Dino Rađa prisjetio se svojih godina u KK Zadru: “To ludilo neću zaboraviti nikada, a prijatelje imam za cijeli život!”

Dino Rađa posvetio je na svom Facebook profilu cijelu jednu objavu zadarskom košarkaškom klubu. Svaka riječ prepričavanja ove emotivne poruke bila bi suvišna, pa izjavu prenosimo u cijelosti…

Zadar. Ko nije igra u Zadru a ima je priliku nezna sta je propustija. Nema tih para koje to mogu platit. Danas cu vas udavit jer nemogu priskocit neke price. Prvo kako je uopce doslo do toga. U to doba samo su dva kluba placala velike ugovore. Kako san iz jednog otisa iz vec poznatih razloga ovi drugi su znali da nema ko platit ni blizu te su pokusavali spustat cijenu i odugovlacit. E tu su se zajebali. Dodje meni Bura i kaze ajde treniraj s nama da se odrzavas pa kad ti uleti neka ponuda ajde svojin puten. Meni se to svidi i dogovorin se za cas na puuuuuno manju cifru nego san inace trazija. 4-5 puta manju. I tu nastaje ludilo. Cujen da su po Zadru karuseli ka da su uzeli prvenstvo, da ekipa trubi po gradu i mase zastavama. Kad su ovi iz Olympiacosa culi da san potpisa zovu odma i kazu dacemo sta god oces. Platicemo odstetu Zadru, savezu i kome god triba. Iako san ima na papiru da mogu ic ca nisan tija razocarat ljude. Nebi moga sebe pogledat u ogledalo. To van je sve jedina istina a bilo ko da kaze drugacije laze ka pas. Kad san dosa na prvi trening vidin ja di san dosa. Prvo ulazis u dvoranu di je vise ljudi na treningu nego 90% utakmica po Europi. Predstavljanje ekipe totalno ludilo iza dvorane. 30000 ljudi najmanje. Bengalke, rakete, petarde. Nevjerovatno. Cila sezona je bila nevjerovatna. Igrali smo odlicno i osvojili kup usrid Zagreba s lakocon. Docek nevjerovatan. Ali ne u Zadru nego cilin puten. Trube isprid nas i iza nas. Staron ceston dolazimo na Maslinicki most. Tamo blokada. Dolaze iz suprotnog pravca, sa svih strana. Niko ne vozi tuda. Zaustavljaju nas na mostu i krece tarapana. Puca se iz svih oruzja, totalni urnebes. Dolazi pekarski Tamic i iz njega umisto kruva izlazi ko zna koliko ljudi. Trajalo je to jedno po ure i nekako krenemo svi skupa u koloni u Zadar. Neki lik kuca na vrata i kaze da je dosa na noge iz grada do mosta i da moze li s nama. Naravno da mos. Uru smo jos vozili do grada i oko 4 ujutro na balkon gradske vijecnice. Opet barazna vatra iz svih oruzja. Reka bi Mestar “ludega li grada”. U kupu Saporta smo dogurali do polufinala. Dobro smo igrali sve do kraja. E onda krecu problemi. Arijan slomije ruku i tu smo legli malo u formi. Ja se fizicki satra jer san mora gurat za dva. Izgubili smo startnu jedinicu a oni su se dobro tempirali za kraj sezone. Da stvar bude gora na utakmici u Zadru zabije mi Krstic palac u oko jedno 3-4 cm. Pukne oko ka dinja. Naravno da nije bilo namjerno nego u zaru borbe za balunon. Padnen u nesvjest od bola na momenat. Jedva san dosa do svlacionice i pravo u bolnicu. Tamo mi sasiju dva punta na kapak, stave oni tasel ka gusaru i posalju me doma. Sutra na pregledu drugi doktor gleda,gleda i u trenutku poblidi. Kaze ko ti je ovo jucer gleda. Puklo oko i hitno u operacionu salu na sivanje. Jedna je stvar onako vruc na sivanje a druga kad se oladis. I sve gledas jer ti sije oko. Veselo vece svakako. 4-5 miseci nakon san vidija duplo. Mislija san adio Mare. 
Ekipa. 

