Nautičarka Irina Nazarova iz talijanskog grada Monfalconea na svom Facebook profilu odlučila je svoje kolege nautičare upozoriti na sve nedaće hrvatskog turizma. Tako upozorava na niz stvari koje se ranije nisu plaćale, ali i visoke cijene onih koje se plaćaju.
“Ako nemate veliku luksuznu jahtu i jednako bogat budžet, možete zaboraviti na slobodno putovanje u Hrvatsku. Izgleda kao pretjerivanje, ali danas se prosječan turist u Hrvatskoj osjeća kao kokoš za čerupanje”, piše tako Irina koja nautičare upozorava na plutače koje se plaćaju pri usidravanju nevezano koristi li se nešto na kopnu ili ne, odnosno naplaćuje se i samo zaustavljanje. Pritom je upozorila da su joj u Brbinju na Dugom otoku čim su se privezali na plutaču naplatitli 45 eura. Jednako tako navodi i kako se u uvali kod Verude više ne može sidriti bez plaćanja plutače, prenosi Net.
Ljutnju kod talijanske nautičarke izazvale su i cijene u nacionalnim parkovima koje smatra previsokima. Tako ističe kako se na otoku Mljetu usidrenje lani nije plaćalo dok ove godine i za pol sata plivanja nautičari plaćaju 85 eura. “Oni će vam reći da je to Nacionalni park i stoga se ovdje ne možete sidriti niti 10 minuta. Platit ćete iako ne posjetite park. Prethodnih godina tjedni ulazak u park iznosio je 15 eura, a mogli ste ostati na sidrištu besplatno nekoliko dana. Danas je privilegij boravka ovdje rezerviran samo za luksuzne jahte s obilnim novčanikom ili charter flotama, a ne i normalne obitelji”, piše Talijanka čiju je objavu detaljno prenio Morski.hr.
Dva branicana od 120 eura i lokalna mafija na rivi
Nadalje navodi i visoke cijene u restoranima ističući one na Kornatima.
“Dva brancina od 700 grama s pečenim krumpirom i vodom u jednom od tamošnjih restorana koštat će vas 120 eura. No prije nego se približite muringu ispred restorana, otkriju li da vas je na brodu samo dvoje, a iza vas je motorni brod s osam ljudi, reći će vam da oni na motornom brodu imaju prednost, jer su već rezervirali. Sve se to događa bez ikakve ljubaznosti, srdačnosti ili opravdanja za moguću pogrešku. U hrvatskom poslovanju nailazimo samo na praktičnost, a zdravom razumu tu jedva da ima mjesta”, piše ona.
Evo i kakav je dojam koji steknu turisti kad u Hrvatsku brodom ulaze s južne strane.
“Po dolasku u Cavtat potrebno se vezati na rivi. Bez da ikog išta tražite, materijalizirat će se osoba koja ljubazno preuzima konope vašeg broda kako bi ih privezala na bitvu. ‘Kako lijepo’, pomislite, ovdje su i prijateljski ljudi. Čim se privežete, shvatit ćete da ljubazna osoba koja vam je upravo pomogla nije ništa drugo nego lokalni mafijaš (neka vrsta neovlaštenog osoblja za privezivanje brodova) koji će vas pitati za usluge koje niste željeli 100 kuna (15 eura). Pokušajte ga ne platiti, bacit će vam konope u more. A onda se hrvatska birokracija pobrinula za plaćanje brojnih taksi policiji, kapetaniji i opet u policiji kojoj treba uplatiti porez na ulaz u zemlju i pristojbu na dopuštenje za plovidbu koja se utrostručila u odnosu na prošlu godinu. Ako se odlučite zaustaviti u Cavtatu, morate pričekati prije nego pristigne megajahta (ona koja zarađuje više novca ima prioritet), a ako pak odluče provesti noć negdje drugdje, zaustavit će vas na rivi po cijeni od 130 eura po noći.”
Zbogom Hrvatskoj
Svoj osvrt zaključuje pogledom na hrvatsko gospodarstvo. “Napustivši socijalističko-komunistički model, Hrvatska se savršeno uskladila s novim modelom kapitalizma u kojem vlada nemilosrdno natjecanje i i konkurencija, govoreći samo jezikom tržišta i financija bez etike zajednice. U ljudskim odnosima postoji samo i isključivo odnos komercijalne razmjene koji vodi do ekonomske prednosti nad drugima.
A što se tiče Istre i Dalmacije, koje predstavljaju pravi prirodni raj s jedinstvenim povijesno-kulturnim ljepotama, ostavljamo ih nekim sljedećim izletima, dajući ovaj put prvenstvo Italiji i Grčkoj, zemljama gdje se ljudski odnos ne definira samo prema debljini novčanika. Barem za sada“, piše talijanska nautičarka Irina Nazarova.