val na proljeće

Migranti će probiti nove rute; Nadirat će po Velebitu?

Arhiva AZD/Ilustracija
Tamni način

U Hrvatskoj je već neko vrijeme na djelu neproglašena ali vrlo vidljiva, katkad agresivna katkad podzemna, politička kampanja u čijem su središtu migranti. Njen je lider Ivan Pernar, koji bez okolišanja demonizira migrante. U njegovim bajkama oni su zla vještica: kuhaju ljude, nasrću na njih nožem, izvor su infekcije.

“Prije dolaska migranata u Njemačkoj je bilo 300 uboda nožem godišnje, danas je 3000 ljudi izbodeno nožem godišnje. Znači, porast od 10 puta”, rekao je Pernar u selfmade videu. U drugom se Facebook statusu požalio na cenzuru, pišu 24sata.

“Ako odete na Google i upišete ‘migranti, djevojka, glava’, imate prilike vidjeti stravičan video gdje mladoj djevojci prvo odrube glavu, a onda je kuhaju”, napisao je na profilu žaleći se kako su mu administratori te društvene mreže izbrisali dvije “brutalne objave” o toj temi. Prva njegova tvrdnja, o porastu napada nožem u Njemačkoj, pokazala se običnom izmišljotinom. Niti takva statistika postoji niti se kriminalitet u Njemačkoj nakon dolaska milijunske mase migranata povećao. Glede kuhanja ljudi, primjere nije trebao tražiti među migrantima iz Afrike, mogao se prisjetiti jednog domaćeg slučaja. Njegov je akter Sretko Kalinić Beli, kriminalac iz Ravnih kotara.

– Bilo je to u Španjolskoj, u ‘štek’ stanu u kojemu smo se skrivali 2006. Nakon što smo iskomadali Milana Jurišića Jureta, od dijela njegova mesa skuhali smo gulaš. Zatim smo pozvali Vladimira Milisavljevića Budalu na ručak. Mi smo se pravili da ne možemo jesti jer smo već ručali. S uživanjem smo gledali kako jede ljudsko meso i jedva smo se suzdržali da ne prasnemo u smijeh – rekao je navodno Kalinić istražnim organima u bolnici u Zagrebu, precizirajući kako su meso mljeli u Boschovu stroju – objavio je beogradski Kurir.

Ovo, dakako, navodimo tek kao ilustraciju tvrdnje da se migrantima u procesu demonizacije pripisuju karakteristike koje nisu ničiji zaštitni znak, nitko nije imun na počinjenje zločina. No to ne znači da migranti ne predstavljaju problem niti da je za taj problem lako pronaći rješenje. Oni koji u Hrvatskoj zagovaraju izlazak vojske na granice zaboravljaju dvije stvari: prvo, da vojska nigdje u EU više ne štiti granicu, i drugo, da nije pitanje vojska ili policija nego uporaba sile i oružja…

Na proljeće novi veliki val

Migranti će tijekom zime uglavnom mirovati jer im hladnoća, snijeg i šuma bez lišća otežavaju kretanje, iznimke su oni koji će se švercati u kamionima, kombijima i drugim vozilima – no na proljeće bi moglo doći do novog velikog vala, koji će biti različit od svih dosadašnjih. On bi mogao uslijediti čak i tijekom zime ako bude dovoljno topla.
– U ovom trenutku najveći je problem u Bosni i Hercegovini, kaže za Express stručnjak za sigurnost i migracije koji je htio ostati anoniman – jer se tamo povećava broj migranata.

Milorad Dodik hoće formulu ‘što gore, to bolje’, ali ne može ih on zadržati samo u Federaciji. Tamo ih, zasad, uglavnom drži geografija, ali neće trebati mnogo vremena i oni će ući u Republiku Srpsku. Tad će ih seljaci krenuti za lovu prebacivati čamcima preko Save, jer je preko Cazinske krajine sad vrlo teško proći: granica se gusto kontrolira s hrvatske strane (i prije dvije godine bilo je jasno da će Maljevac biti kritična točka), pa će oni tražiti nove putove.
E tu će nastati ‘veselje’.

U Hrvatskoj se, inače, među običnim građanima šire različite priče: najpopularnija među njima, koja je uzela najviše maha, kaže kako migrante vodi mistična zločinačka organizacija, koja im daje novac, telefone, kartice i rute, a kao krajnji cilj ima islamizaciju Europe. Te se priče ilustriraju tvrdnjama o “migrantu kod kojeg je nađeno 60.000 eura”, o “masi u kojoj dominiraju vojno sposobni muškarci” i tako dalje i tomu slično. No ime migranta kod kojeg je “nađeno 60.000 eura” nitko ne navodi (premda se pretpostavka da bi netko nosio sa sobom toliko gotovine, pod tim uvjetima, čini nerazumnom i nevjerojatnom – uostalom, zašto bi se netko tko ima toliki novac mučio po šumama i gorama kad bi za dio tog iznosa vjerojatno mogao kupiti puno elegantniji put na zapad?). S druge strane, čini se da ni priče o organiziranoj “invaziji” ne piju vode.

