Grdović: “Gdje su oni bili kad sam ja odlazio na Stari plac? Jugoslaveni me žele posvaditi s Hajdukom!”

Otkad je na njegovoj službenoj stranici prije desetak dana objavljena informacija da mu je Društvo prijatelja Hajduka iz Kölna otkazalo koncert zbog podrške Zdravku Mamiću i druženja s čelnim ljudima HNS-a, predsjednikom Davorom Šukerom i izvršnim predsjednikom Damirom Vrbanovićem, na SP-u u Rusiji, Mladen Grdović kao da je drugi čovjek.

Ne može vjerovati u kakvoj se situaciji našao samo zato što su “neki pokvarenjaci, Jugoslaveni”, kako je rekao za Jutarnji list, odlučili njega posvaditi s najdražim klubom na svijetu.

– To nisu ni Hajduk ni Torcida. To su dvojica-trojica Jugoslavena u Kölnu koji me žele posvađati s Hajdukom. Koji mene žele ocrniti i odvojiti od mog srca, jer meni je Hajduk u srcu, meni je Hajduk u krvi. Gdje su oni bili kad sam ja odlazio na Stari plac, nisu se ni rodili… – govori nam Mladen, kojeg smo zatekli netom prije ulaska u studio radi snimanja novih pjesama.

Crveni karton
Koncert u Kölnu za Hajdukovu “Bilu noć” bio je najavljen za 13. listopada, ali su ga organizatori, Društvo prijatelja Hajduka iz toga grada početkom rujna odgodili uz sljedeće obrazloženje:

“Poštovani, nakon konzultacija s ostalim kolegama iz udruga, članovima udruge i završne sjednice Upravnog odbora Udruge DPH Köln dužni smo vas obavijestiti o otkazivanju gaže g. Mladenu Grdoviću i bendu za Bilu noć DPH Köln koja se održava 13. 10. 2018. Razlog je nezadovoljstvo između članova i članova Upravnog odbora udruge javnim nastupima g. Grdovića, kako iskazivanjem podrške g. Zdravku Mamiću, pjevanjem i grljenjem s g. Vrbanovićem i g. Šukerom prije par dana u Moskvi. Ova udruga se bori za čisti i pravedni hrvatski nogomet, a u njemu nema mjesta za gore navedena imena i ljude koji s njima piju, pjevaju i vesele se. Hvala na razumijevanju. Upravni odbor DPH Köln”, stoji u obavijesti.

Grdović je tako dobio “crveni karton”. Svi njegovi prethodni skandali i grijesi, deseci prometnih prekršaja i nesreća izazvanih zbog vožnje u pijanom stanju, registrirano nasilje u obitelji, ništa nije toliko zgrozilo “Hajdukovu moralnu policiju” kao nekoliko pozitivnih riječi o bjeguncu pred zakonom, Zdravku Mamiću, i njegovim suradnicima iz HNS-a. Inkvizitorskom oštrinom ta živa ikona hajdučkog mita u hipu je postala izopćenik, persona non grata…

– Nitko Mladena ne može odvojiti od Hajduka! – odgovara pjevač, koji je 27. srpnja napunio 60 godina, a krajem godine priprema proslavu 40. obljetnice pjevačke karijere s tri velika koncerta u Zagrebu, Splitu i Zadru.

Novi skandal pogodio ga je kao ni jedan prije.

Kad je taj dan čuo za objašnjenje odgode koncerta, cijelu noć nije mogao spavati.

– Ni ja ni moj menadžer Ljubo Šeperić nismo znali što se događa jer je taj koncert bio otkazan još u srpnju. Oni su krenuli u prodaju karata bez našeg znanja i tko zna što im se dogodilo. Ali to nisu napravili ni Hajduk ni Torcida, nitko iz Splita, nego neka dva-tri tipa iz Kölna, neki Jugoslaveni koji ne žele dobro ni meni ni Hajduku – kaže Mladen.

Otkazivanje Grdovićeva koncerta podiglo je na noge cijelu vojsku komentatora na društvenim mrežama. Automatski su ih pratile podjele, tko je za, a tko protiv Grdovića, je li ovo dobro za Hajduk ili će to klubu nanijeti novu, nepotrebnu štetu, stoji li iza bojkota Grdovića Torcida i Hajduk ili samo autonomno vodstvo DPH iz Kölna… Cijela se priča dodatno naelektrizirala kad su krenule glasine da je i službeni Hajduk odlučio povući Grdovićeve pjesme s playliste na stadionu bez kojih nije moguće zamisliti atmosferu bilo koje utakmice na Poljudu. Zadnje četiri pjesme prije početka domaćih susreta već su godinama iste: “Kada umren umotan u bilo” Vinka Coce, “Dalmacijo” Alena Nižetića i benda Tutti Frutti, “Dalmatinac sam” Mladena Grdovića i, kao zadnja, Torcidina “Zbog jedne ljubavi”.

