Kraj rujna vrijeme je kada su košarkaški klubovi u završnim fazama priprema pred početak nove sezone, diljem Europe igraju se jaki turniri gdje treneri testiraju brojne akcije uigravane tijekom ljetnih vrućina; dorađuju se završne finese. Najjači od tih pripremnih turnira odvija se u Zadru, gdje je Zadar Basketball Tournament došao do svog petog, nikad jačeg izdanja. Na Višnjiku se okupila euroligaška krema — Fenerbahçe, CSKA, Maccabi Tel Aviv, Olimpia Milano iBayern München, kojima se pridružio kineski prvak Liaoning. Impresivna lista, mora se reći, ali svačije oko primijetit će da tu netko bitan nedostaje, piše Telesport.
Bolje rečeno, jedini bitan. Naime, ovo je prvi put da na turniru neće sudjelovati KK Zadar.
Razlog je što u istom terminu Zadar nastupa u Laktašima na ABA Superkupu, natjecanju oformljenom prošle godine koje se doživljava isto kao neka vrsta pripremnog turnira. Primjerice, lani ondje nije nastupao tadašnji prvak Crvena zvezda jer je u isto vrijeme dogovorio jače provjere s euroligašima.
– Nažalost, stvari su se s KK Zadar zakomplicirale nakon što je ABA liga objavila datum održavanja Superkupa koji se, potpuno nepotrebno, poklopio s našim koji smo odavno objavili, izjavila je Zdenka Zrilić, vlasnica agencije S event koja organizira turnir.
– I KK Zadar i Sport event silno žele nastup Zadra na turniru te činimo i jedni i drugi sve da se situacija pozitivno razriješi, no ni mi ni klub tu ne možemo ništa bez dobre volje ABA lige, dodala je.
Iz ovoga proizlazi da je ABA liga glavni krivac što Zadra neće biti na turniru, ali događaji iz prošlosti govore da je ovo ishod koji se nazirao već duže vrijeme. Nameće se pitanje kako se dogodilo da se turnir razvije u ono što nitko nije mogao predvidjeti prije četiri godine, da se otuđi od domaćeg kluba, da posve izgubi zadarski štih?
Nužno smetalo
Sve je počelo 2014., pomalo bajkovito. Vijest da će na Višnjik stići euroligaši predvođeni Fenerom Željka Obradovićačinila se nestvarnom; nakon mnogo godina Zadrani su dobili priliku uživo vidjeti ozbiljne europske klubove. To što su u pitanju u pitanju bile tek pripremne utakmice nije smetalo domaćim navijačima da naprave ludnicu u dvorani, kao da se igra za trofej.
Naravno, samo onda kada je igrao Zadar.
U drugim utakmicama, izuzev finala, bilo je super ako se skupilo blizu 1.000 gledatelja. Primjerice, na utakmici između Fenerbahçea i Darüşşafakeokupilo se jedva stotinjak ljudi, od kojih su velik dio bile osobe profesionalno vezane uz košarkaški svijet na ovaj ili onaj način (skauti, dužnosnici, menadžeri…). I na Zadrovim se utakmicama okupilo manje ljudi nego što ih bude na jačim utakmicama ABA lige, ali svejedno je ukupna gledanost bila zadovoljavajuća ako se uzme u obzir da su rezultati bili u drugom planu.
Prvi veći problemi nastali su sljedeće godine kada je pozivnicu dobila Crvena zvezda. Tornadu se taj potez nije nimalo dopao te je navijačka skupina poslala priopćenje da organiziranog navijanja neće biti, što se itekako osjetilo na atmosferi, unatoč tome što je prvi put nastupio i Olympiacos. Godinu kasnije turnir je bitno oslabio — polovica sudionika bile su momčadi iz regije (Zadar, Cedevita, Budućnost), a uz tradicionalne Fener i Darüşşafaku jedino je osvježenje bio Lokomotiv Kuban, koji je te sezone igrao Eurokup. Očito da Turci nisu bili zadovoljni jačinom suparnika, stoga su organizatori, u strahu da izgube posljednje euroligaške adute, odlučili smanjiti broj momčadi na četiri, a tim se rezom riješiti i lokalnog kluba. Zbog velikog interesa euroligaša ipak se dva mjeseca uoči početka vratio format od šest sudionika, ali opet bez Zadra.
Zrilić je pokušala sve svaliti na Zadrovu upravu, tvrdeći da njenoj agenciji pola godine nitko nije odgovorio na poziv, ali je odmah potom opovrgnula sama sebe dodavši da Zadar “nažalost nije dovoljno dobar” da bi mogao konkurirati ostalim ekipama, što je odalo pravi razlog zastoja u komunikaciji. Odmah potom oglasio se i tadašnji sportski direktor KK Zadra Branko Skroče.
– Ja kao sportski direktor nisam primio niti jedan poziv niti jedan mail u tom smislu, rekao je Skroče.
– Znam samo da smo dobili mail vezan za juniorski turnir, sve ostalo je proizvod njene priče, dodao je.
Na koncu je Zadar ipak nastupio umjesto Panathinaikosa, koji je izbačen u zadnji čas zato što nije poštovao stavke iz ugovora. Međutim, već godinu dana kasnije dogodio se taj scenarij. ABA superkup došao je kao idealno sredstvo da se za takav rasplet ne krive ni jedna ni druga strana, a čini se da nikome nije baš teško palo što je tako završilo — S event je preko Liaoninga dobio pristup golemom kineskom tržištu, a Zadru je dosadila uloga nužnog smetala među elitnim klubovima.
Košarkaški grad
Ako izostanak Zadra postane uobičajena praksa, kakav je uopće smisao ovog turnira iz hrvatske perspektive? Ako izuzmemo organizirana druženja najpoznatijih košarkaša sa zadarskom djecom, hrvatska košarka od svega toga ima vrlo male koristi sad kad igrači Zadra ne mogu testirati svoje mogućnosti s klasnijim suparnicima.
Sami euroligaši nisu dovoljan mamac za širu publiku, što se vidi iz vrlo skromnog posjeta unatoč niskim cijenama ulaznica. Ipak se ne smije smetnuti s uma da su to samo prijateljske utakmice, nikakav sportski spektakl kakvim se uporno pokušava prezentirati, zato je turnir i televizijama manje zanimljiv. Ovo je tipični primjer dobrog projekta koji je krenuo krivim smjerom. Organizatori turnira čvrsto su se vezali s ljudima iz Eurolige, kojima je dobrobit hrvatske košarke zadnja na pameti, i zbog njihovih interesa počeli okretati leđa klubu koji je trebao biti srce i duša turnira. To što je kvalitetom inferioran u ovom slučaju zaista nije bitno; uostalom, Zadar je uspio upisati i nekoliko lijepih pobjeda (Galatasaray, Lokomotiv, Budućnost).
Ovako ćemo gledati kineskog prvaka koji se unatoč golemom budžetu pokazao kao kanta za napucavanje — ali je, eto, i takav dobar za prodor na to bogato tržište. Čiji prodor? Euroligin, naravno.
Organizatori su igrali na kartu da je Zadar košarkaški grad te da će publika usprkos svemu znati cijeniti kvalitetu koja je dovedena u njihovo dvorište. Međutim, tu su se malo preračunali — zadarska publika uistinu voli dobru košarku, ali još više voli svoj klub, bez obzira kvalitetu njegove momčadi u danom trenutku, i tako će uvijek biti. To bi trebala biti misao vodilja organizatora ako žele da turnir doista postane lokalna vrijednost, a ne tek obični poligon za strane klubove.