Zadranka silovanje nije prijavila zbog straha, zatrudnjela je i rodila, a silovatelj joj nakon šest godina na sudu oduzima dijete

Prema presudi Općinskog suda u Zadru odlučeno je da dijete živi majkom, no Županijski sud donese suprotnu odluku i nakon šest godina dijete oduzmu majci i odvedu ga u drugi grad da živi s ocem s kojim bez nadzora nije provelo ni sat vremena.

Sve to dogodilo se  ženi sa zadarskog područja koja je reporterki RTL-a ispričala svoju nevjerojatnu priču.

“Uzet ćete mi mamu, moju mamu. Mama, mamice, mama ja te volim i krene me ljubiti, mama nedaj me i ja ga držim on me drži i oni ga povlače i mama dođi po mene, nemoj me mama molim te pa prestrašen sam pa pustite me, eto tako je to bilo”, ispričala je Ena, majka.

Bio je to najgori dan u njezinu životu. Gori, kaže, i od onog kad je bila silovana.  Zbog zakona o zaštiti dobrobiti djeteta, nećemo joj otkiriti identitet. Zvat ćemo je Ena.

“Ali kad je on rekao ja sam prestrašen, pogledajte me i on im govori pogledajte me meni je kažem vam srce se iščupalo, duša vam se slomi i ja ga gledam i gledam tu ljepotu koja sjaji razumijete i odvode ga i on se okreće ne, ne, ne, mama nepuštaj me, vrati se po mene, vrati se mama, čekaj me mama ne daj me mama, a mama, mama je uhićena”, kazala je Ena.

Dogodilo se ovo prije deset dana. Ena je ostala bez šestogodišnjeg sina. Sud ga je dodijelio ocu. Čovjeku koji s malenim nikad nije proveo niti sat vremena nasamo. Čovjeku za kojeg Ena tvrdi da ju je silovao.

Bilo je to, priča nam, prije sedam godina. Zamolio ju je da mu posudi skripte za fakultet. Vidjela ga je, kaže, jednom prije toga. Naivno mu je sjela u automobil.

“I da stane u kafić on je produžio i obavio najgori čin sa nožem koji mi je stajao tu ja san zaista vjerovala da ću ja tog dana umrijeti”, rekla je Ena.

Silovanje, prema statistikama prijavi tek jedna od 20 žrtava. Ena ga nije prijavila.

“Mene je taj čovjek toliko zastrašio, zaprijetio, sad znam gdje živiš, sad ću te naći, ubit ću nekog od tvoje obitelji”, kazala je Ena.

Nakon mjesec dana otkrila je da je trudna. Prva misao bila je  – pobačaj. Ali već prvi pregled kod ginekologa promijenio je sve.

“To je plod silovanja, ali ja sam čula srce, ja ga ne mogu zaustaviti ne mogu ga zaustaviti”, rekla je Ena.

Nije znala kako to sve reći obitelji. Kad im je rekla, stali su uz njezinu odluku.

“Pogotvo se sjećam tog dana kad san doznao kako je to dijete začeto, a vi kao brat ne možete ništa napraviti”, rekao je Petar, ujak.

Tim više im je nevjerojatno što se dogodilo njihovu unuku i nećaku.

“I da se dodijeli osobi koja je na jedan, ne mogu sada reći nenormalan način došlo to dijete na svijet”, kazao je Ivo, djed.

Ena se nije  htjela riješiti djeteta, ali se, kaže, nije mogla riješiti ni silovatelja i njegovih prijetnji.

“Nikad me se nećeš riješiti, ali moraš biti poslušna pa će biti dobro”, kazala je Ena.

Pratio ju je, kaže, i tako doznao za dijete.

“Ja želim da ti to abortiraš želim da se rješiš. ne želim da nosiš taj dokaz dokaz, baš je tako rekao”, rekla je Ena.

Trudnoća je bila rizična, prijetnje su se, kaže nastavile, ali pravi pakao je počeo kad je otac zatražio da viđa dijete. Dobila je poziv Centra za socijalnu skrb Zadar i tada, kaže, prvi put progovorila o silovanju od kojeg je već prošlo godinu dana.

“Kad sam ja spomenila silovanje oni su mi rekli da to više nikad niste spomenuli jer ćete imati još veću komplikaciju u životu, a vi to ne želite”, kazala je Ena.

Kada je otišla po savjet u Obiteljski centar, ondje njezine optužbe nisu ignorirali. Prijavili su silovanje, ali DORH je slučaj odbacio. Otac djeteta je tvrdio da su bili u vezi. Pokrenula je privatnu tužbu, trebalo je početi vještačenje, ali sudsko vijeće Općinskog suda u Zadru zaustavilo je istragu.

