Davor Matak u izboru je za najboljeg poljoprivrednika: “Od zemlje dobro živimo, a obitelj je uvijek na okupu”

Izbor za najboljeg poljoprivrednika, koji u Hrvatskoj organizira europarlamentarka Marijana Petir, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je deset najboljih. Ovo su njihove priče…

Iako je Hrvatska imala desetak godina da prilagodi svoju administraciju i nauči poljoprivrednike novim pravilima o ispunjavanju prijava za povlačenje novca iz fondova EU, sve je jasnije da tu zadaću nitko nije dobro obavio. O tome najbolje svjedoče slabi postoci potrošenih sredstava, po čemu smo na začelju EU. Lutanja oko pravilnika i bodovanja projekata dovela su i do poništenja dijela natječaja iz Programa ruralnog razvoja zbog pogodovanja nekim većim tvrtkama.

Razočarani poljoprivrednici koji su u europskom novcu vidjeli zadnju slamku spasa nadali su se da će uz njihovu kontrolu i oni dobiti dio kolača, koji je kroz državne poticaje dotada bio namijenjen privilegiranim moćnicima s političkim vezama. Nažalost, ponovila se dobro poznata priča o vezama i poznanstvima i danas se može reći da su ti natječaji napunili devedeset posto autobusa koji su iz Slavonije otišli u europske zemlje.

Među brojnim je paradoksima i onaj da je pet godina nakon ulaska u EU pravo čudo kada netko od malih poljoprivrednika dobije bespovratna sredstva na natječaju. Susjedi se raspituju kako im je to uspjelo, kakve su veze morali potegnuti ili jesu li koga podmitili, a lokalne vlasti nadležne za edukaciju konačno odahnu i ističu ih kao svijetle primjere dobre prakse, piše Jutarnji.hr.

Dogodilo se čudo

Upravo se to prije dvije godine dogodilo na OPG-u Matak u mjestu Krneza pokraj Ražanca, nedaleko od Zadra. Javili su se na natječaj za mjeru 6.1.1. za mlade poljoprivrednike kako bi dobili 50.000 eura za izgradnju plastenika za uzgoj povrća i… Na opće iznenađenje, uspjeli su. Otišli smo vidjeti kako se dogodilo to “čudo”.

Davor Matak, naš kandidat za najboljeg poljoprivrednika, sa suprugom Jagodom, ocem Dragutinom i majkom Gordanom na 10,5 hektara zemlje na Ražanačkom i Krneškom polju proizvodi rajčice, patlidžane, tikvice, kupusnjače, krumpir, batat, lubenice, dinje, smokve, trešnje, masline, grožđe, šipak, bobičasto voće…

– Naša je zemlja očuvana od kemikalija, tlo je kvalitetno, dohranjujemo ga stajskim gnojem, more je udaljeno dva kilometra, tu je i svjež zrak s Velebita. Uz to, na imanju imamo i potok koji ne presušuje i on nam je izvor vode za navodnjavanje. Sve su to odlični preduvjeti za uzgoj voća i povrća, ali imamo jedan problem koji nas je prije nekoliko godina stajao gotovo cijelog uroda. To je posolica koja nošena burom zna zabijeliti cijelo polje. Zato smo trebali ovakav plastenik za 2400 četvornih metara zaštićene proizvodnje – priča nam Davor dok se vozimo do njegove zemlje.

I evo nas u lijepo uređenim plastenicima gdje su uredno posađene rajčice, krastavci i paprike koji će za nekoliko tjedana završiti na tržnicama, u zadarskim hotelima i restoranima, dućanima Sonika, na Seljačkoj tržnici, u Gorskom kotaru i Zagrebu. Prije proljetnih nasada na istom mjestu zimus su se brali blitva, špinat i salata, posla ima cijele godine, a prinosi su se višestruko povećali.

Plastenici

– Imamo dobro isplaniranu proizvodnju i znatan dio povrća ide u preradu za džemove i ajvare po recepturi bake Zorke, kiselimo ciklu, papriku, krastavce, kornišone. Potražnja za tim proizvodima je velika i planiramo ovdje pokraj napraviti još jedan plastenik. Ali za to će nam trebati i dosta radne snage koju je jako teško naći iako nudimo smještaj, hranu i pristojnu plaću. Što vrijeme ide dalje, to je sve veći problem naći bilo koga – kaže nam Davor.

Vraćamo se na imanje gdje se vrijedna obitelj bavi i uzgojem ovaca i janjaca, kokoši, pilića i jaja, imaju svoj pršut, vino i maslinovo ulje… Sve su to dobri preduvjeti za daljnje planove, opet iz europskih fondova.

