Iako smo u 21. stoljeću, prava žena u Hrvatskoj nisu u skladu s vremenom. Dok se već godinama oteže postupak ratifikacije Istanbulske konvencije (2013. je Hrvatska potpisala IK) koja bi trebala pružiti zaštitu zlostavljanim ženama, istovremeno se čeka i donošenje novog zakona koji bi mogao ograničiti dostupnost na pobačaj.
Sve je izglednije da će se pobačaj dodatno otežati
Ustavni sud je prije godinu dana odbio zahtjev za zabranom prava na pobačaj, no isto tako je naložio saboru da u roku od dvije godine mora donijeti novi zakon koji će regulirati to pitanje. No, iako je predsjednik Ustavnog suda rekao da sabor nakon ove odluke ne može zakonom zabraniti prekid trudnoće, ženama se znatno može otežati pravo na pobačaj.
“Zakonodavac može, kako bi ženi omogućio da njezino određenje prema trudnoći i majčinstvu bude slobodno, odrediti primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće u kojem bi joj bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju (primjerice, o savjetodavnim centrima i zdravstvenoj zaštititi za vrijeme trudnoće i poroda, o radnim pravima trudnica i majki, o dostupnosti jaslica, o centrima koji osiguravaju odgovarajuću kontracepciju i informacije o sigurnom seksu, te o centrima u kojima se savjetovanje može obaviti prije i nakon trudnoće), piše Index.hr.
Na zakonodavcu je također odrediti hoće li novim zakonom urediti pitanje troškova prekida trudnoće (hoće li ih i u kojim slučajevima snositi žena ili će oni teretiti državni proračun), pitanje priziva savjesti liječnika koji ne žele obavljati prekide trudnoće i slično”, stoji u odluci Ustavnog suda.
“U 6 od 28 ustanova ne radi se pobačaj”
Prema njoj bi Hrvatska najkasnije za godinu dana trebala donijeti novi zakon o pobačaju.
Vlada i sabor tako, prema naputku Ustavnog suda, mogu propisati komplicirani proces obveznih savjetovanja kroz koje bi žene morale proći prije nego im se dopusti pobačaj.
Da bi to značilo “katastrofu”, smatra zagrebački ginekolog iz KBC-a Sestre milosrdnice dr. Dubravko Lepušić. On je u razgovoru za Index rekao da Hrvatska već sad ima sramotne podatke, koji ukazuju na to da žene u Hrvatskoj nemaju uvijek zakonom propisanu mogućnost da prekinu trudnoću na zahtjev.
“Pa već sad imamo katastrofalne podatke, u 6 od 28 ustanova ne radi se pobačaj, iako su sve te ustanove legalizirane za prekide trudnoće na zahtjev. Sve to radi priziva savjesti liječnika, pa i kod nas u bolnici 50 posto liječnika se poziva na priziv savjesti. U Zagrebu se pobačaj radi jedino kod nas i na Merkuru. Ja bi u medicini zabranio priziv savjesti baš kao što su to zabranile i skandinavske zemlje. Liječnici koji su išli na specijalizaciju iz ginekologije dobro znaju što sve taj poziv obuhvaća.
Ženama je zakonom zagarantiran pobačaj i liječnici koji ga odbijaju napraviti zapravo krše zakon.
U novom zakonu će vjerojatno uvesti neka ograničenja, mislim prije svega na uvođenje onog perioda razmišljanja. Time se žena smatra nekompetentnom osobom da odlučuje sama o sebi već se treba savjetovati s nekim. Tako neće odmah moći na pobačaj već će prvo trebati na savjetovanje sa psihologom ili kim već da je odgovori od toga. Tako će prolaziti vrijeme u kojem žena može napraviti pobačaj. Što će biti kad žena ima graničnu trudnoću od 9 tjedana, a po zakonu može na abortus do 10. tjedna. Zbog takvog savjetovanja zakonski više neće moći abortirati. Namjerno će se takvi slučajevi raditi”, rekao nam je Lepušić.
Kujundžić ima važnu ulogu u novom zakonu o pobačaju, a smatra da život počinje začećem
A osim što se kod nas liječnici pozivaju na priziv savjesti za prekid trudnoće, pozivaju se, kaže nam, i prilikom izdavanja kontracepcije.
Kod donošenja novog zakona o pobačaju važnu ulogu odigrat će ministar zdravstva Milan Kujundžić, a jasno je dao do znanja kakvi su njegovi stavovi.
Iako je ranije govorio kako je protiv zabrana, prije par mjeseci dao je neke prilično zanimljive izjave iz kojih bi se moglo zaključiti da je protiv pobačaja.
“Život počinje sa začećem i treba ga zaštiti, međutim, kako ga zaštiti, koji su najbolji oblici – to je uistinu otvoreno pitanje”, prilično diplomatskim rječnikom govorio je Milan Kujundžić.
I tako dok čekamo na novi zakon, ženama je istovremeno sve teže dostupan pobačaj s obzirom na povećan broj liječnika koji ga odbijaju raditi pozivajući se na priziv savjesti, a što će novi zakon donijeti, tek ćemo vidjeti.
Osim toga, u Hrvatskoj su ugrožena i prava žena na zaštitu od nasilja u obitelji, a koja su definirana Istanbulskom konvencijom, koju Hrvatska, kako smo već naveli, još uvijek nije ratificirala. Niti lijevi niti desni nisu zainteresirani da konačno ratificiraju dokument koji bi ženama i djeci, žrtvama nasilja, propisao daleko veću zaštitu.