“Meni nitko nije obrazlagao, tog jednostavno nema nisu se našli temelji za silovanje, pazite, a sudac je na 14 stranica obrazložio”, rekla je Ena.

Nakon toga otac je dobio pravo viđati dijete. Dva sata na tjedan, pod nadzorom Centra za socijalnu skrb.

“To je bio teror, mučenje, i onda oni kažu vi morate izaći van ja odem da ću van mali me uhvati za nogu, ne vi ga morate otrgnuti od svoje noge  neću ga ja kažem otrgnuti od noge ne bih ni psa,  onda su one pokušale mene izgurati kao one će mene povući da ja idem i ja krenem mali trči za mnom one ga uhvatu i povlače ga nazad.

On bi izašao ja ga vidim ovo je mokro ovdje su fleke nekoliko puta ogrebotine znao je imati i modricu onda bih ja pokucala i rekla što se dogodilo, pa ništa on je malo pao zaigrao se on je pao, a mali ja ga pitam dijete što je bilo on kaže onaj zločesti čovjek, ja bježao tako bi on rekao, prema vratima povukao i onda sam ja glavom lupio u stol”, kazala je Ena.

Pokušala je, kaže, ukazati na nepravilnosti, ali bez uspjeha.

“Ja pišem pritužbe na njihov rad i dobivam sve veću odmazdu, pa ko sam ja, a ja sam vam išla naivno, ja sam vjerovala institucijama”, ispričala je Ena.

Tražila je i pomoć nekolicine dječjih psihijatara kojima je vodila dijete.

“Doktor je ostao je zatečen on je vidio dijete on je napisao apel Centru da se zaustave susreti i druženja. Centar je to trebao dostaviti sudu. Centar to nije htio dostaviti sudu također ravnateljica psihijatrijske  bolnice isto tako apel Centru zaustavite susrete i uništavate dijete nije dobro za djetetov razvoj ma ništa ne čuje, niko vas ne čuje. A protiv mene vam idu kaznene prijave Centra za neviđanje djeteta iako ga ja dovodim”, kazala je Ena.

U brojnim sudskim procesima proteklo je šest godina. Općinski sud u Zadru prije godinu dana odlučio je da dijete ipak treba živjeti s majkom i viđati oca. No, nakon žalbe dogodio se preokret. Županijski sud donio je posve drukčiju odluku. Majci nije oduzeto skrbništvo, ali dijete će živjeti s ocem. Sud se ravnao prema procjeni sudskih vještaka.

“Zato što majka ne prihvaća oca, govori o silovanju, ne uspostavlja kontakt očima s ocem  i to će utjecati na dijete na takav način da on neće stvoriti blizak odnos s ocem. Dok otac jako voli oružje, lijepo vam piše, posebno puške i pištolje. Smatra da je u redu sve vam piše na papiru da se dijete od nepunih 6 godina vozi na motoru”, rekla je Ena.

Presuda je postala pravomoćna. No, Ena se s njom nije mogla pomiriti.

“15 dana imam rok da predam dijete dobrovoljno kao paket dostave i naravno ja to nisam mogla napravitit, a nakon toga vam mogu staviti ovršni datum kada će to biti ili vam mogu napraviti tajnu ovrhu nad djetetom što su meni napravili”, rekla je Ena.

“Jako mi je teško, ja sam ipak s tim djetetom toliko vezan proveo sam sve njegovo od rođenja pa do danas dijete se u momentu kad mu se to desilo nalazio držeći se sa mnom za ruku i toliko je bilo preplašeno”, ispričao je Ivo, djed.

Dijete je živjelo s mamom, djedom, bakom i ujom. U njihovoj obiteljskoj kući, jasno je, sve je bilo podređeno njemu. Dan kad su ih, zajedno s djetetom, policajci pokupili doslovno na cesti, slomio ih je sve. Enu su uhitili, a malenog odveli bez da je znala kamo ga vode.

“On je govorio ovako kad su krenule ove iz centra. Čekajte, zato vam kažem da ga vidite rekli bi čudo, čekajte. I ovako rukama. Ja ne mogu živjeti bez mame i oni gledaju,  Ja sam klečala na podu. Vidite to je moja mam dira mi kosu, moja mama onda me poljubi, vidite koliko je volim. Policajci svi muški plaču, plaču, a on nemojte molim vas to je moja mama.

I oni kažu što je ovo, ja kažem ja mu ne mogu zabraniti da on govori ali kad je on na to kaže vidite je pogledajte je to je moja mama, joooj ajme duša moja”, ispričala je Ena.

