37-godišnji branič Primorca iz Biograda

Nogometaš Ješe o Mamiću, Dinamu, ali i modi za kojom su ludi Subašić, Perišić, Rakitić…

Društvene mreže

Vedrana Ješu mnogi će se sjetiti još iz vremena dok je nosio dres zagrebačkog Dinama. Danas 37-godišnji branič nosi dres Primorca iz Biograda, a u karijeri je igrao za NK Zagreb, Inter Zaprešić, švicarski Thun, izraelske Bnei Yehudu i Ashdod, Olimpik Sarajevo, grčku Kavalu, Široki Brijeg i Zadar. Sa suprugom Martinom je prije nekoliko godina pokrenuo i vlastitu modnu marku Cataleya koju nose najpoznatije svjetske face poput Kyliana Mbappéa, Ivana Rakitića, Falcaa i drugih, prenosi 100posto.

“Idem na trening, zovem Vas kad završim”, javio nam se iz Biograda Ješe.

Par sati kasnije evo ga ponovno na liniji. Očito ne ide bez nogometa ni u 37. godini.

“Hahaha, da, još uvijek igram u Primorcu i super mi je. Idealno mi je sad za godine i nivo, i liga, i broj treninga i igrat ću dokle god budem mogao. Za sad je sve ok što se zdravlja tiče. Imao sam nekih problema s leđima, ali to je već osobna karta, ništa ozbiljno. Igrat ću dok god mogu i dok mogu pratiti mlade”, kaže nam Ješe.

Navikli ste na puno veći nivo tijekom karijere. Kako je sada u trećoj ligi?

“Jesam, ali što je tu je. Ne mogu više igrati prvu ligu, a nije mi se prestajalo igrati nogomet. Blatnjak je bio trener tu u Primorcu pa me nagovorio da se aktiviram ponovno. Bio sam već prestao, ali evo, aktivirao sam se i probat ću što duže mogu. Stvarno uživam. Sad mi je najveći gušt igrati nogomet u cijeloj karijeri. Sad nema nikakvog pritiska, nema ničega, baš uživam. Valjda je to i zato što se bliži kraj pa čovjek jednostavno više voli nogomet nego kada ga igra u nekim najboljim godinama. Baš uživam.”

Vaš Dinamo je na pragu europskog proljeća nakon 48 godina zime. Što kažete na današnji Dinamo s Nenadom Bjelicom?

“Kada sam ja bio u Dinamu, Dinamo nije imao nekog europskog iskustva. I mi smo imali veliku priliku protiv Heerenveena osigurati europsko proljeće, ali na kraju smo primili dva gola u zadnjim minutama. Oni su sada ciljano dovodili igrače. Bjelica je točno posložio ekipu kako je htio, a i vrhunski je trener. Malo su imali i sreće u odnosu na prijašnje godine kada su ispadali dosta nesretno. Ove godine ih mazi i ta sreća koja im je dala i grupu u kojoj svaki protivnik ima svojih problema, a oni su to iskoristili. Zasluženo su osvojili devet bodova i nadam se da će u četvrtak pobijediti i osigurati to proljeće, a i da će biti prvi u skupini da dobiju nekog lakšeg protivnika. Mislim da to nije njihov kraj, nego da mogu još dalje dogurati. Imaju odličnu ekipu i momčad su što do sada nije bio slučaj u Dinamu. U zadnjih 10 godina su imali individualce, a sada su baš momčad i to se vidi. Imaju vrhunskog trenera i to je logičan slijed”, kaže Ješe.

Jeste li ostali u kontaktu s nekim iz kluba?

“Dosta se to i promijenilo od mojeg doba. Nema više ni Zdravka, ni nekih drugih ljudi, ali čujem se recimo sa sportskim direktorom Bimbom Vukelićem s vremena na vrijeme. Čujem se i s igračima koji su bili u moje vrijeme, održavamo kontakte i vidimo se kada dođem u Zagreb. Manje i dolazim u Zagreb, ali održavamo kontakte.”

Kada ste spomenuli Zdravka Mamića, kako je bilo raditi s njim?

