Ričul u Pašmanskom kanalu polako otkriva arheolozima svoje prastare nalaze, a podmorje između toga otočića i obližnje turanjske obale pod imenom Tukljača pruža im obilje raznovrsnih arheoloških svjedočanstva iz srednjega brončanog doba.
Riječ je o prapovijesnom razdoblju o kojemu su malo znali kada je u pitanju sjeverna Dalmacija, sve dok prije nekoliko godina arheolozi nisu uz otočić Ričul započeli s podvodnim istraživanjima. Dobro očuvani organski materijal, zarobljen u debelim morskim kulturnim naslagama, omogućuje im analize i donosi podatke koje tek iznimno rijetko mogu dobiti na kopnenim lokalitetima. Time se itekako obogaćuju spoznaje o životu predliburnskih zajednica, koje su na tome području živjele sve do prije približno tri tisućljeća.
Zbog toga djelatnici Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru tu provode sustavna istraživanja, i to zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Općine Sveti Filip i Jakov te logističkoj potpori Alana Mandića iz Turnja. Trenutačno je u tijeku peta podvodna arheološka kampanja, s kojom su započeli sredinom rujna. U njoj sudjeluju doc. dr. sc. Mato Ilkić (voditelj istraživanja), doc. dr. sc. Mate Parica (zamjenik voditelja istraživanja), izv. prof. dr. sc. Dario Vujević i studentica arheologije, Vinka Milišić. Osim te mokre arheološke ekipe, u ovoj istraživačkoj fazi sudjeluju i doc. dr. sc. Martina Čelhar te voditeljica Arheološke zbirke Odjela za arheologiju, Filipa Jurković Pešić. Uz pomoć Petre Govorčin, Aleksandre Matura, Filipa Vukresa i Antonele Klobučar, one obavljaju probna iskopavanja na Ričulu, s ciljem utvrđivanja moguće kulturne povezanosti kopnenog dijela otočića s lokalitetom u njegovom podmorju. U istraženim sondama, taj suhi dio arheološke ekipe otkrio je brojne ulomke prapovijesne keramike te pravocrtnu konstrukciju od pločastoga kamena, možda ostatke nekakve stare ograde.
Ronilački dio ekipe usmjerio je svoja istraživanja na morsko dno gdje leže arheološki ostatci debljega zida, otkriva nam dr. Ilkić.
– Njegovo vanjsko i unutarnje lice je izgrađeno od krupnog amorfnoga kamenja a unutar te konstrukcije je i podosta drveta. Vrlo vjerojatno su to ostatci zaštitnog bedema, koji je štitio brončanodobno naselje od moguće opasnosti s kopnene strane, kaže Ilkić.
Pronađena je i prapovijesna keramika te alatka od glačanoga kamena. Ali to nije sve. Unutar prapovijesnoga kulturnog sloja, dobro datiranog radiokarbonskom analizom drvenih pilona u srednje brončano doba, otkrivene su mnogobrojne koštice maslina, starih oko 3.500 godina. Doduše, još na samom početku istraživanja prije nekoliko godina u podmorju Ričula nađena je jedna njezina koštica, ali ona nije bila dovoljna za analizu. Naime, potrebno ih je barem 40, a sad ih je pronađeno nekoliko stotina. Koštice će poslati vrsnom poznavatelju maslinarstva, prof. dr. sc. Đaniju Benčiću sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, kako bi se skeniranjem utvrdila sorta, koja možda još uvijek postoji u sjevernoj Dalmaciji. Osim koštica maslina, otkrivene su i one koje, čini se, pripadaju višnjama.
– Moglo bi se reći da su se pripadnici predliburnske zajednice baš dobro i raznovrsno hranili. Nije im nedostajalo mesa, na što upućuju pronalasci mnogobrojnih kostiju različitih domaćih životinja, i to goveda, koza i ovaca. Imali su i kruha, sudeći po žrvnjevima za mljevenje žitarica, kaže dr. Parica.
Smještaj zajednice uz more ukazuje na to da su dio prehrane dobivali i iz toga golemoga plavetnila. A u njemu su sada djelatnici Odjela za arheologiju sa zadarskog Sveučilišta otkrili i bioarheološke tragove koji govore o, za sada, najstarijem maslinarstvu na području hrvatskoga Jadrana.
