Studenti i radnici ljeti bez stana jer stanodavci zarađuju na turistima

Promijenila sam ni manje ni više nego deset stanova u tri godine u Splitu, imala sam užasne probleme vezane za najam stanova – požalila nam se studentica Anna Nenadović. Ona je samo jedna od studenata i ostalih najmoprimaca u Splitu, Dubrovniku, Puli i ostalim gradovima na Jadranu kojima je naći stan za najam nakon 1. lipnja, odnosno dugoročan najam, nemoguće, piše večernji.hr.

Useljivo kad studij već traje

Brzinska pretraga po Njuškalu potvrđuje ove tvrdnje jer u tek tri ili četiri oglasa od deset za najam stanova u Splitu piše da su za dugoročan najam. Svi ostali u naslovu ili u tekstu oglasa naglašavaju da se iznajmljuju samo do 1. lipnja ili “čak” do 1. srpnja. – U Splitu je to zaista veliki problem. Jako je teško naći stan na dulje od devet mjeseci jer gotovo svi iznajmljuju svoje prostore tijekom sezone. Sve je manji broj stanova koji se iznajmljuju dugoročno, dakle na minimalno godinu dana – objasnila je Marina Maretić iz agencije za nekretnine M2 u Splitu. U Puli, kažu studenti, kritično je stanje što se tiče iznajmljivanja, a mnogi traže da stanari zbog sezonskog iznajmljivanja napuste objekt već u svibnju.

– Stanovi su useljivi od 15. listopada, kada je fakultetska godina već odavno počela, a izaći se iz stana mora jako rano, prije završetka fakultetske godine – svoje tegobe objasnila je Mia Nađvegi, studentica u Puli, dodavši da nije teško samo studentima, nego i radnicima. U Splitu su cijene stanova također astronomske – garsonijera se rijetko gdje može naći za manje od 300 eura, dok se cijena jednosobnog stana od 40 kvadrata kreće od 300 do 450 eura.

Traže stan 10 mjeseci

Ništa bolje nije ni u Dubrovniku, gdje se dvosobni stanovi iznajmljuju po cijeni do 3500 do čak 7000 kuna. Čak 95 posto stanova iznajmljuje se samo od listopada do lipnja, ili čak svibnja, prepričava nam mlada obitelj s troje male djece iz Dubrovnika koja je željela ostati anonimna da ne bi došla na crnu listu stanodavaca.

– Muž je već spreman odseliti se u inozemstvo, čeka samo da ja isto odlučim, ali ne želim – kaže nam majka ove obitelji koja već deset mjeseci traži stan. Među tih pet posto stanova na tržištu koji su namijenjeni za dugoročan najam još je manji broj stanodavaca koji žele primiti obitelj s djecom. – Ne možemo se svake godine nas petero kao karavana seliti okolo, dugoročno malo tko iznajmljuje, a oni koji to i rade, čekaju tko će im dati najveću ponudu za cijenu najma. Onda im smetaju i djeca, a kad nudim kontakte bivših stanodavaca da čuju da uredno plaćamo račune, čuvamo stan i da su djeca dobra, kažu da ih to ne zanima – kaže ta majka. Iz nužde su se preselili u okolicu Dubrovnika, u jednu staru kuću u kojoj ne mogu provesti zimu jer kroz sva vrata i prozore puše, a gdje će na zimu, i dalje ne znaju.

– Iako imamo relativno dobra primanja, ne možemo kupiti stan jer su cijene kvadrata iznad 3000 eura. Za subvencioniranje koje država nudi uvjet je da cijena kvadrata prve nekretnine ne prelazi 1500 eura. Toga u Dubrovniku i okolici nema. Osjećamo se prilično jadno – zaključuje.

 

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...