marko vučetić

Razgovor sa Zadraninom koji se kandidira za predsjednika: “Pozdrav “Za dom spremni” posve je nedopustiv”

Arhiva AZD/Ilustracija

S nezavisnim saborskim zastupnikom Markom Vučetićem koji je najavio kandidaturu za predsjednika Republike Net.hr je razgovarao o njegovom političkom putu, pogledu na političku scenu i ulozi predsjednika. Vučetić otkriva i što misli o pozdravu Za dom spremni, kako vidi ulogu Crkve u Hrvatskoj, a najavljuje da će, postane li predsjednik premijestiti Ured s Pantovčaka
Marko Vučetić, četrdesetjednogodišnji doktor filozofije, iako je ušao u svijet politike tek nakon prošlih parlamentarnih izbora, odavno nije nepoznato lice na hrvatskoj političkoj sceni. Saborski je zastupnik, no ne prima saborsku plaću: i dalje radi kao pročelnik i profesor na Odjelu na filozofiju Sveučilišta u Zadru a u Saboru volontira.

Njegova “obrana” Istanbulske konvencije sigurno će ući u najznačajnije trenutke ovog saziva Sabora, ali i mnogi drugi nastupi u obično polupraznoj sabornici. Govori nadahnuto, često rabi filozofski rječnik, ali svejedno – dopire daleko. Počeo je kao nezavisni zastupnik, s liste Mosta, ali ovog ljeta razišao se s Mostom. Sada je nezavisni zastupnik, surađuje s drugim nezavisnim zastupnikom, bivšim SDP-ovcem, Bojanom Glavaševićem, i izgledno je da će osnovati svoj klub.

Dio inicijative Dalije Orešković
Vučetić je dio šire političke inicijative koju predvodi Dalija Orešković, pa je i njegova objava kandidature za mjesto predsjednika zazvučala kao dio tog projekta. Uostalom, i Dalija Orešković i Bojan Glavašević podržali su njegovu objavu na Facebooku da se “uvjetno kandidira” za predsjednika. Objava kandidature izazvala je brojne reakcije: od optužbi da stvara “cirkus” (suradnik Ruže Tomašić, Mate Mijić) do podrške.

Njegova kandidatura nesumnjivo je bila iznenađenje za učmalu i predvidljivu hrvatsku političku scenu. Marko Vučetić, impresivnog obrazovanja, jednostavan je u nastupu, susretljiv prema novinarima, rijetko viđeni primjer političara koji ne komplicira oko dogovaranja i realizacije intervjua, precizan i profesionalno distanciran. Ako zanemarimo Mijića, malo je onih koji se usuđuju Vučetićev potez on the record nazvati neozbiljnim.

Jest da je nepoznat široj javnosti, ali ima jačinu, ovako neopterećen ikakvim političkim trgovinama ili “grijesima” iz prošlosti. Bi li on mogao biti predsjednik? Recimo, onaj koji dolazi biciklom na posao ili prepješači nekoliko ulica do ureda? No, nije li to previše neobična vizija za hrvatske prilike? Vučetić ne voli kada se hrvatsku političku scenu naziva “arenom”, zgrožen je animalizmom u hrvatskoj politici, no činjenica jest da se on svojom kandidaturom upravo bacio među zvjeri. Jedno je sigurno: radi se o hrabrom političaru.

NET.HR: Da razjasnimo za početak vašu “uvjetnu” kandidaturu. Mnoge je to zbunilo, mnogi su već komentirati da je to znak da ne mislite ozbiljno.

VUČETIĆ: Uvjetna kandidatura je utemeljena politološki, ali i filozofski. To ne znači da mislim da nisam dovoljno dobar kandidat…

NET.HR: Ali zvuči kao da ste – nesigurni. Ili smatrate da možete biti kandidat za predsjednika ili ne?

VUČETIĆ: Ne radi se o nesigurnosti. Uvjetna kandidatura u konačnici mene očituje kao čovjeka koji je sam na ovom političkom putu. A to nesigurna osoba sigurno ne bi napravila. Kod nas je politika vrlo često pripadanje nekome, nekoj grupaciji. Postavlja se pitanje “tko stoji iza nekoga”. Ako netko ima potrebu da netko iza njega stoji taj po meni nije dostojan ljudskog lika. Uvjetnom kandidaturom htio sam naprosto poručiti da razumijem da nisu raspisani izbori. I da ću biti kandidat kad budu raspisani izbori. Nemam problem da budem promatran kao kandidat bezuvjetno, ali onda neka dosljedno svakog drugog kandidata shvate kao mog protukandidata.