Sudsku odluku nisu poštovali. Vjerovali su da će Ustavni i Vrhovni sud kojem su uložili žalbu ipak promijeniti odluku. No, tu su se opet našli u, blago rečeno, čudnoj situaciji.

Nakon što je županijski sud u Zadru majci oduzeo dijete njezin odvjetnički tim pokrenuo je Ustavnu tužbu I zatražio reviziju slučaja. Općinski sud u Zadru trebao je ustavnom sudu dostaviti spise, no to se nije dogodilo niti nakon dva mjeseca. Majčin odvjetnički tim to je doznao na prilično zanimljiv način. Naime, zatražili su požurnicu slučaja da bi tek tada zapravo doznali da spis nikad nije poslan.

U zadarskom sudu pokušali smo doznati gdje je zapelo.

O spisu se, zanimljivo, počelo pričati nakon što smo mi počeli raditi priču. No, kako doznajemo, isti još uvijek nije poslan Ustavnom sudu.

“Moja kćer je strašna žrtva ovog nezakonitog, nepoštenog i nenormalnog načina”, rekao je Ivo, djed.

Pogotovo znam koliku je žrtvu moja sestra podnijela, a i kompletna obitelj u vezi toga koliko se truda, ulaganja i strpljenja uložilo u to dijete da bi nakon šest i po godina predali ga neznancu osobi koja nije niti na bilo kakav način sudjelovao u odgoju tog dijeteta, u zaštiti tog dijeteta u bilo čemu”, rekao je Petar, ujak.

Sudska mjera je takva. Dijete će živjeti s ocem, a majka ga može viđati dva sata na tjedan u prostorijama Centra za socijalnu skrb. Jedan tjedan u Splitu, gdje sad živi. Drugi u Zadru. No, niti nakon deset dana otkad su ga odveli, majci još nisu dali da ga vidi. Iako je u Splitu bila već tri put.

“Njihov ravnatelj kaže da je dijete neveselo da je u teškom stanju, on odbija jesti, odbij piti on traži mamu, ali to vam je prilagodba,  on to mora proći, znači meni je to prošlo kroz glavu znači silu je primjenio taj čovjek da nastane, eto slučajnost došla je trudnoća, a silom mi ga je i uzeo”, rekla je Ena.

Do  odgovora smo pokušali doći i mi. Na konkretna pitanja, dobivamo samo birokratske odgovore.

Dali smo priliku i zadarskom Centru da se očituje o  teškim optužbama koje im majka stavlja na teret.

Tijekom svih ovih godina majka je uputila desetak pritužbi na račun djelatnika Centra za socijalnu skrb u Zadru. Tražila je čak i njihovo izuzeće  ali zapravo nije se dogodilo ništa. Razgovor s ravnateljicom zatražili smo i mi,  ali postoji jedna zanimljiva i  inače hvale vrijedna stavka u zakonu koja kaže da se detalji slučaja ne smiju iznositi zbog privatnosti djeteta. S tom odlukom se zapravo slažemo ali  to znači da smo ostali uskraćeni za neke odgovore koji čak i nužno nemaju toliko veze sa samim slučajem.

“On nema prijatelja, uzeli su ga od svih prijatelja, od svih bliskih ljudi su ga uzeli i stavili tu. Kao da iščupate ljubičicu i donesete je na Antarktik i sad preživi.  Ne može”, rekla je Ena.

Pokušali smo u Splitu doći i do oca, no na navedenoj adresi zatekli smo samo njegove roditelje.

Otac na naše poruke nije odgovarao, a njegova odvjetnica pristala je reći onoliko koliko smije.

“Apslotuno ne mogu ništa komentirati, a prvenstveno radi zaštite dobrobiti djeteta. Zašto otac nije stao pred našu kameru? Da bi zaštitio dijete i  da bi se izbjegla daljnja medijska eksploatacija djeteta. Je li nam možete garantirati da je dijete sad dobro? Je, dijete je dobro”, rekla je Gorana Roso, odvjetnica djetetova oca.

Ena i njezina obitelj nemaju namjeru odustati. Dok čekaju reviziju sudske odluke, jedino pto žele da ga barem nakratko vide.

U ovom slučaju svi su se morali voditi dobrobiti djeteta. Šestogodišnjak je svima trebao biti na prvom mjestu. Je li to bilo tako, presudit će Ustavni sud.

Jednom kad napokon dobije potrebne spise koji u nečijoj ladici stoje kao jedan od brojeva. I taj broj će jednom biti riješeni slučaj. A trauma? S tim će već ići teže.