Iz Hrvatske se prvenstveno iseljava zbog neorganizirane i loše vođene države, nesposobnih političara i stranaka, beznađa i besperspektivnosti, pokazalo je istraživanje agencije Promocija plus o motivima odlaska iz Hrvatske, predstavljeno u srijedu.
Istraživanje je naručila Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), a provedeno je od 15. ožujka do 15. svibnja ove godine na uzorku od 661 ispitanika, koji su iselili u 26 zemalja svijeta. Radi se o iseljavanju od trenutka ulaska Hrvatske u EU, dakle 1. srpnja 2013., do veljače ove godine.
Anketirani su kao najčešće razloge odlaska naveli neorganiziranu i loše vođenu državu, nesposobne političare i političke stranke bez vizije (8 posto svih odgovora), potom beznađe, besperspektivnost zemlje, propadanje države, društva i naroda (7,6 posto), te zapošljavanje podobnih, stranačkih ljudi i nepotizam (7,4) posto, rekao je direktor Promocija plusa Agan Begić.
Korupcija i kriminal u državi zasmetali su 7,3 posto anketiranih, prepucavanje o ustašama i partizanima 6,4 posto, dok je mala plaća bila razlog odlaska za njih 5,2 posto.
Primitivizam, vjerska netolerancija i nacionalizam smetali su za 6,2 posto iseljenika, a izostanak promjena u državi za njih 6,1 posto.
Utjecaj branitelja na društvo i državu kao razlog odlaska navelo je 4,8 posto ispitanih.
Promatrajući profil novih iseljenika u radno-aktivnoj dobi, uočava se kako je najviše iseljenika u mlađim dobnim skupinama (82 posto mlađe od 40 godina). Dvije trećine novih iseljenika je u braku ili izvanbračnoj zajednici (od kojih je 82 posto iselilo u paru s partnerom/icom). Kod ispitanika koji su zasnovali obitelj, a takvih je u uzorku polovica, 72 posto odselilo je zajedno s djecom.
Novi iseljenici u prosjeku su znatno obrazovaniji od obrazovne slike zemlje u radno-aktivnoj dobi. Vrlo visoki je udio među novim iseljenicima i onih koji su prije odlaska bili zaposleni (73,5 posto je radilo; od toga 42,7 posto na neodređeno, 23,4 posto na određeno i 7,4 posto samozaposlenih). Među onima koji su bili zaposleni najveći dio imao je primanja manja od 4.000 kuna (40,5 posto), ali je značajan i udio onih s primanjima iznad nacionalnog prosjeka (33,2 posto). Iznadprosječan udio iseljenika je iz pet slavonskih županija te Sisačko-moslavačke županije i u Grada Zagreba.
Više od 44 posto iseljenih ima srednju školu, 33 višu ili visoku, a 20,9 posto magisterij.
“Odlaze i oni koji su ovdje bili na zahtjevnijim, upravljačkim, pozicijama”, kaže Begić. Njemačka i Irska najčešća odredišta, 42 posto ne misli se vratiti.
Najviše se iseljava iz slavonskih županija, Sisačko-moslavačke te grada Zagreba, a iseljavanje se povećava iz godine u godinu. Gotovo trećina (29,6 posto) iselila se u Njemačku, u Irsku 20,8 posto, Belgiju oko 11 posto, Švedsku nešto više od 10 posto, te Austriju 8,5 posto. Kao razlog odabira zemlje ispitanici navode da se radi o uređenim, razvijenim, državama kvalitetnog pravnog sustava. Tek svaki deseti iseljenik razmišlja o povratku u zemlju unutar idućih deset godina. Jedna četvrtina iseljenika planira povratak tek u mirovini, dok je najveći udio onih koji se ne planiraju vratiti, čak 42 posto.
Percepcija hrvatske budućnosti, gledano iz perspektive novih iseljenika, nije osobito svijetla. Svaki drugi sudionik istraživanja ne vjeruje da će se stanje u Hrvatskoj popraviti, dok svega 11,5 posto smatra da hoće, uz 27,2 posto onih koji smatra da će sve ostati kao i do sada Kad je riječ o životu u novoj zemlji, uočava se relativno visoka razina zadovoljstva.
Najveća razina zadovoljstva zabilježena je kod mogućnosti zaposlenja i promjene posla (89,4 posto) te u području učinkovitosti javne administracije (81,3 posto). Najniža razina zadovoljstva zabilježena je u području smještaja/stanovanja (67,1 posto) te vlastitoga društvenog života (71,3 posto), piše Večernji list.
