvalitetnog vodstva koje bi imalo snage i vizije prevladati duboke društvene podjele, čiji korijeni sežu do početka Drugog svjetskoga rata. I to na svim poljima – političkom, duhovnom, znanstvenom, kulturnom, gospodarskom i sportskom. Pretenciozno bi bilo tvrditi da Hrvatska nema kvalitetnih stručnjaka s liderskim talentom. Međutim, oslabljene institucije prožete dugogodišnjim nepotističkim modelom funkcioniranja, umjesto da regrutiraju i lansiraju talente, podložne su negativnoj selekciji.

Možda najveći problem leži u nedemokratskim temeljima na kojima su sazdane strukture domaćih političkih stranaka i poziciji partijskih šefova čija moć uvelike proizlazi iz modela unutarstranačkih izbora i vođina diskrecijskog prava sastavljanja izbornih lista te, povezano s time, izbornog sustava u kojem se biraju stranke, a ne ljudi. Lidera u tom modelu ne bira narod, već ga stranačka struktura nameće javnosti, a s obzirom na visoku politiziranost hrvatskih institucija, stanje u strankama preslikava se na čitavo ispolitizirano društvo. Paradoksalno zvuči činjenica da je u javnoj percepciji po unutarnjem ustroju najrigidnija stranka – HDZ – dosad promijenila najviše vođa. Od neprijepornog Franje Tuđmana, preko suspektno izabranog Ive Sanadera i od njega oktroirane Jadranke Kosor do Tomislava Karamarka i sadašnjeg Andreja Plenkovića. Druga najveća stranka – SDP, koja se voli dičiti dostignutim standardima unutarstranačke demokratičnosti, imala je u 27 godina samo tri promjene na vrhu, od čega je jedna bila uvjetovana prirodnom smrću prvog stranačkog šefa Ivice Račana. Promatrano od 2000. godine i promjene političkog sustava iz polupredsjedničkog u parlamentarni, dva od tri predsjednika SDP-a bila su premijeri, dok je HDZ od petorice svojih dosadašnjih vođa dao naciji četiri šefa Vlade.

Neslavna epizoda s nestranačkim premijerom Timom Oreškovićem samo je bila potvrda domaćeg deficita u leadershipu. Kakav je bio rezultat njihova vodstva na nacionalnom nivou, procijenite sami. Ponukani tim problemom, u Večernjem listu odlučili su odabrati 30 potencijalnih hrvatskih lidera budućnosti, osoba koje su se dosad iskazale na raznim društvenim poljima, ali njihov potencijal na nacionalnom nivou zasad ili nije prepoznat ili nije iscrpljen. Naravno, osim procijenjene kompetencije, jedan od kriterija pri odabiru bio je pokazivanje ambicije da preuzmu vodstvo. Ne radi se tu samo o političarima, iako je među njima najviše ljudi iz političkih stranaka, niti nam je namjera bila sugerirati budućeg predsjednika ili premijera. Ljudi svoje liderske sposobnosti mogu dokazati u raznim društvenim sferama, na vodećim pozicijama znanstvenih, umjetničkih, sportskih, nevladinih ili sakralnih institucija, utječući na kvalitetu života građana gotovo jednako kao i politički vođe. U konačnici aktualna dva politička lidera te onaj prethodni nisu stasali u stranačkim omladinskim radionicama, već su ponikli u službama Ministarstva vanjskih poslova. Možda je vrijeme da budući nacionalni lider bude kulturnjak, znanstvenik ili društveni aktivist. Na listi osoba koje, prema procjeni Večernjeg lista, imaju sposobnost mijenjati društvo nabolje i dva su svećenika. Oni će, ako dobiju priliku, biti u mogućnosti mijenjati Crkvu, a ta organizacija ima veliki društveni, ali – kako je više puta dokazano – i politički utjecaj.

Kriteriji za izbor

Kriteriji na koje smo se oslanjali pri odabiru potencijalnih lidera budućnosti proizašli su iz globalnih političkih trendova, označenih jačanjem populizma na svjetskoj demokratskoj sceni i pojavom političkih pokreta i stranaka bez stvarnog sadržaja, čija se osnovna definicija izvodi iz negativnog odnosa prema establišmentu. To je ujedno i doba transformacije tradicionalne političke paradigme utemeljene na klasičnoj podjeli na ljevicu i desnicu, liberale i konzervativce, pa smo tražili osobe kadre odgovoriti na taj izazov. Drugim riječima, ljude koji korespondiraju sa suvremenim civilizacijskim trendovima, neukaljanih karijera, lidere progresivne u društvenim pitanjima i odmaknute od tradicionalnih podjela na lijevo i desno.

Sabina Glasovac

Ne boji se rasprava i uvijek ima konkretne prijedloge Rođena Slavonka, ali s dalmatinskim temperamentom, saborska zastupnica SDP-a u politici je još od studentskih dana. Javnosti je poznata još kao pomoćnica ministra Željka Jovanovića. Zadnjih godinu-dvije stasala je u novu zvijezdu SDP-a koja uživa podršku i simpatije birača, ali i malo-pomalo gradi stabilnu poziciju u stranci kao i u Saboru gdje je jedna od rijetkih koja se uvijek pripremi za rasprave, najčešće o obrazovanju i koja se ne libi ući u “fajt” s vladajućom ekipom. Ne kritizira samo radi kritike te gotovo uvijek ima i konkretne prijedloge kako nešto poboljšati. Ima veliku energiju, drži se svojih ideala i tu je poprilično vjerodostojna.

 

 

Ostavi komentar koristeći Facebook