Ako se osječkog poduzetnika Dragu Tadića po nekoj medijskoj inerciji dosad nazivalo “kontroverznim”, od jučer mu taj atribut nesumnjivo pristaje. Tadić je, naime, na Županijskom sudu u Zagrebu posve kontroverzno iliti proturječno svome prvotnom iskazu iz 2013. godine na suđenju Božidaru Kalmeti i drugima dramatično promijenio isti. Tadić je ključni svjedok protiv Kalmete i suokrivljenih za izvlačenje 29 milijuna kuna iz Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta u vremenu od 2005. do 2010. godine.
Svojim iskazom iz 2013. godine Tadić je teretio Kalmetu i njegovog ondašnjeg državnog tajnika Zdravka Livakovića da su organizirali izvlačenje novca preko HAC-a. Zauzvrat je Tadić dobio oprosnicu od tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića te mu nije bilo suđeno za izvlačenje novca iz Osijek Koteksa i davanje mita čelnicima HAC-a koji su zauzvrat njegovoj tvrtki osiguravali unosne poslove na gradnji autocesta, piše Net.hr.
“Osijek Koteks je početkom 2000-ih bio u lošoj financijskoj situaciji. Zbog kašnjenja plaćanja države, kasnili smo s isplatom plaća, te plaćanjima kooperantima. Zamolio sam tada Josipa Sapunara (ondašnjeg direktora financija HAC-a) i Marija Crnjaka (ondašnjeg predsjednika Uprave HAC-a) da nam HAC izda pismo namjere za budući angažman na gradnji autocesta kako bismo dobili kredit potreban za deblokadu računa. Oni su to i učinili. Kasnije me Sapunar počeo tražiti financijska sponzorstva i plaćanje još konzultantskih usluga.
Zauzvrat je firma Osijek-Koteks dobila povoljniji položaj u poslovima s HAC-om. Mi smo već tada bili dio hrvatskog konzorcija i imali smo 10-ak posto vrijedan udio u 5,3 milijarde kuna teškim poslovima gradnje autocesta, no u ovom nam je bilo potrebno kako bi nam redovito isplaćivali sve što smo odradili. No, da bismo postali pravi “prijatelj firme”, kako je to nazivao Sapunar, morao sam dati još novca. Sapunar mi je na jednom sastanku rekao “ti bi samo radio, a ne bi pridonosio”. Bilo mi je jasno da ću morati plaćati za povoljniji položaj Osijek Koteksa u suradnji s HAC-om. To me nije čudilo, jer to se uvijek radilo, a radi se i danas”, kazao je Tadić u svom bitno drugačijem iskazu pred sudom.
On je, naime, u svome iskazu 2013. nedvosmisleno kazao da je “to bilo čisto izvlačenje novca za Sapunara, Livakovića i Mikulića” te da mu je “Sapunar rekao da se novac plaća po nalogu iz Ministarstva, Kalmete i Livakovića”, što jučer nije na taj način ponovio. On je jučer krajnje ublaženo objašnjavao da mu je Sapunar spominjao “ministarstvo” na temelju čega je, kaže, zaključio da se radilo o Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture pa je slijedom toga mislio da iza izvlačenja novca iz HAC-a stoje ministar Kalmeta i njegov tadašnji državni tajnik Livaković. Nesumnjivo je da Tadić svojim svjedočenjem ide na ruku Božidaru Kalmeti.
Kako izvući 24 milijuna iz svoje tvrtke?
No, Drago Tadić, bivši šef uprave Osijek-Koteksa, svojedobno najveće, ne samo građevinske tvrtke u Slavoniji, nije čuven samo po ovome suđenju. On je na sudovima, kao svjedok-pokajnik ili optuženik, proveo mnogo vremena. Prošle godine pravomoćno je osuđen zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda radi ishođenja povoljnije presude za svoga sugrađanina, čelnika HDSSB-a i saborskog zastupnika Branimira Glavaša, svojedobno osuđenog za ratne zločine nad Srbima u Osijeku 1991. i 1992. godine. Također lani protiv Tadića je ponovno pokrenuta istraga da je preko tvrtke iz Zadra izvukao 24 milijuna kuna.
Što se potonjeg tiče, Tadića se tereti da je u rujnu 2009. godine, skupa s tadašnjim čelnim čovjekom tvrtke Busišta dva iz Zadra Milom Bokanovićem, te Dietmarom Aluta-Oltyanom, predstavnikom autsrijske tvrtke Alpine Bau, donedavno većinskog vlasnika Osijek-Koteksa, osmislio model izvlačenja novca od preplaćenih poslova.
Napuhani zakup kamenoloma
Na temelju “napuhanog” zakupa kamenoloma s drobiličnim postrojenjem, iz Tadićevog Osijek-Koteksa je u zadarska Busišta izvučeno oko 26 milijuna kuna umjesto 1,9 milijuna koliko je trebala iznositi tržišna vrijednost ugovora o koncesiji. Time je na štetu Osijek-Koteksa zadarskoj tvrtki pribavljena napripadajuća imovinska korist od 24.1 milijun kuna.
Tadić je, inače, jedan od suosnivača tvrtke Busište dva. A kada je policija počela istraživati taj slučaj, Tadić je sam podnio prijavu tvrdeći da se kao dioničar Osijek-Koteksa osjetio oštećenim ugovorom s Busištima dva. Tadić je nepravomoćno osuđen i u “aferi šljunak” u Osijeku, a zbog primanja mita u iznosu od 2,16 milijuna mita. Bio je kažnjen radom za opće dobro.
