I tako je doba digitalizacije uzelo svoj mah…
Izađete van na piće i od 5 prijatelja koji sjede za stolom, njih dvojica su na fejsu i tagiraju kafić u kojem sjede, treći nespretno slika banana kup koji je naručio, četvrti je na What’s Appu i dopisuje se sa svojom boljom polovicom, a onaj peti priča kako mu je bilo jučer vani ali ga nitko ne doživljava pet posto. Eto dragi moji, pa sad recite da li sam u krivu? No dobro, priznajem, možda sam malo pretjerao, ali svi znamo da nisam daleko od istine.
Što zapravo želimo reći…
U doba digitalnih tehnologija, raznih platformi za povezivanje i dostupnosti interneta uvijek i svuda, normalno je da ljudi posežu za internetom kako bi našli informaciju koju traže ili komunicirali sa nekim preko nekog servisa/platforme. I to je sve normalno i ok jer je to dio napretka i svi mi plaćamo cijenu toga, što kao djeca što kao roditelji koji se ne mogu nositi sa nadolazećom tehnologijom.
Ali…
Problem nastaje u onom trenu kada tehnologiju zamijenimo za ‘živu/opipljivu’ informaciju što je danas vrlo čest slučaj sa mega popularnim You Tubeom. Konkretno: koliko vam se puta desilo da ste otišli na YouTube i tamo vidjeli neku vježbu koju ste poslije pokušavali izvesti u teretanu? I ok, nije to ništa loše, dapače treba dijeliti znanje i čeprkati po gomili filmića kako bi našli ono što vas zanima, ali ovdje se problem javlja na dvije razine.
Prva razina je ukoliko sami pokušate naći neku vježbu koja vas zanima ili odgovor na neko pitanje u vezi plana i programa treninga. Naime u hrpi informacija prosječan fitness korisnik ne može razaznati kvalitetnu od loše informacije i tu dolazi do kratkog spoja. Ponekad čak i kvalitetna informacija ali loše (iz neznanja) interpretirana može dovesti do neželjenih učinaka (čitaj – ozljede) a to nije ono što želimo, zar ne?
Druga razina problema se javlja kada wannabe treneri, vježbe koje skinu sa You Tubea uzimaju ‘zdravo za gotovo’ i s ponosom iste prezentiraju svojim klijentima (koji to slijepo slijede) ne uzimajući u obzir kako načela sigurnosti, pripremljenosti klijenta, tako ni osnovne biomehaničke parametre vježbe/pokreta a ni klijenta koji izvodi tu vježbu. I onda ta priča može završiti vrlo nezgodno po klijenta – čitaj (ponovo) ozljeda!
Dobro razmislite što ćete i kako ‘kopirati’ sa video servisa jer je video sniman u 2D tehnologiji (dakle vi ne vidite sve kutove izvođenja neke vježbe) a i svaka vježba, pogotovo one višezglobne/compound vježe moraju biti SHVAĆENE da bi mogle biti izvedene. Može se činiti čudno i smiješno ali potonje je ustvari vrlo konkretno jer vaša percepcija vježbe koju vidite ne ekranu u stvarnosti može (a često i izgleda) izgledati vrlo loše/krivo i štetno za vaše zdravlje. Posebnu odgovornost ovdje imaju gore spomenuti wanna be trenineri (osobe sa završenim fitness/vikend tečajevima koji su nabili mišićnu masu pa misle da su pobrali svu pamet svijeta), jer ukoliko s nekim ne prokomentiraju vježbu/vježbe (naravno s nekim tko razumije načela biomehanike i može shvatiti što je pjesnik sa ekrana želio napraviti), isprobaju istu na sebi barem deset puta sa raznim opterećenjima – tada nemaju nikakvog prava klijente maltretirati sa YouTube egzibicijama jer:
- one mogu završiti tragično po klijenta,
- to što su kopirali neku vježbu ili hrpu vježbi ne čini ih stručnim trenerom.
Da zaključimo…
Nije problem ‘skinuti’ neki pokret, ali ako ne razumijete svrhu pokreta, osnovne karakteristike istog i kako će vam taj pokret pomoći, tada vam savjetujem da You Tube i slične servise ne uzimate zdravo za gotovo, jer posljedice mogu biti neželjene (i bolne). Umjesto slijepog kopiranja, pitajte trenera da vam pojasni pokret i vidjet ćete da 2D sa ekrana može biti potpuno drugačije u 3D stvarnom svijetu, piše Ordinacija.hr.