Hajdukov demanti
Hajduk je brzo reagirao i javno demantirao tvrdnje Duška Lokina koji je, kao njegov menadžer za inozemstvo, prvi iznio u javnost otkazivanje Grdovićeva koncerta. “Pjesme Mladena Grdovića dugi su niz godina dio hajdučke tradicije te se i službeno HNK Hajduk može samo ograditi od gore navedenih tvrdnji o mogućoj zabrani izvođenja istih na poljudskom stadionu”.

Ovaj tekst nastaje ranije, ali ako u subotu na utakmici protiv Rudeša s playliste prije službenog početka utakmice izostane Grdovićev “Dalmatinac”, znat ćemo, barem neslužbeno, bojkotira li i službeni Hajduk popularnog pjevača. Dobri poznavatelji prilika na Poljudu tvrde da se to sigurno neće dogoditi niti se o tome u Hajduku uopće razgovaralo.

Povodom otkazivanja Grdovićeva koncerta Torcida se još nije službeno oglasila, ali sjeverna tribina ima neka svoja pravila koja se ne moraju svaki put javno izgovoriti. Grdović se, tvrde upućeni, sigurno neće naći na njihovu udaru.

Grdović kaže da je uvijek bio uz Torcidu i nikad nije ništa radio protiv interesa Hajduka, a  druženje s čelnicima HNS-a u Rusiji, pogotovo podršku koju je dao Vatrenima, ni po čemu ne smatra problematičnim.

Kad se išlo na Hajduka
– Ne znam zašto me uporno žele povezati sa Zdravkom Mamićem. Ja s tim čovjekom nemam ništa. Davora Šukera znam 35 godina, družili smo se dok je još igrao u Španjolskoj, prije Svjetskog prvenstva u Francuskoj. I što sad, da mu okrenem leđa zato što je s reprezentacijom uspio doći do drugog mjesta na svijetu?! Meni su Hajduk i Hrvatska svetinje i uvijek ću za njih navijati – izričit je Mladen.

Svoju ljubav prema Hajduku gaji doslovno od dječačkih dana. Ispričao nam je kako je sa svojim ocem Josipom i bratom Pavom, kad je imao samo pet-šest godina, redovito odlazio na utakmice Hajduka u Splitu.

– Meni su to bili praznici. Otac je vozio auto, staru Opel Olimpiju. Išli bismo otac, ja i brat Pavo. Utakmica bi bila kasno popodne ili navečer, a mi bismo ujutro iz Zadra krenuli prema Splitu. Vozili smo se satima i obavezno stali u gostionici u Podorljaku, kod Marine, na janjetinu. Nije se tada išlo preko Boraje. Tamo su se skupljali navijači iz cijele sjeverne Dalmacije, svi koji su od Paga, Zadra i Šibenika išli na Hajduka.

Tu bi se napravila fešta i onda bi krenuli u Split. Došli bi u grad tri sata prije utakmice, šetali po gradu i pjevali navijačke pjesme. Stari plac je uvijek bio pun, ljudi su visjeli sa svih strana, s tribina, ogradnih zidova i okolnih kuća. Bilo je to, kažem vam, kad sam imao pet-šest godina, kad sam prvi put odlazio na Hajduk. I od tada do danas bez Hajduka ne mogu – kaže Mladen prisjećajući se generacije te sezone 1963/1964.

– Sjećam se Hlevnjaka i Bege, oni su bili igračine. Kasnije sam neke od njih i upoznao. Dobro se sjećam i generacije Hajduka iz 70-ih, Šurjak, Žungul, Oblak, Jerković, Peruzović, Holcer… a na klupi Tomislav Ivić. Cijeli život vezan sam uz Hajduk, moje je srce hajdučko i sada to netko želi uništiti. Neće i ne može – poručuje Grdović, koji jednako srčano nastupa kad brani reprezentaciju.

– Ponosan sam na to što sam pjevao u Rusiji. Tamo su me pozvali moji Zadrani, moji prijatelji, Luka Modrić, Danijel Subašić, Šime Vrsaljko i Dominik Livaković. Za njih sam pjevao i na trgu u Zagrebu, za njih ću pjevati uvijek. Luki sam pjevao na vjenčanju… Ti su momci nešto najbolje što Hrvatska ima i mi sad i po njima pljucamo zato što su htjeli da im Mladen pjeva. Grdović ne krije emocije objašnjavajući koliko mu je Hajduk važan.

– Na 100. rođendan Hajduka na desnoj sam ruci istetovirao Hajdukov grb. Nakon toga sam na lijevoj tetovirao Isusa. S te dvije ruke, s te dvije tetovaže, ja ću u grob. I nitko to neće moći promijeniti, nitko me neće od toga odvojiti.