Neuspjelo spašavanje Branimira Glavaša
Što se pak tiče pravomoćne presude za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda kako bi spasio Glavaša od presude za ratne zločine nad srpskim civilima, Tadić mora na dvije godine u zatvor. Ustavni sud mu je u travnju ove godine odbio dvije ustavne tužbe u kojima je tvrdio da su mu povrijeđena ustavna prava i da tijekom sudskog postupka obrana nije bila u jednakom položaju kao i optužba.
Tadić je, skupa sa svojom suprugom Božicom Ćavar Tadić te splitskim poduzetnikom Srećkom Jurišićem, bivšom urednicom Glasa Slavonije Sanjom Marketić i bivšim saborskim zastupnikom HDSSB-a Ivanom Drmićem u srpnju 2011. optužen da je osmislio i organizirao operaciju spašavanja Glavaša koji je tada bio u zatvoru u BiH. Oni su namjeravali utjecati na suce Vrhovnog suda koji su trebali odlučivati o Glavaševoj žalbi na osuđujuću presudu s ciljem da se Glavašev slučaj vrati novom sudskom vijeću. Slučajno ili ne, prošle jeseni ponovno suđenje Glavašu počelo je istoga dana kada i suđenje Kalmeti i ostalima za izvlačenje novca iz HAC-a.
U restoranu je ‘prešao granicu’
Kada je USKOK prozreo akciju “spašavanja Glavaša” te uključene suočio s dokazima, svi osim Tadića priznali su nedjela i nagodili se dobivši uvjetne kazne zatvora. Tadić je odbio to učiniti pa je u veljači 2013. proglašen krivim i osuđen na dvije godine zatvora da bi u ožujku prošle godine Vrhovni sud potvrdio nepravomoćnu presudu.
Inače, slučaj je došao pod istragu USKOK-a kada je predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Bajiću prijavio da se Tadić raspituje o slučaju Glavaš. Na suđenju je Hrvatin kazao kako je Tadić prilikom njihovog slučajnog susreta u jednom zagrebačkom restoranu u srpnju 2010. “prešao granicu” raspitujući se o Glavaševom slučaju. Spominjalo se da su urotnici spremili svotu od 70.000 eura za podmićivanje sudaca, ali da je u igri bio i deseterostruko veći iznos.
Pod pritiskom optužnica doveo tvrtku u gubitke
Godine 2011. kada je već bio osumnjičen za podmićivanje sudaca Vrhovnog suda i namještanje poslova na gradnji autoceste A5, Slavonike, Tadić je smijenjen s mjesta predsjednika Uprave Osijek–Koteksa. Većinskim vlasnikom tog dotadašnjeg građevinskog diva dvije godine ranije postala je austrijska tvrtka Alpine Bau. Tadić je, kažu, smijenjen jer je pod pritiskom spomenutih optužnica navodno počeo vući nerazumne poslovne poteze dovevši tvrtku u gubitke.
U to vrijeme otet je, mučen i premlaćen osječki poduzetnik Ramiz Pandžić. Po riječima samog Pandžića, učinio je to njegov kum Dražen Takač. No, Pandžić je novinarima početkom 2012. pričao da iza njegove otmice i premlaćivanja stoji Tadić. Pandžić je prethodno prijavio Tadića policiji zbog traženja mita od pet milijuna kuna za dobivanje poslova na gradnji autoceste u Slavoniji. “Iza napada na mene stoji Drago Tadić. Ovo je njegov i potpis mafije s kojom je povezan”, kazao je tada Pandžić kojemu je Tadić uzvratio protutužbom zbog iznuđivanja.
Pandžić je tvrdio da mu je Tadić još 2004. godine kazao da “za investitora” mora platiti tri kune po kubiku šljunka. Inače, te 2004. godine Tadić je došao na čelo Osijek-Koteksa nakon što je njegov prethodnik Ivan Raguž pod krajnje čudnim okolnostima pao s balkona završivši s teškim ozljedama. Za Raguža se u Osijeku govorilo da je bio ovisnik o kokainu te da je pao s balkona dok je, pod utjecajem droge, halucinirao da ga netko progoni.
I uspon i pad u Sanaderovo doba
Osijek-Koteks na čelu s Tadićem ostvarivao je rekordne dobiti u “zlatno doba” premijera Ive Sanadera kada je domaća cestogradnja doživjela silovit uzlet. No, kada je 2009. nastupila recesija, a Sanader se naprasno povukao s položaja, i osječki je građevinarski div počeo bilježiti gubitke, a broj zaposlenih bio je više nego prepolovljen. Istodobno su procurili sumnjivi ugovori HAC-a i Hrvatskih cesta s građevinskim tvrtkama što je rezultiralo suđenjem u kojemu se Tadić, dotad izvrsno umrežen u političkim strukturama i s političkim moćnicima, našao u ulozi optuženika, a ubrzo kao svjedoka-pokajnika.
Najbolji opis toga kako je funkcionirao odnos građevinskih i političkih struktura jučer je na Županijskom sudu iznio sam Tadić prepričavši gotovo filmsku epizodu iz 2005. godine kada je kao “prijatelj firme” Josipu Sapunaru u prtljažnik ubacio torbu punu keša.
“Izašao sam iz restorana i iz svog audija izvadio poslovnu torbu u kojoj je bilo milijun kuna u gotovini. Sapunar nije izlazio, pritisnuo je gumb i prtljažnik se otvorio, a ja sam ubacio torbu”, kazao je.