Dino Rađa je odgovorio Borisu Marinu i Marku Butiću, bivšim vođama Tornada.
“Ja neman potribu prodat se za dvi kave”, završava svoju objavu, koju prenosimo u cijelosti, legendarni košarkaš.
Vidin da svi polude kad napišen šta o Zadru pa evo jos par sitnica koje su se događale u svin klubovima i koje san naučija od starijih igrača davnih dana. Igramo u Bugarskoj osminu kupa i neki lik opali Arijana namjerno. Ka on igra doma i oće se pokazat da je zajeban. Dobro, promislin. Onda ćemo tako igrat. Međutin prvo pamet u glavu. Triba proć dalje pa se onda obračunavat. Dobijemo mi gusto par razlike i nije bilo vrime za pizdarije nego ja pričekan Zadar. Čin smo se odvojili na sigurno zoven ja akciju da radin blok za našeg koga ovaj čuva. Bilo je skoro laku noć ali je odnija doma lipu modricu.
Drugi put igramo prijateljsku doma. Neću spominjat imena jer nisu bitna imena nego princip kako se za ekipu triba sve radit. Vodimo puno i ja na klupi. Igra Žuža koji je tada ima 18-19 godina. Dite. U nekoj situaciji njihov centar (2.08 lik. Nije baš mali i slabiji nego kus čovika) opali onako pederski Žužu i razvali mu usta. Prekid, ulazi doktor i gleda ga. Ja dođen i vidin Žuža krvav do kolina. Ekipe se odvojile, svaka na svoju klupu. Oden onako nonšalantno do njih šetnjon i ovog debila potegnen u glavu i kako se okrenija oko sebe jos nogon u guzicu. Sam isprid njih 12. Ovi se pokupe i da nece završit utakmicu nego odu doma. Uvik san prezira papke koji namjerno tuku laktovima. Gušta san igrat muški ali nikad papački.
Evo par pizdarija šta su mi suigrači napisali i Markova strana price. Sad očekujen od ekipe s juga, pogotovo ribara da napišu sve šta su pizdili kroz cilu godinu. Ko bi se svega sitija samo znan da san umira od smija s njima. Je lipo kad je publika blizu. Lipa je nova dvorana ali ko može platit Jazine. Pogotovo u 5-i misec na plus 50.
I za kraj o mom treniranju i ponašanju neka pričaju moji suigrači. Ja neman potribu prodat se za dvi kave.
A za one koji možda nisu pročitali Butićeve i Poštarove riječi, sjetimo se:
Odgovor na monolog bivšeg košarkaša Dina Rađe koji je objavljen na većini društvenih mreža, gdje je grubo uvrijedio tvorce ovog teksta, nazvavši nas idiotima. Gospodine Dino Rađa vjerojatno i jesmo idioti kako nas Vi nazivate jer u košarkaškoj sezoni 1999-2000-toj kada ste na radost cijelog Zadra obukli Zadrov dres tada su vam “idioti” organizirali veličanstven doček upotpunjen karuselom,vatrometom i koncertom o kojem dan danas pričate sa oduševljenjem.
Uveliko smo se nadali da ćemo sa vašim dolaskom napokon uzeti naslov prvaka koji smo tako dugo čekali. Nisu nas zanimali financijski uvjeti vašeg ugovora jer smo bili presretni što je jedna takva košarkaška veličina došla igrati za naš Zadar. Možda i jesmo idioti ali nemamo sinkopu kao veliki dio hrvatskog naroda koji je sklon zaboravu.
Lipo objavljujete i ponosni smo na naše sugrađane koji su vas lipo dočekali i primili svim srcem u naš grad. Ali,svaka medalja ima dvije strane a tako i vaša istina gospodine Rađa. Pri samom dolasku u klub vaše ponašanje nije bilo dostojno svetog dresa KK Zadra. Većinu treninga ste izostajali, na gostovanja niste išli s ostatkom ekipe već u osobnom aranžmanu. Niste ni spavali u istom hotelu sa momčadi.
Sa svojim nadasve bahatim i nedoličnim ponašanjem, posebno prema svom treneru na čiji ste nagovor i došli u Zadar, mi idioti smo i dalje uz sve to vam davali besprijekornu podršku i ljubav i dobro se zajebali! Ti Rađa nikada nećes biti jedan Krešo Ćosić niti veći od Zadra jer su te Zadrani davno pročitali. Stoga primi iskreni savjet – radi što god želiš, sviraj gitaru sa Nelom, Bajagom, a možeš i s pok. Hendrixom,a nas po tebi idiotima ostavi već jednom na miru. Moj galebe, ova dva idiota su krvavo branili u ratu ovu našu napaćenu državu, dok si ti tamo negdje daleko s Divcem razgovarao o temi tko nas to zavadi…
Završavamo s ugodnim pozdravom, a cijenjenim čitateljima koji ovo pročitaju ostavljamo na volju neka sami procijene tko je tu stvarni idiot.