Bilo je oko 7 sati ujutro, na putu, jedan mali uski putić, mi to zovemo kroz park. Ispred mene na 60, 70 metara bio je jedan mali srebrni auto. Mislio sam da su ljubavnici pa nisam htio smetati. Otišao sam gore prema Baričevićima, vraćam se nakon tri sata. Moje ovce moraju pokraj tog auta proći s jedne i s druge strane. Pogledao sam unutra i vidio da nema cure. Dva dečka. Glave su im bile naslonjene na sic, vidim drže se za ruke, priča nam vidno potresen Pero Vrkić, pastir koji je u utorak pronašao beživotna tijela dvojice mladih Zadrana na Musapstanu.
Kaže, odmah je shvatio što se dogodilo.
– Fleksibilna cijev je bila provučena iz auspuha koji je bio zamotan trakom, a sve je bilo svedeno u zadnje staklo od vrata. Auto je bio zatvoren, čula se lagana glazba, motor je još uvijek radio. Glazba nije bila glasna, nego ugodna, za sanjarenje. Pozvao sam policiju koja je odmah došla. Odveo sam ih do automobila, jer je to najmanje što sam mogao učiniti, to je bila moja građanska dužnost, razumijete?, prepričava nam Vrkić.
Svakih nekoliko trenutaka zastane a oči mu zasuze jer mu je o tragediji koja je potresla Zadar još uvijek teško govoriti.
– Policajac je izvukao cijev iz auspuha, kamenom razbio zadnje staklo, provjerio puls mladićima, ali oni su već bili ukočeni. Tužan sam i žalostan. Oni su to unaprijed pripremili. Zbog čega i zašto, ne znam. Jedan je napisao crvenom olovkom, citiram “Tjerali su me da radim, a meni se nije dalo”. Drugu poruku koja se nalazila na sredini volana nisam pročitao. Bila je to jedna duga poruka. Kažem vam, ne znam što bih vam rekao, ne znam..To je mene toliko deprimiralo, to je mladost, to ni živjeti nije počelo, napraviti to planski. Bože sačuvaj, jednostavno tuga i žalost. Da je stari čovjek, još nekako, ali ovako mladi..Pretpostavljam da su navečer došli tu, oni poznaju ovo područje jer sam kasnije saznao njihova imena. Teško je u ljudsku psihu prodrijeti, ali nitko, baš nitko nema pravo uzeti sebi život. Jer mi ne pripadamo samo sebi, mi pripadamo dragim ljudima koje ne smijemo razočarati, da pate i tuguju zbog tog čina, zaključuje Vrkić.
22-godišnjak i 23-godišnjak bili su susjedi i najbolji prijatelji, no navodno su se već neko vrijeme borili s depresijom. Iako će se uzrok smrti znati nakon obdukcije, policija je uvjerena da su samoubojstva počinili planirano. Još uvijek se utvrđuje kada su točno došli u šumu na Musapstanu.