Prvo san igra sa Komazecon cilu godinu i to mi je bilo super. Jedan od one slavne petorke iz Barcelone. Drazen,Stojko,Toni,Dino i Arijan. Slagali smo se odlicno. Kako se nes slozit s dobrin igracen. 
Steta loma ruke jer je moglo bit drugacije. Osin njega ruke nan je da Darko Krunic. Jedan izvanredan suter i jos bolji lik. Steta sta mu fizikalije nisu pratile kosarkasku vjestinu jer bi bija zajeban igrac. Braca Ruzic su bili mladi. Korisni obadva. Jure malo iskusniji a Tomo je zna dobro iskoristit prostor sta san mu otvara. Bekovi su nan bila najslabija karika. Ni Kalamiza ni Scott nisu mogli pratit a Marko je ima tek 17 godina. Kako je Marko usa u prvu ekipu. Usljed par povreda ostali smo bez beka na treningu i posalju nan ga iz juniora. Mi sutra dan igramo neku laganu utakmicu a za 5 Cibona u Zadru. Nakon treninga kazen ja Buri. Slusaj me dobro. Ovaj mali sutra mora igrat. Ne bit u ekipi nego igrat 20 minuta. Ovi me gleda koji mi je, ali poslusa. I tako je Marko usa u ekipu i do kraja sezone igra. Pre mlad je bija za neku veliku ulogu ali nan je da dobre ruke. Nakon toga karijera samo takva. Naravno da je to samo velikin radon napravija. Cesto me nakon mog odlaska zva za savjet sta radit i dan danas smo super prijatelji. E sad lik s kojin san se najvise poveza. Hege. Kad san dosa u Zadar lola je skuplja boce viskija na ormaru i tija me vodit okolo sa sobon po kaficima. Isli smo mi vanka ali san ja u ponoc vec bija doma a samim time i on. Svaki dan san ga vuka da igramo basket prije treninga i utakmica. I tako umisto da on mene upropasti ja njega navucen na profesionalizam kojeg prije nije bas volija. Druzili smo se svaki bozji dan. Svako putovanje smo igrali na karte u busu, avionu, aerodromu. Non stop. Odra san ga ka zeca samo da se zna. On osin sta se opametija, poceja je igrat ozbiljnije minute i nakon toga isto napravija dobru karijeru. Neznan bili reka da mi je najstariji sin ili mladji brat. Knezevic, Zuza, Skalabrin, Vanjak i Maloca su upopunjavali ekipu kako kad je bilo potribe zbog povreda. 

Bura i Tiho Bujan su nas trenirali a Dado i Dr. Srzentic licili. Atmosfera u gradu cilu godinu nenormalna. Nemos proc ulicon, nemos platit kavu. Neznan sta bi reka osin dat par primjera. 
Dolazin u samoposlugu kupit salame i sira. Kazen gospodji iza pulta molin vas 10 deka motradele. Ona pocne vadit novu iz celofana a ja misleci da nije vidila da ima naceta kazen joj da netriba nova. Kaze ona meni. Ne, ne. Za tebe se otvara nova. Ma ne triba godpodjo, dobra je i ova. Nista te nisan pitala. Ok, onda 10 deka sira. Opet ona otvara novi i opet ja govorin da ima naceti. Jesan ti rekla da se za tebe otvara novi. Sta rec. 

Jedan dan vozin iz Splita na trening. Stara cesta, nema jos autoputa i kasnin malo. Vozin kroz Bibinje 150 i fala bogu zaustavi me policija. Promislin kako san najeba sad. Kaze on meni. Jesi ti normalan. Ko ce igrat ako ti pogines. 

Opet ja u samoposlugu i pauk mi dize auto. Ljudi in govore da je moj ali njih dva ne obadaju. Ja izletin vanka i taman na vratima vidin Jeep Ckerokee priko dvi trake izmedju dva stabla dolazi do ova dva lika iz pauka. Nesto in kaze i ovi spustaju i odlaze. Meni ni a ni be. Samo je nesta posli. 

Igramo neku utakmicu. Vodimo dosta, ja na klupi 5-6 minuti do kraja, publika mirna i odjedan put krece ludilo i skandiranje. Ljubisa, Ljubisa. Ko je Ljubisa, sta je sad. Neman pojma. Kad ono ulazi neki klinac iz druge ekipe u igru a preziva se Samardzic. Pa ti vidi. Ni kriv ni duzan odma usa u masinu. 
Druga utakmica protiv ekipe s Cipra. 40 razlike za nas desetak sekundi do kraja faul na njhovom Amerikancu i dva penala. Odjedan put svi na noge i zvizdanje ka da je po kosa za nas i odlucuje se. Ovi crni gleda u cudu koji je sad njima. 

Utakmica protiv Benstona, neko od nasih puca penale a ja se naslonin ispod suprotnog kosa na ogradu. Ponude me kokicama i ja uzmen 2-3 i stavin usta. Odma ludilo u dvorani. Izadjen na 30 razlike vanka i eto ti od ruke do ruke dolazi cila kesa kokica. Ja uzmen i kako san zna da necu vise igrat sakrijen sugamanon i pocnen zuljat. U dvorani delirij. 
Svakako, meni je u Zadu bilo ludilo koje necu zaboravit dok san ziv. Nacin kako san primljen, nacin na koji dan danas pokazuju postovanje prema meni,prijatelje koje san steka za zivota. Kad promislin na Zadar odma mi je nekako toplo oko srca i to ne mogu prominit ni ona dva idiota koji su napisali ono gadljivo pismo u Slobodnu nakon sezone. 
Eto san malo upila ali mora san.