RAZGOVOR Juby Johnson: “Nedostaju mi Jazine i žalim što karijeru nisam završio u Zadru. Ovo je moj dom”

Baš kako je obećao svom Zadru, Juby se vratio kući. Na kratko, doduše, ali nijedan rastanak nije toliko težak kada je srce ispunjeno.

U gustom rasporedu između posjete dragim ljudima i mjestima i razgovoru s nogu s brojnim Zadranima koji su željeli razmijeniti riječ, dvije i uslikati se s legendom koja je nosila naš dres, uspjeli smo sjesti s Johnsonom koji nam je impresionirano pričao o Zadru. Kako onom u kojem je igrao prije deset godina, tako i ovom kojeg je posjetio za svog kratkog godišnjeg odmora.

Kako to da ste odlučili posjetiti Zadar?

Supruga je kriva. Razgovarali smo gdje ćemo na odmor i ona je rekla obavezno Zadar. Zna žena što je najbolje, ha, ha. Dok sam igrao u Zadru i Jontae je živjela samnom… Prošlo je 10 godina otkako nas nije bilo i imali smo jaku želju vratiti se.

Da li se nešto promijenilo?

Grad je postao dosta komercijalan, a meni je onaj stari, tradicionalni Zadar prirastao srcu.

Dvorana je dobila brojne sadržaje, kako vam danas izgleda?

Zadnju sezonu u Zadru igrao sam na Višnjiku. Odlično izgleda, ali između Višnjika i Jazina uvijek odabirem Jazine! Tu je atmosfera bila fenomenalna. Svi su bili bliski. Sve se moglo bolje osjetiti… Tornado je nevjerovatna navijačka skupina, zapravo, ovdje su svi Tornado, svi žive za košarku!

Kako ste proveli ova četiri dana?

Supruga i ja smo cijelo vrijeme šetali gradom, posjetili smo brojna draga mjesta, susreli mnogo ljudi. Uspio sam se vidjeti i porazgovarati s brojnim ljudima, i onim mlađima koju su me prepoznali i generacijom koja je pratila košarku dok sam igrao ovdje. Osjećao sam se kao da nikada nisam ni otišao. Uzajamno poštovanje u ovom gradu je nevjerojatno, to se doslovno ne može opisati riječima. Nisam se mogao nadati boljem godišnjem odmoru. Ovo je za mene dom.

Jeste li se susreli sa starim suigračima?

Vidio sam Jakova Vladovića, čuo sam se s Rokom Stipčevićem i Tonijem Prostranom koji je bio mlad igrač dok sam ja bio u Zadru.

Što vam je ostalo u najboljem sjećanju iz vremena igranja u Zadru?

Prvo osvajanje Prvenstva ostalo je upisano u meni. Još draže od same titule mi je ta ljubav i potpora koju su mi ljudi davali tada, a ponovno sve to osjećam i danas. Na taj način mi pokazuju koliko cijene trud koji sam uložio igrajući za Zadar. I u Francuskoj sam kasnije imao odličnu ekipu, dobio potporu, ali kada vam je srce na jednom mjestu, ono tu uvijek ostaje.

Pratite li klub?

Pratim sve što se događa. Kada je dolazio Steven Gray rekao sam mu idi, to će biti najbolje mjesto gdje ćeš igrati. Romeo Travis me također zvao, rekao sam mu ja ti o Zadru mogu govoriti samo najbolje, ali možda mene ne trebaš ni slušati, jer ja sam pre duboko vezan za taj grad.

Što sada radite?

Sada imam svoju suprugu, četiri prekrasne kćeri i sve vrijeme darujem njima. Živim u Clevelandu i jednostavno uživam u životu. Košarku rado igram i danas, ali karijera je gotova. Imao sam tu ozljedu lijevog koljena i morao sam reći zbogom. Nije mi žao, tako je moralo biti, jedino što mi je ponekad žao što karijeru nisam završio upravo u Zadru.

Hoćete li nam se opet vratiti?

Supruga i ja ozbiljno razmišljamo da kupimo neki apartman u Zadru. Ipak je za nas dvoje ovo drugi dom. Znate, kad smo prvi put stigli ovdje ja sam imao 22, ona 20 godina, bili smo djeca, prvi put smo došli živjeti u Europu. Mirno je, relaksirajuće, upoznajemo drage ljude…