Pogled na odgoj u potpunosti se promijenio. Naučen obrazac ponašanja – odnosno sve dolazi od kuće pa je tako neodgojeno dijete čista slika i prilika svojih roditelja.
Da odmah pojasnimo riječ “neodgojen” može značiti svašta – a realno, te riječi se naviše sjetite kad vidite tuđe dijete kako cendra, otima, viče, udara, prekida, žica, šuta, vuče, tuče i sve što vam padne na pamet.
I naravno, tada pomislite da baš vaše dijete to ne bi nikad napravilo. No, nažalost, realnost je skroz drugačija.
U današnje vrijeme djecu odgajamo da budu “dokona”. Negdje u tom odgoju izgubile su se moralne vrijednosti. Roditelji reći će kako ne žele biti “tirani” prema svojoj djeci jer su njihovi roditelji bili takvi prema njima.
No, postavlja se pitanje, ako smo mi dobro odgojeni, zašto onda ne odgojiti dijete jednako tako?
U naše vrijeme smo imali poštovanja i prema svojim vršnjacima i prema starijim osobama. Poštivali smo ih i uvijek bili spremni poslušati njihove savijete koji su bili dobri. I izgradili nas u kvalitetne ljude. Treba poslušati starije jer imaju više iskustva. Kad smo izlazili sve je bilo to bilo umjereno i znali smo svoje granice.
U čemu je problem? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Svojim ponašanje prema djeci od djece radimo “debile”, za koje kasnije kad odrastaju budemo zgroženi jer ne slušaju.
Nema ništa besmislenije nego kada roditelji optuži svoje dijete da je neodgojeno. Kao da su se ona nekim čudom trebala sama odgojiti. Zadarske igraonice na otvorenom, po lijepim danima uistinu su puna djece, to ne može nitko negirati.
No, način igre to je već problem.
Od deset djece na igraonici, njih pet će se ljuljati , skakati, spuštati s tobogana, igrati lovice, znate, ono što bi djeca trebala raditi, dok majke stoje sa strane i razgovaraju.
Ono pet djece sto je ostalo, sjedit će na vrtuljku s ekranom ispred sebe, a na ekranu mobitela, pogađajte, crtić. Dakle, roditelj ili baka i dijete, nebitno tko, izveo je dijete vani iz kuće kako bi ono bilo na zraku, i maklo se od tv, na kojem je cijelo jutro gledao crtiće.
Metodom, odvesti ću dijete vani na zrak, obući ga po posljednjoj modi- postignut je nevjerojatan uspjeh, dijete vani s mobitelom u ruci.
Dok majka priča o tome kako je većina djece zatvorena u kući. Na to majka uzima djetetu mobitel, te dijete vrišti iz sve glave, da se čuje do drugog kraja grada. I naravno, majka je odmah u statu iznervirana ponašanjem vlastitog djeteta, jer se srami ostalih majki, te grubo uzima dijete za ruku, odvodi ga u auto, putem mu izgovori sve i svašta. Bravo!!
Na to je spalo današnje odgajanje. Na posljednju modu, na mobitele da majke odmore mozak.
Jedna od najvažnijih stvari kojoj možete poučiti svoje dijete jest poštovanje. Treba imati na umu da poštovanje nije isto što i poslušnost. Djeca mogu biti poslušna iz straha, ali ako vas poštuju, bit će poslušna zato što znaju da im želite najbolje. Najbolji način da dijete naučite poštovanju je da im pokažete što je to poštovanje. Kad djeca iskuse poštovanje, oni znaju kakav je to osjećaj i počinju razumijevati koliko je to važno. Na umu imajte izreku: “Odnosi se prema drugima onako kako želiš da se drugi odnose prema tebi.”
Ne baš tako davno, isključivanje mozga našim majkama nije bilo potrebno. Budili smo se, išli u školu, odrasli radili, poslije škole se igrali vani dok ne padne mrak, a onda u kuću na odmora, gdje bi nam se mozak sam gasio od umora. I zamislite, djeca su trčala, pronalazila i izmišljala nove igre. Nekad je pogled roditelja, nakon što bi nešto prosto djeca rekla, bio dovoljan da se dijete zasrami svoje izjave, ispriča se i ode u kuću sjediti jer zna da je pogriješio.
I nije to tiranija, i nije to maltretiranje djece.
Zamislite, to je odgoj u kojem dijete poštuje roditelj, starije od sebe i mlađe štiti. Ne bi tako trebali svi?
Da današnji život je puno stresniji, i nema se posla, no sve nije odgovor za ne odgoj vlastitog djeteta.
Za dozvoliti djetetu histerično bacanje po dućanu jer mu nemate za kupiti igračku od 500 kuna (ne, ne pretjerujem). Lijepo je djeci sve priuštiti ako imate mogućnosti, no živjeti Van svojih mogućnosti i tome učiti djecu, to je uistinu pogrešno. Mora li dijete imati mobitel od nekoliko tisuća kuna u prvom razredu? Naravno da ne mora, zamislite postoje učitelji, koji su tu da vas nazovu ako je to potrebno.
Moraju li djeca biti obučena po zadnjoj modi? Naravno da ne, jer sutra će to prerasti, a kartica koju ste ispeglali na 24 rate, još nije otplaćena, a vi već morate kupiti drugo. Zamislite vaše je dijete prozvao učitelj u školi, (to se ne događa bez razloga, koliko god vi mislili da ta učiteljica ima pik samo na vaše dijete), sutradan roditelj toliko ljut i iznerviran stanjem svog djeteta koje je prozvano bez razloga, odmah napravi dar mar u školi prozivajući, učiteljicu, ravnateljicu i ostale institucije. Zar je to uistinu potrebno, naravno da nije!
Jasno i glasno uvijek dajte djetetu do znanja do koje granice smije i može ići. Neka vas ne zavara molećivi pogled koji obara s nogu, jer tim pogledom nas kontroliraju. Kontrolirajte vi dijete a ne dijete vas. Naša djeca nisu savršena, a roditelji su najbolji pokazatelj toga. Ako je vaše dijete nasilno prema drugoj djeci, nasilno jer je tako naučio u kući ili možda ima problem i treba pomoć. Bacanje odgovornosti, samo čini problem još većim, a ne reagiranje na vrijeme može dovesti do toga da vlastita djeca sutra tuku roditelje.
Vjerujte, kao u bajci, postoji čarolija s kojoj se svaki problem može riješiti. Sjedinom za stol i razgovarajmo. Obucite se, ostavite mobitele, idemo u prirodu. Odjeće koju si prirasla spremi u torbu, idemo je odnijeti potrebitima.
Učite djecu da budu samostalna, stvarajte im obaveze koje idu s njihovim godinama, učite ih da se za većinu stvari koje žele, da se moraju sami potruditi i izboriti (poslušnošću, dobrim ocjenama, odgovorim ponašanjem, pomoći drugima.) Da iza svake nagrade i svakog uspjeha stoji rad, trud i zalaganje, a ne mama ili tata. Debili se ne rađaju, mi ih stvaramo!