U Srbiju sve što uđe i izađe

Naš sugovornik pojašnjava situaciju naslućujući mogući razvoj događaja:

– Migranti – kaže on – izbjegavaju Mađarsku jer Mađarska ima lošu reputaciju. Tu je žica, tu je Orban, oni znaju da su nepoželjni. Doduše, i hrvatska policija ima vrlo lošu reputaciju.

Srbija se ne brine puno o izbjeglicama jer sve što uđe u tu zemlju i izađe. Sad je u Srbiji oko 3500 registriranih migranata, većinom su to obitelji koje pristaju na registraciju i izbjeglički smještaj zbog sigurnosti tijekom zime i zbog djece, koja su u toplom. Imaju neki obrok, idu u školu itd., ali samci se ne žele registrirati jer ih je strah da će ih nekad neka država vratiti u državu prve registracije. A oni žele u EU.  E, tu je opasnost za Hrvatsku. Kad bi ih Hrvatska pustila da prolaze, a prolazili bi jer je hrvatsko-slovenska granica izrazito meka, onda bi se diskvalificirala u kriterijima za Schengen. To je dvosjekli mač. Srbija je, ponavljam, ravnodušna prema njima dok god oni izlaze, a broj im se ne povećava. Doduše, sad će taj broj malo narasti, zbog zime, ali će se na srednji rok smanjiti jer je Srbija, pod pritiskom Europske unije, 7. listopada uvela vize za Irance, pa su ukinuta sva tri tjedna leta iz Teherana. Granica Bosne i Hercegovine prema Srbiji ne može biti tvrda jer Srbi s obje strane za to nemaju interesa. To zna i Dodik, koji to potencira tako da je unutarnji problem najveći u Bosni i Hercegovini, a vanjski u Hrvatskoj. Ako bude topla zima, očekujem da će se naći ribari i barkarijoli koji bi ih iz Hrvatske prebacivali u Italiju. Jer, ako je migrant došao do Velebita, naučit će se i spustiti do Senja i Zadra, a onda će već naći nekoga tko će ga za novac prebaciti do Italije. Ali neće to biti svuda istodobno nego će se – kad se neka ruta među njima oglasi kao dobra – svi kretati prema njoj.

To je najbolji dokaz da ovo nije organizirano nego da ide stihijski. Što se tiče budućih ruta, pogledajte Savu, posebno na potezu Srbac- Davor i Jasenovac-Lonjsko polje. To su dva područja na kojima se samo čeka pohlepan seljak s čamcem i stvar će krenuti… Tu je granicu vrlo teško čuvati. Kako ćeš kontrolirati 300 kilometara granice na Savi gdje treba pet minuta za ukrcaj, prelazak i iskrcaj, a svi idu na pecanje, ili švercanje? Lako je Švicarskoj, gdje u Alpama imaš prijevoj na 2000 m na svakih 30 km i tu čekaš, ravnica, šuma i rijeka su nešto drugo…
No sve je to manje važno – jer svi se bave posljedicama, a nitko uzrocima, zaključuje naš sugovornik.
Svi se stručnjaci slažu da migrantski val, koji je krenuo za Europu, neće uskoro stati niti će uskoro splasnuti. Naprotiv. Uzroci problema – razrušene zemlje Bliskog istoka, despotizam pojedinih režima, siromaštvo, glad i nerazvijenost, neće biti moguće brzo otkloniti.

Nestajanje ili multikulturalizam

Nitko točno ne zna što je Angela Merkel imala na umu kad je pozvala ljude s Bliskog istoka na useljavanje, ali čini se da je to bio
okidač. Kancelarka je, vjerojatno, imala na umu normalnu, zakonitu imigraciju u tu zemlju, ali je umjesto nje dobila milijunsku rijeku ljudi tjeranu očajem. Sirijcima su se s vremenom pridruživali Iranci, Iračani, Libijci, potom i Afganistanci, Pakistanci, a u zadnje vrijeme u Bihaću i Kladuši sve je više ljudi i iz Šri Lanke, što znači da prema Europi tendiraju stotine milijuna ljudi.Stari je kontinent, istodobno, sve stariji – u demografskom smislu. Njemačke već sad godišnje treba po milijun novih radnika, a čak ni deindustrijalizirana Hrvatska neće moći održati ostatke svoje industrije, ali ni turizam, bez 50.000 stranaca godišnje.