“Za igrače je najbolji na svijetu. Kod Zdravka stvarno imaš sve. Dinamo je stvarno na vrhunskom nivou. Bio sam u dosta klubova i vani i mogu reći da je Dinamo stvarno svjetski klub. Igrači u HNL-u imaju ptičjeg mlijeka i stvarno im ne fali ništa. Mogu se koncentrirati samo na nogomet, a danas su ti novci otišli toliko daleko da ti igrači mogu osigurati egzistenciju samo da ostanu u Dinamu. To nije bio slučaj u moje vrijeme, nisi mogao igrati 10 godina u Dinamu i osigurati egzistenciju. Mislim da je Zdravko što se tiče igrača i kluba napravio vrhunski rezultat, a plodove toga ubire i reprezentacija. Kao predsjednik kluba za mene je bio vrhunski i stvarno mi je bilo odlično. Taman su to bili oni njegovi počeci kada je stvarao tu ekipu. Imam samo riječi hvale o njemu kao predsjedniku kluba”, kaže Ješe pa dodaje:

“Gledajte, svi klubovi ostaju dužni, Dinamo ne ostaje. Niti jedan igrač neće otići iz Dinama nezadovoljan što se tiče primanja. Bio sam u šest, sedam klubova i nema kluba koji mi u konačnici nije ostao dužan. Ako gledamo s tog aspekta, Dinamo je na razini više. Zdravko je stvarno spreman pomoći svakome i tko god je od nas imao bilo kakav problem u životu, obratio se njemu i on će sve napraviti da ti pomogne. Stvarno ima tu ljudsku stranu i igrači ga moraju voljeti, jednostavno moraju”, kaže Ješe.

Dio karijere proveli ste u Izraelu. To je zemlja i liga o kojoj ne čitamo previše i ne pratimo ju previše. Kakva su Vaša iskustva iz Izraela?

“Izrael je meni najbolja zemlja u kojoj sam bio i sutra bih se tamo vratio. Izrael je prekrasna zemlja. Dosta je iskrivljena slika zbog povijesti i svega. Percepcija Izraela u našoj javnosti je dosta iskrivljena. Izrael je vrhunski, tereni su perfektni, stadioni su puni, igrači su obožavani, plaće su redovne, stalno je sunce, hrana je vrhunska, tako da nisam niti jedan problem imao tamo. Čak je bio i onaj neki napad u Gazi. Bio sam drugu godinu u Ashdodu, tamo je poznata luka, i mama me zvala da je napadnut baš taj grad, a ja nisam imao pojma. Oni su rakete srušili u zraku pa to nije ni došlo do grada. Čovjek se tamo stvarno osjeća sigurno i meni je bilo vrhunski”, kaže Ješe pa nastavlja:

“I liga je vrhunska. Dosta ljudi ne zna o njoj, ali baš je dobro. Ljudi jako vole sport i zapravo žive za Maccabi Tel Aviv i košarkaški i nogometni. U kojem god gradu igraš dobro ti je. Pogotovo ako dobro igraš, onda si tamo božanstvo kao što je Rosso bio tamo godinama i Nikola Vujčić i neki igrači koji tamo ne mogu popit kavu od količine ljudi koji ih žele slikati i žele njihove autograme. Baš su temperamentan narod, slični su Dalmatincima. Kod njih nema sredine, ili si najbolji na svijetu ili si najgori. Ako ide dobro, onda je super, ako ne ide, nije dobro, pogotovo za strance. No, svi su uglavnom zadovoljni. Ma zemlja je čudo i ima tu i vjersku i kulturnu ponudu. Dosta toga se može vidjeti i obići. Te stvari sam ja volio pa sam obišao, baš sam uživao. Žao mi je samo što nije duže trajalo”, priča nam Ješe.

S nama je podijelio i jedan nama neobičan običaj u kojem je sudjelovao na tjednoj bazi.

“Pokušavao sam učiti o zemljama u kojima sam igrao. Bio sam u Sarajevu pa sam dosta učio o islamu, pa sam bio u Izraelu i učio o njihovoj vjeri, pa u Grčkoj o njihovoj vjeri. Izraelci imaju taj Šabat koji počinje u petak i traje do subote u 17. To im je najveći događaj taj tjedan pa se organizira večera i uvijek zovu strance u goste. Trude se da te svaki vikend netko pozove doma pa sam puno petkova išao u goste ljudima. Pokušao sam prihvatiti njihovo. Stavio bih kipu na glavu i odradio taj molitveni ritual prije večere. Oni jako drže do toga. Njima je vjera jako važna, a u toj vjeri su i opstali sve ove godine. Neobično je, ali mene je to jako zanimalo. Jako je zanimljiva zemlja i jako puno se može vidjeti i naučiti.”

Udaljimo se malo od nogometa. Prije koju godinu počeli ste proizvoditi odjeću. Kako ste upali u modne vode?

