Zadranin Filip Lipotica kroz šaljive anegdote upoznaje nas sa svojim pustolovnim putovanjima

Svatko je bar jednom u životu pomislio da mi je bar na jedan dan nestati, pobjeći od posla, stresa, užurbanog života, ljudi…

Oni koji nisu mnogo putovali i trenutno zbog previše posla ili premalo novaca nemaju mogućnosti za to, u ljepotama različitih zemalja i kultura mogu uživati na web stranici našeg Zadranina Filipa Lipotice.

Ljepota planete na kojoj živimo sastoji se od sedam kontinenata, bogate prošlosti svih zemalja, različitih kultura i običaja te drugačijih vjera i ljudi. 100 ljudi 100 čudi kako bi naši stari rekli… Moj cilj je obići što više i podijeliti to s vama. U cijeloj ovoj priči ja sam mali čovjek iz društva, jedan običan konobar koji voli diskutirati o životu, današnjem društvu i situaciji. Prvo sam otišao u Švedsku i Dansku (nisam otišao raditi) i tu sam se zaljubio u tu krasnu zemlju i putovanja. Nakon toga sam posjetio Vijetnam, Egipat, Kinu, Tajland, Kambodžu, Austriju, Bosnu i Hercegovinu. U svima njima ima zanimljivih priča, negdje i svjetskih čuda, smiješnih i tužnih trenutaka, priča Filip.

Predstavljamo blog Filipova Mala Putovanja na kojem vas kroz male priče, sa svijetom upoznaje njegov autor Filip Lipotica.

Ahh ti Egipćani za****li bi i ćaću svoga!

Sjedio sam jedan dan na palubi broda, a u daljini se čulo urlikanje. Gusari su sigurno pomislio sam. Dva umorna “gusara” zavezala su svoju malu barkicu za naš brod. Naveslali ste se “rođaci” bome, nije Nil mali. Nije mi bilo jasno na prvu što žele dok nisam vidio scenu koju vam donosim u videu ispod. Ovo su prodavači na Nilu ujedno i jedna od atrakcija. Prodavali su neke zavjese i tepihe za koje kažu da su Perzijski. Da sam Aladin možda bi i kupio. Iste takve stvari su se mogle na brodu kupiti za 5 puta manju cijenu. I opet ću provaliti onu svoju: Ahh ti Egipćani za****li bi i ćaću svoga!

Money, Money, Money!

Ako se ikada odlučite na život u Švedskoj onda upalite stari hit ABBE i zapjevajte onu staru Money, Money, Money jer će vam itekako trebati. Većina ljudi radi od 8:00 do 17:00 sati jer Money, Money, Money ne pada s neba. Prosječne plaće su negdje oko 25 tisuća kruna bruto (oko 20 tisuća hrvatskih kuna) uz porezna davanja od 35%. Ljudi sa završenim visokim školama i fakultetima imaju još i veće plaće. Dok se za naše socijalne slučajeve bori narod s humanitarnim akcijama ova država će vam ipak pokloniti privremeni krov nad glavom dok se “ne dignete na noge”. Za kupnju male obiteljske kuće s okućnicom od 200-300 kvadrata morat ćete izdvojiti nekih 2 – 3 milijuna kuna. Money, Money, Money…

U Danskoj odeš na pivo s čovjekom koji dolazi u restoran u kojemu radiš. Slučajno!

Dolaskom u Kopenhagen parkirali smo auto u samom centru kod gradske vijećnice za mizernu cijenu parkinga 30-50 kn/sat. Preko gradske vijećnice zaputili smo se u najveći “šušur” Kopenhagena – ulicu Strøget. Ova ulica u središtu grada jedna je od najdužih shopping ulica u Europi. Trgovine sa svih strana, nudi se sve i svašta, a ulica puna ljudi i turista. Sve skupa nije mi ostavilo baš neki dojam. Nakon nekih sat vremena stižemo do nove luke Nyhavn gdje osjećam onaj pravi duh Danske. Zgrade rađene u baroknom stilu, svaka u različitoj boji. I dok sam se divio tim bojama odnekud sasvim slučajno se stvorio prijatelj familije Ninmark – Krešo, koji se odlučio na vikend putovanje u Kopenhagen. Nakon upoznavanja odlazimo u lokalni bar, na pivo naravno. Kroz razgovor doznajem da Krešo ljetuje na Viru i da je čest gost kod nas u restoranu gdje radim. Nakon ovog  susreta ostali smo dobri prijatelji i svake godine se vidimo. O svijete baš si mali!

Kroz dozu humora, za kraj, Filip nas uvodi u malu priču iz Kine koja stiže na blog sredinom svibnja.

Hu chin ha cha. Amata ra hu ha. Fu fa cha cu ha

Ovako vam pričaju Kinezi kad ih čujete. Ovo ne znači ništa i sve je izmišljeno al opet je fora.
Kao najmnogoljudnija država na svijetu možete pretpostaviti da su i najveći turisti. Oni su svugdje oko nas, vidjeli ste ih sigurno s fotoaparatima i slušalicama izgledaju mi tko agenti FBI-a (znam da jeste). Danas gdje god se okreneš oni ispadaju: u pijatu, ispod kreveta, u ormaru, u gostioni igraju belu ili trešetu. Odem u trgovinu koji god artikal uzeo na njemu piše MADE IN CHINA, kad će više pisati MADE IN CROATIA? Ima ih ka Kineza – što ne?
Moćni poput Hulka, daleko ispred današnjeg vremena oni se izdižu iznad svih. Uzeli su svjetsko tržište u sekundi i tu su se pokazali najjači.
Postat ću Kinez majke mi…Šalim se, idemo u Kinu.. Ispričat ću vam malu priču…

Filip poziva sve vole putovati i imaju zanimljivu priču koju nitko nije čuo da postanu autori.

Javiti se mogu na link.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...