Dvostruki suicid šokirao je Zadar: “Nema smisla tražiti krivca, prevencija kreće od odgoja, obitelji i prijatelja”
Dvostruki suicid šokirao je Zadar.
Na pitanje je lil se ovaj nemili događaj mogao spriječiti i postoji li nečija odgovornost, zamjenica ravnatelja Klinike za psihijatriju Vrapče, doc. dr. sc. Petrana Brečićkazala je kako ne može govoriti o konkretnom slučaju s obzirom na to da o slučaju zna samo iz medija.
“Načelno, uvijek kada se dogodi suicid koji je najgori ishod, uvijek se pokuša naći krivac i pokuša se na svim razinama vidjeti što smo mogli napraviti. Na obiteljskoj razini, prijatelji o tome razmišljaju, liječnici i profesori. Općenito svi koji su vezani uz situaciju”, pojašnjava za RTL doc. dr. sc. Petrana Brečić, dr.med.
Kao osoba koja dugo godina radi sa suicidalnim bolesnicima, kaže kako je najčešće teško procijeniti da je netko suicidalan. Posebice ako ta osoba nije bila u sustavu u liječenja.
“Vrlo je teško procijeniti, osobito ako pred sobom nemate pacijenta, da je netko spreman počiniti samoubojstvo. Kada se to dogodi, nama se puno bistrije čini sve ono što je tome prethodilo pa onda mislimo da smo mogli to spriječiti. No, da se to nije dogodilo, vjerojatno nitko ne bi o tome pričao da se osobi u međuvremenu trebala pružiti pomoć”, govori doktorica.
Generalna preporuka prihijatrice Brečić je da se ne traži krivac kada se dogode suicidi. Smatra da treba gledati što se može napraviti za mlade ljude da tako ne razmišljaju i da ne rabe suicidalnost kao rješenje jer suicidalnost to nikad nije.
Naglašava da se svaki problem može riješiti u neko vrijeme i na neki način, ali da moramo biti živi. Kaže kako trebamo slati pozitivne poruke te da je prevencija suicidalnosti težak postupak na puno nivoa. Ta prevencija kreće od odgoja, od obitelji, škole i prijatelja. Ali poruka osobama koje imaju suicidalne ideje je da dođu potražiti pomoć.
Više od 600 samoubojstava godišnje
“Bolje je okrenuti priču na ovu pozitivnu stranu – tražimo pomoć. Suicidalnost je simptom da nešto nije u redu. Najčešće je simptom depresije, ali može biti simptom bilo kojeg drugog poremećaja. To je odraz nečega i to treba rješavati. Treba pronaći osobu kojoj se može povjeriti. Ako imate suicidalne misli, od onih najblažih da vam se više ne živi, to je već alarm da se razgovara. Nemojte sami sa sobom rješavati jer suicidalnost apsolutnost nije izlaz”, ističe Brečić.
Ljudi koji planiraju počiniti samoubojstvo najčešće ne govore o tome i to naprave, a da nitko nije primijetio da će se to dogoditi. U Hrvatskoj se godišnje ubije između 600 i 700 ljudi, a osobe koje imaju suicidalne ideje ne žele ih podijeliti.
“Od toga se pretpostavlja da su preko 70 posto bili su oni koji su u tom trenutku imali neki od depresivnih poremećaja. Dakle, neke vrste depresije i depresivnog raspoloženja. Depresija je najčešće povezana sa suicidom. Oko 15 posto depresivnih ljudi i počini suicid”, objašnjava docentica.
Dodaje kako na svaki pokušaj suicida dođe oko 20 do 30 pokušaja suicida te da je to jedan ogroman prostor za prevenciju. Ističe kako se suicidalni ljudi ne bi se trebali mučiti sa svojom suicidalnošću, već bez stigme i straha doći potražiti pomoć. Predlaže da ako ne mogu ići profesionalcu, da razgovaraju sa svojim bližnjima.
Suicidalnost je vrlo složeno ponašanje. Ona nikada nije uvjetovana samo jednom situacijom. Na primjer, samo nezaposlenost nije dovoljna da netko počini samoubojstvo. Da bi bila dovoljna, onda bi bilo mrtvih ljudi koliko ih je nezaposleno.
“Nezaposlenost može biti ‘triger’, ali čovjek mora imati svoju biološku ili psihološku predispoziciju, nešto u svojoj ličnosti da to može napraviti. Isto je i s nesretnom ljubavi. Nikad ne možemo dovoditi suicidalnost u taj linearni put 1+1=2”, objasnila je zamjenica ravnatelja Klinike za psihijatriju Vrapče, doc. dr. sc. Petrana Brečić.