Francuzi su u slavljeničkom raspoloženju. Jučer su slavili državni praznik, Pad Bastille, početak Francuske revolucije. Pili su jučer od sreće, a neka danas piju od tuge. Neka kod Hrvata na licima budu suze radosnice, a kod Francuza suze tuge, boli zbog poraza.
Prije 34 dana smo naše heroje sa zebnjom ispratili u Rusiju. Rijetki su očekivali ovakav rezultat, rijetki su vjerovali kako ćemo igrati veliko finale. Danas, ako uzmemo naslov, nemojte se sramiti zaplakati, vrištite, slavite, pjevajte, grlite se, ljubite se. Zaogrnite se našim šahovnicama, pjevajte domoljubne pjesme. Vjerujemo u naslov, vjerujemo u sreću. Naši su nas heroji naviknuli na uspjeh i pobjede.
Naravno, ako na kraju i ne budemo pobjednici, naše momke trebamo dočekati kako to dolikuje. Treba izaći na ulice i pozdraviti šampione, ali kakav pesimizam? Pa u ovakvim trenucima se mora širiti samo optimizam.
– Uzet ćemo svjetski naslov – uvjeren je bivši izbornik “kockastih” Otto Barić.
Ne sumnja Herr Otto u naš trijumf na legendarnom moskovskom stadionu.
– Ova je momčad pokazala karakter. I kad je bilo najteže, oni su se dizali. Takve momčadi na kraju i osvajaju naslove – poručio je Barić, koji je dao i svoju analizu velikog finala, pišu 24sata.
– Mišljenja sam kako će Francuska jako krenuti. Odmorniji su od nas i to će pokušati iskoristiti na samom početku utakmice. Napast će nas, ali će naša obrana odbiti sve njihove napade. U prvom poluvremenu očekujem remi, utakmicu bez golova, a sve će se otvoriti u nastavku – kaže Otto Barić i nastavlja:
– Ma može Francuska i povesti 1-0, ali mi ćemo to preokrenuti kao i protiv Engleza. Moja je prognoza da će Hrvatska na kraju pobijediti 2-1. Jednostavno, smatram kako idemo do kraja. Jedan će gol za Hrvatsku zabiti Ante Rebić, a drugi? Netko od četvorke Mandžukić, Rakitić, Perišić ili Modrić. Uz Rebića će netko od njih biti naš junak u Moskvi.
Iskreno, i nije nam važno tko će zabiti, važno je da budemo na krovu svijeta. Na zadnjem treningu uoči finala trenirali su svi i vladala je predivna, opuštena atmosfera. Vatreni su izašli i ranije na teren, šalili su se, dobacivali jedan drugome… Kao jedna velika sretna obitelj. A u finalu bi trebao igrati sastav kao protiv Engleske uz jednu iznimku – na lijevi bok bi trebao Josip Pivarić. Ne radi se o ozljedi nego čisto o Dalićevoj taktičkoj ideji. Pivarić bi svojom probojnošću trebao doprinijeti napadu.
Danas, nakon što stave zlatne medalje oko vrata, nakon što podignu najvažniji pehar na svijetu, neka krene najžešća pjesma u svlačionici. Neka se Lužnjiki trese od zvukova naše prelijepe pjesme “Lijepa li si”. Neka cijeli svijet vidi kako je kad slave hrvatski igrači. Domovina i Hrvati diljem svijeta dišu za vas. Igraj moja Hrvatska!
