Nakon nešto više tri mjeseca suđenja zatvorenog za javnost, izrečena je kazna od četrdeset godina zatvora 20-godišnjem Tinu Šunjergi, koji je u ožujku prošle godine hladnokrvno ubio svoje roditelje, majku Silvanu i oca Marina. Mladiću koji je priznao zločin, tako prijeti kazna zatvora od minimalnih pet godina, do maksimalnih 50 godina zatvora zbog dva hladnokrvna ubojstva. Što je mladiću bilo u glavi, što ga je moglo nagnati da počini taj stravični zločin, pitali smo zagrebačkog psihologa Ivana Modrušana, piše Express.
“Smatram da je to jedan psihopatski odnosno sociopatski poremećaj osobnosti i da je on s jedne strane gledano krivično ubrojiv, odnosno krivično odgovoran, i nije poludio, ali s druge strane to je tako jaki poremećaj osobnosti da je teško očekivati da on može shvatiti što je napravio i na bilo koji način preuzeti odgovornost”, smatra Modrušan. Time se, kako naglašava Modrušan, na neki način i štiti, od osjećaja grižnje svijesti zbog stravičnog zločina kojeg je počinio.
“Jedna je mogućnost da on to ne može osjetiti, što je na neki način dobro jer se time štiti. Druga mogućnost je da može osjetiti grižnju savjesti, ali onda će imati jaki osjećaj krivice i može čak doći i do psihoze. Netko može poludjeti kad spozna što je zapravo napravio. Da će on pristati na to i ući u psihozu i osjetiti svu tu muku, to je malo vjerojatno”, naglašava.
Motiv za njegov stravičan čin, kako je potvrdila policijska istraga, je neslaganje s roditeljima, tj. njihove zabrane mladiću koji je bio sklon konzumaciji droge i delinkventskom ponašanju. Roditelje je ubio pištoljem koji je legalno posjedovao njegov preminuli otac i kojeg je čuvao na zakonom propisani način, a Šunjerga ga je ukrao iz zaključanog sefa. Na majku je pucao u automobilu u polju tri kilometara jugozapadno od Čiste Velike, nakon čega je ležerno odšetao do kuće i u garaži ubio oca.
Bez ikakvih emocija priznao zločin
“Da mogu vratiti vrijeme, nikad ovo ne bih učinio”, tiho i bez gotovo ikakvih emocija rekao je Šunjerga svom odvjetniku. Kad ga je branitelj pitao što ga je nagnalo na počinjenje ovog monstruoznog zločina rekao je da su mu roditelji često prigovarali, i svašta zabranjivali. Njegov odvjetnik, prisjećajući se njihovih razgovora, rekao je kako mu se mladić učinio depresivnim, bio je jako tih, povučen, smiren i potpuno pomiren s onim što je učinio. Nije puno govorio a nije ništa ni tražio. Bez ikakvih emocija istražiteljima je opisivao detalje zločina.
“Podigao sam pištolj, prislonio ga na majčin zatiljak i opalio. Krv je prsnula posvuda. S pištoljem sam krenuo kući. Tata je nešto radio ispred garaže. Stajao sam pored njega. Samo sam čekao da se okrene, da ga ne gledam u oči. U jednom trenutku okrenuo se leđima i sagnuo. Prislonio sam mu cijev pištolja na zatiljak i pucao”, rekao je.
Modrušan naglašava kako je njegova mirna reakcija kojom je bez ikakvih emocija prepričavao što se dogodilo, na neki način prirodna.
“Da je ušao u emociju to bi bila eskalacija, odnosno bio bi pretjeran i ne bi mogao ni sudjelovati u raspravi, to je neka vrsta zakočenosti. U situaciji kada se nešto tako grozno dogodi nitko ni ne očekuje da će on biti emocionalan, što onda nekada navodi ljude na zabludu pa misle da je on uvijek takav. On je možda u nekim normalnim situacijama bio emocionalno izražajan i znao se čak i zezati i slično”, naglašava. Šunjerga je godinu dana proveo u pritvoru, pa postoji mogućnost da se nešto i promijenilo, no naglašava Modrušan, najvjerojatnije nije.