Alternativa je jasna – ili izumiranje i nestajanje ili multikulturalizam. No mogu li se današnji migranti uklopiti u zapadna društva? I jesu li tamo poželjni? – Klimatske promjene, veliki natalitet i mlado stanovništvo, to je Afrika – rekao je ovih dana Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice, pa nastavio:

– S druge strane, u Europi je stanovništvo staro, nataliteta nema ili je vrlo nizak. Dakle, imamo ljude koji žele otići tamo gdje će imati kvalitetniji život i veći životni standard i Europu, koja, pokazatelji su opet jasni, za dvadeset godina neće imati dovoljno radne snage ne da napreduje nego da uopće održava svoj mirovinski i zdravstveni sustav. To je realnost.

Mislim da potpuno zatvaranje spram te realnosti nema smisla, niti vrijednosno niti ekonomski. Što god mi o tome mislili, statistički podaci govore o tome da će se promjene događati. Nije to ni prvi ni zadnji put u povijesti čovječanstva, no sad je na društvima da gledaju malo dulje od jednog ili dva mandata neke vlasti i da stvaraju sustave koji će biti održivi s obzirom na promjene koje će se dogoditi.Na veliki strah od gubitka identiteta, i moralnu paniku koju zapad proživljava u strahu od “barbarskih invazija” koje će značiti gubitak identiteta i kolonizaciju, Barun kaže

– Ako ćemo o pitanju kršćanskog identiteta – u Europi ima 500 milijuna ljudi. Od toga je šest posto muslimana. Problem kršćanske Europe nisu muslimani ili ateisti nego – kršćani. Kad bismo živjeli svoje kršćanstvo, tako da doista nasljedujemo Kristove riječi i djela, ne bi trebalo biti zabrinutosti…No njegov entuzijazam je iznimka. Migranti su prije dvije i tri godine dočekivani s dobrodošlicom, kao bijedni ljudi kojima treba pomoći. Preko noći oni su postali opasnost.

Merkeličinu politiku azila i dalje smatraju velikodušnom

Redefinicija je došla s masovnošću, dugotrajnošću i činjenicom da više nije riječ samo o Sirijcima nego i o ljudima s cijelog Bliskog istoka, ali i iz Afrike.Zanimljivo je da ni tri vodeća svjetska intelektualca nemaju nedvosmisleno pozitivan odgovor na to pitanje. Filozof Peter Sloterdijk, koji vjeruje kako je “strah od razlike temeljna značajka ljudske prirode”, smatra kako “ne postoji moralna obveza za samouništenje”. Sličnu primjedbu, smatra Sloterdijk, moguće je izreći u vezi s imperativima multikulturalizma i promicanjem “kulture dobrodošlice” izbjeglica.

Sloterdijk vidi ove pozive kao impuls pobožnih, ali naivnih zagovornika multikulturalizma koji, iako se brinu za slabe, slabe nacionalni elan. On zaključuje da multikulturalizam nije samo još jedan sentimentalni primjer utopijske retorike nego i mehanizam kojim zlonamjerni migranti postižu svoj cilj “prisilnog smještaja”…

Premda je upravo njemačka kancelarka Angela Merkel objavila parolu: “Mi to možemo riješiti”, upravo je njena vlada povukla izvanredne kočnice, ograničavajući imigraciju na “nesigurne zemlje”, uz proširenje restrikcija koje ograničavaju kretanje izbjeglica u zemlji i nameću uvjete koji zahtijevaju od tražitelja azila ostanak u kampovima ili početnim prihvatnim objektima dok se njihovi zahtjevi ne obrade. Svi ti koraci imaju jedinstveni cilj: spriječiti izbjeglice da dođu u Njemačku.

Unatoč tome, Merkeličinu politiku azila i dalje smatraju velikodušnom, čak i na lijevoj strani političkog spektra, tvrde stručnjaci. To se dijelom može pripisati vokabularu koji je usvojila Merkel. Za razliku od konzervativnoga krila svoje stranke, ona ne govori o “plafonu”, gornjem broju izbjeglica koje mogu doći u Njemačku.

Stari kontinent još vide kao svjetionik demokracije i blagostanja

Ljevičar Slavoj Žižek mijenjao je mišljenje o migrantskom pitanju. Govoreći o Orbanovu planu da srednja i istočna Europa budu zemlje lišene migranata – analogno Judenfrei područjima – Žižek je žigosao novu “osovinu zla”, koju po njemu čine Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Češka, Poljska i baltičke zemlje. Njima će se, najavio je prije nekoliko godina, pridružiti i Austrija. I to se i dogodilo.

Više na 24sata.

 

Ostavi komentar koristeći Facebook

Tagovi:


 

Listen on Online Radio Box!

Svira(lo) na Anteni Zadar 97,2

Listen on Online Radio Box!

10 najemitiranijih na Anteni Zadar