Skandalozne izjave dviju žena o nasilju nad ženama
Ujedno imamo ministricu obitelji Nadu Murganić koja je, nakon što je otkriveno da župan Alojz Tomašević zlostavlja ženu, izjavila: “Tako vam je to u obitelji.”
Nakon takve sramotne izjave, neki dan je javnost šokirala još jedna izjava, i to također od jedne žene – koja je ujedno predstavnica udovica ratnih veterana, a koja je izjavila da “žene ne bi trebale cinkati muževe koji ih tuku”.
Ovakve su izjave alarm da se žene u Hrvatskoj pod hitno mora educirati kako bi znale da nasilje nije prihvatljivo i da nije normalno da ih partner mlati.
Za Autonomnu žensku kuću koja pruža utočište ženama i djeci koje su žrtve nasilja postoji lista čekanja, što je jasan pokazatelj koliko se često događa nasilje nad ženama. S druge strane, u nekim gradovima, a pogotovo manjim mjestima, takve sigurne kuće ni ne postoje.
U Hrvatskoj je 2016. godine ubijeno 20 žena, a njih 18 ubile su njima bliske osobe ili partneri. Koliko ih je 2017. ubijeno, još ne znamo.
Aktivistice za ženska prava već godinama mole vladu, kako bivšu tako i sadašnju, da ratificira Istanbulsku konvenciju.
Premijer Andrej Plenković još je u travnju prošle godine poručio da bi nacrt zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije trebao biti upućen u formalnu proceduru za usvajanje potkraj 2017. godine. To se nije dogodilo.
“Velika je tajna zašto SDP-ova vlada nije ratificirala Konvenciju”
Nela Pamuković iz Ženske mreže Hrvatske u razgovoru za Index rekla je kako oni već pet godina lobiraju da se ova konvencija ratificira.
“Velika je tajna zašto SDP-ova vlada nije ratificirala Konvenciju. Mi smo prije 5 godina počeli intenzivno lobiranje, da bi na kraju, kad je postalo jasno da to nadležno Ministarstvo socijalne skrbi na čelu s tadašnjom ministricom Milankom Opačić ne želi, krenulo izgovaranje da nemaju novca. To je u krajnju ruku neobično jer je Hrvatska ratificirala i ostale dokumente, a isto nije imala novca. Mi nismo ni uspjele doći uopće do Milanke Opačić, vladi u kojoj je ona sjedila to očito nije bilo dovoljno važno.
Sad što se tiče Plenkovićeve vlade, vidi se da je Istanbulska konvencija samo dio politikantske igre i to nam je žalosno gledati. Da jedan takav temeljni dokument kojim bi se zaštitile žrtve nasilja bude predmet političkih igara je sramotno”, rekla nam je Nela Pamuković.
Razgovarali smo i s Nevom Tolle iz Autonomne ženske kuće.
“Ratifikacija dugo čekane Istanbulske konvencije nema skrivenih motiva i namjera opasnih po tradiciju, obitelj i društvo u našoj zemlji, kako to sustavno i netočno pokušavaju uvjeriti javnost te udruge. One u svojim javnim nastupima svjesno dezinformiraju građanstvo netočnim i neistinitim navodima.
Isključivi i jedni cilj ratifikacije ove konvencije je osigurati ženama kvalitetniju, sveobuhvatniju zaštitu od nasilja te adekvatno sankcioniranje počinitelja nasilja spram težine počinjenog djela”, rekla je u razgovoru za Index Neva Tolle koja je posljednjih 30-ak godina podredila zaštiti onih najugroženijih.
“Iako je nasilje u Hrvatskoj znatno u porastu, sve je više nasilnika koji zlostavljaju i žene i djecu, nama država reže sredstva, a uz to nam još i kasni s isplatama”, rekla nam je Neva Tolle.
Zašto je važno ratificirati Istanbulsku konvenciju i kako bi ona štitila žrtve nasilja?
U Hrvatskoj rijetko postoje sistematizirana radna mjesta, premalo je ljudi obučenih za rad sa žrtvama i počiniteljima obiteljskog nasilja, premali broj skloništa za žene, nedostupnost pomoći ženama iz ruralnih krajeva, nedovoljna sinergija institucija na zajedničkim ciljevima prevencije i zaštite od nasilja.
“Istanbulska konvencija predstavlja jedan civilizacijski doseg, a ratifikacijom bismo pokazali da ovo društvo ne dopušta nasilje. Sugerira državama što moraju napraviti kako bi zaštitili žene od nasilja u obitelji. Kad imate ratificiranu Istanbulsku, onda imate razlog za napasti državu za nečinjenje”, rekla nam je Sanja Sarnavka.
Ratifikacijom Konvencije, kažu nam u razgovoru naše sugovornice, osigurat će se osnivanje dovoljnog broja centara za žrtve seksualnog nasilja, uspostava stalno otvorenih (24 sata dnevno, 7 dana u tjednu) besplatnih telefonskih linija koje pokrivaju državno područje cijele države radi davanja savjeta, osnivanje dovoljnog broja odgovarajućih, lako dostupnih skloništa radi omogućavanja sigurnog smještaja, proaktivne pomoći žrtvama i unaprjeđenje materijalnog i procesnog prava vezanog uz zaštitu žena žrtava nasilja.