“Imam sportski asortiman: kratke hlače i majice za ljeto, trenirke i razne majice za zimu. Cijeli život sam volio modu, a oduvijek sam mrzio traperice. Stvarno ih ne volim, a ako i imam traperice imam ih od pamuka ili napravljene od trenirke, kao lažne traperice. Uvijek sam htio napraviti nešto da bude ugodno za nositi, a da bude i ugodno oku. Supruga je prva počela. Bili smo vani, pa je ona to htjela napraviti, pa smo dobili djecu, pa čekaj da se vratimo, pa ćemo ovako, onako… Onda je ona krenula i kako je krenula, tako sam i ja dobio inspiraciju da krenem. Okušao sam se u tom muškom dijelu, napravio sam prvu kolekciju da vidim kako će ići i eto, dobro je krenulo i evo skoro tri godine sam u tom poslu. Zadovoljan sam, dobro nam ide i rastemo iz dana u dan.”

Tko dizajnira odjeću? Vi i supruga ili imate nekog zaduženog za to?

“Žena radi svoj ženski dio, a ja muški. Ona mi malo pomaže, ali sve radimo sami. Nemamo pomoć sa strane. Nemamo zaposlenih koji bi se brinuli o tome kao veliki, ali uživamo u tome. To i je poanta svega, to stvaranje, a onda kada to dođe i na police i ljudima se svidi, onda je to konačna satisfakcija”, kaže Ješe koji je proizvodnju ostavio u Hrvatskoj:

“Ja šivam u Zagrebu, a supruga u Zadru. Hrvatski brend, hrvatski pokretači toga svega. To je to, mala zemlja za velike stvari. Pokušavamo se probiti na svjetsko tržište i ide nam dobro.”

A da se brend bivšeg Dinamovca probija na svjetsko tržište pokazuju i brojni svjetski poznati nogometaši poput Mbappéa, Falcaa, Subašića, Perišića, Pašalića, Rakitića, Ćorića, Džeke, Livakovića i drugih koji s ponosom nose Ješin brend. Za sve to “kriv je” Suba.

“Puno mi je pomogao Subašić s kojim sam prijatelj i od početka sam u kontaktu s njim. Krenuli smo od ljudi koje sam ja znao od prije i onih koje je on znao od prije i sada, ali jako je teško. Teško je dobiti tog igrača da ti pošalje sliku zato što su oni svi manje, više vezani tim milijunskim ugovorima s velikim firmama. Nije lako dobiti nekoga da se obuče u tvoj brend, da stavi sliku na svoju stranicu ili ti ju pošalje. Meni Subašić pošalje sliku tog Mbappéa dok je još bio kod njega u Monacu ili Falcaa, a kaže mi i da nose moje trenirke i onda mi je to još veća satisfakcija. No, kažem, teško je jako zato što su vezani tim ugovorima”, kaže Ješe pa dodaje:

“Rakitić je stavio na svoju stranicu i zvali su ga iz Adidasa za sat vremena da sliku ukloni. Nastao je problem jer sam ja kao neka konkurencija njima. Ne vidim se tako, ali oni to tako gledaju. No, to je neki moj način reklamiranja i cijelu priču sam bazirao na tome.”

Planirate li u budućnosti ući u nogomet i možda nekog od hrvatskih prvoligaša obući u potpunosti u Cataleyu?

“Ne znam što bih rekao. Dok sam igrao nogomet viđao sam rast nekih brendova kao što su Legea, Jako ili ovi drugi manji brendovi koji nisu Nike ili Adidas. Znam koliko su se oni trudili da se uopće probiju i koliko su velike firme stajale iza njih da se uopće probiju. Nije se lako probiti na tržište i kod nas je to problematično jer moraš kompenzirati, davati besplatno, pola klubova ne plaća,… Tako da nisam uopće u tome što se tiče dresova i toga. Trenirke da jer to mi je glavni posao. No, sportske trenirke su drugačije. One su rađene od poliestera, a moje su stopostotni pamuk, tako da nije to baš tako jednostavno. To je onda industrijska proizvodnja. Nisam baš za to. Držim se ovog, možemo reći, finijeg brenda ipak.”

Za kraj, gdje ljudi mogu kupiti brend koji nose Suba, Mbappé ili Rakitić?

“Prodaja je isključivo online. Prodajemo putem društvenih mreža za sada. Dućan nam je u planu u nekoj budućnosti, ali do tada samo preko interneta. To je nekako najbrži i najlakši put do ljudi i na to smo se bazirali”, zaključio je Ješe.

Ostavi komentar koristeći Facebook