Pripremaju prijavu na mjeru 6.2.1., potporu ulaganja u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima. Ako dobiju željenih 50.000 eura, izgradit će izletište s kušaonicom i malim dućanom, a nakon toga planiraju i gradnju kuće u tradicionalnom dalmatinskom stilu s bazenom.

“Svoje iskustvo u komunikacijskim vještinama iskoristila je kako bi potencijalni kupci i svi oni koji prate njihov rad putem društvenih mreža mogli redovno viditi što rade, na koji način i što imaju u svojoj ponudi, trenutno imaju preko 1.700 pratitelja i veliki broj stalnih kupaca, a među prvima su počeli i s dostavom na kućni prag.

“Svaki četvrtak na fejsu objavimo ponudu za proizvode koje ćemo imati u subotu na svom štandu. Kupci pošalju svoje narodžbe u inbox ili putem telefona. Mi narudžbu svježu u petak navečer spakiramo. Oni u subotu dođu po naručeno na naš stand Seljačke tržnice i preuzmu naručeno.. Znači,  tijekom cijelog petka beremo da bi naši kupci sutradan u subotu na svojim stalovima imali svježe voće i povrće”, kaže Jagoda. Naš slogan i glasi: “S naših njiva na vaše stolove uvijek svježe voće i povrće”.

Članovi su Udruge “VOLIM DOMAĆE” koja okuplja 25 OPG-ova iz Zadrske županije koji svoje domaće proizvode izravno prodaju kupcima na Seljačkoj tržnici ispred trgovačkog centra Supernova Zadar svake subote u vremenu od 09-14 sati. Seljačka tržnica nastala je kroz suradnju Zadarske županije i UNDPI-a, s radom je započela 2013. godine.

Davor i Jagoda ističu kako im je od velike pomoći za sve stručne savjete AGRRA (Agencija za rurani razvoj Zadarske županije), posebno ravnatelj Vlado Kovačević i inženjer Neven Jurjević te Upravni odjel za poljoprivredu, ribarstvo, vodno gospodarstvo, ruralni i otočni razvoj na čelu sa pročelnikom Danielom Segarićem, dipl. ing.

No za naš izbor pitamo Davora koji je njegov poslovni moto i zašto se prijavio na natječaj?

– Jednostavno, htio sam svojim primjerom i onim što radi moja obitelj pokazati da se na selu može dobro živjeti i da obitelj bolje funkcionira kada je dulje vrijeme na okupu i zajedno radi. Treba ljudima vratiti vjeru u te tradicionalne vrijednosti – kaže Davor. I doista, oni na svom gospodarstvu nemaju gotovo ništa pretjerano više što nisu imale tri generacije Matakovih koje su živjele na selu. I to je, eto, u našim okolnostima postalo pravo malo čudo i primjer za ostale.

Kvaliteta

S malo intenzivnijom proizvodnjom i dobrim planiranjem, oni danas imaju proizvode koji su zanimljivi kupcima koji žele kvalitetu, a uskoro će im na svom imanju ponuditi i smještaj tako da mogu uživati na svježem morskom i velebitskom zraku i kušati tradicionalnu hranu. Njihov je recept za uspjeh ne odustati, ne odustati, ne odustati. I tako su pobijedili probleme sa svojim zavičajnim prijateljima – posolicom i burom.

Davorov i Jagodin petogodišnji sin Jure već pomalo sudjeluje u radovima u polju, kao što se Davor učio od oca Dragutina koji nam spominje neiskorištene potencijale plodnih Ravnih kotara. Ljubav prema zemlji, voćarstvu, povrtlarstvu i stočarstvu prenosi se na četvrtu generaciju.

– Zemlju treba dati onima koji će je znati obrađivati, a ne da imamo primjere dodjele državne zemlje udrugama koje su nedaleko od nas posadile dugogodišnje nasade samo zbog poticaja, a koji sada propadaju i rade dvostruku štetu. Ima dosta ljudi koji bi htjeli i znaju raditi, ali ne mogu doći do obradivih površina. Vidim dobru volju ministra Tolušića da se ti problemi riješe i da se neke stvari promijene pa se nadam da još nije kasno – zaključuje Davor.

Vedra obitelj mašući nas ispraća sa svog imanja uz košaru punu plodova svog rada, a mi razmišljamo kakva su to u Hrvatskoj došla moderna europska vremena da je postalo čudo kada netko nešto vrijedno radi i dobro živi od svog truda.