NET.HR: Što vas je potaklo na tu odluku da se kandidirate? Kada se dogodio “klik” nakon kojeg ste odlučili da želite biti predsjednik?

VUČETIĆ: Prije svega, osjećam se otuđeno u Saboru. Rekao sam da ću završiti svoj mandat u ovom sazivu i da neću sudjelovati u budućim izbornim ciklusima. No, nakon što sam to izrekao, počeli su me zaustavljati i kolege i građani i pitati zašto je to tako. Do kraja mandata su još dvije godine. Kako pomiriti to, ostati u politici i ne negirati se. Došao sam do jedne jedine političke funkcije u državi koja počiva na negaciji osobnosti. A to je funkcija predsjednika. Predsjednik ili predsjednica države je jedini građanin koji mora negirati svoju vlastitu povijest.

Kad se stupi na poziciju predsjednika, to je biće koje predstavlja raznolikost svega što postoji u Hrvatskoj u građanskom smislu. Zaključio sam da bih mogao suspendirati cjelovitost vlastite individualne povijesti i u jednom mandatu postati dio institucije koja predstavlja sve građane. Ne bih podcjenjivao građansku svijest u Hrvatskoj… Mada, kada promatramo političke procese, oni su gotovo nepomični, nismo se razvili u smjeru građanskog društva, nego još funkcioniramo u smjeru etnosa, odnosno plemenske svijesti. No, moguće da će građani prepoznati da je ovo radikalno drugačije od onog ostalog što se nudi u politici.

NET.HR: Vi smatrate da predsjednica Grabar Kitarović ne obavlja dobro funkciju predsjednice?

VUČETIĆ: Često se političare ocjenjuje od 1 do 5. Rekao bih da je njezin građanski angažman za ocjenu odličan. Jer se trudi u svim onim segmentima koji pripadaju građanskoj egzistenciji. Ide na predstave, doduše uzme buket cvijeća koji joj ne pripada, sudjeluje i navija na nogometnim predstavama, sudjeluje u rekreativnim priredbama itd. Dakle, prisutna je na mnogim mjestima relaksirajućeg građanskog života. Ali Kolinda Grabar Kitarović radi malo onog što je propisano u Ustavu, od članka 94. do 107. Ne vidim da djeluje u kreiranju vanjske politike, da je čuvar nacionalne politike. Ovdje se ne radi ni o kakvom osobnom napadu. Ona nas naprosto ne zastupa u mjeri u kojoj je to propisao Ustav RH.

NET.HR: Tko je po vašem sudu od dosadašnjih predsjednika napravio najviše?

VUČETIĆ: Imali smo različite sustave. U vrijeme Franje Tuđmana imalo smo predsjednički sustav u kojem je zamalo došlo do identifikacije volje predsjednika s onim što institucija treba biti. Radilo se o ratnim zbivanjima, takav pristup ne može biti vrednovan demokratskim modelom. Tada je, na žalost, došlo do jedne emocionalne zloupotrebe. Domoljubni osjećaji su se kleptomanski otuđili od građana i nastanili u jednu stranku, te se tvrdilo da jedino ta stranka ima pravo na domoljublje. Naravno, radi se o HDZ-u. To je patološka situacija koja zahtijeva dekonstrukciju. Domoljublje se najmanje iskazuje putem politika, mnogo više putem kulture, jezika, prihvaćanja drugih, građanske svijesti. Poslije Tuđmana slijedi Mesić. On je pokazivao odlučnost, i u smjeni generala i u vicevima. U svoja dva mandata nije oživotvorio ono što bi funkcija predsjednika trebala. Mesić je bio antipod Tuđmanu.

Nakon Mesića dolazi Josipović, više uljuđen i uglađen, blizak građanskom idealu, ali je nedostajalo građanske odlučnosti da se sljubi s ustavnim ovlastima.  Josipović je antipod Mesiću. Za predsjednika nije dovoljno da lijepo svira glasovir, nego da shvaća svoje obaveze iz Ustava i da ih je spreman iskoristiti za dobrobit društva. A predsjednica Grabar Kitarović je svoj mandat započela obećanjem da neće biti na Pantovčaku, a evo je – još uvijek je na Pantovčaku. Naši predsjednici su na jedan perverzni način na tragu one Aristotelove sintagme: nepokrenuti pokretači. Ne mijenjaju u društvu ništa nabolje, samo su pokrenuli sebe, uzdignuli se u svere o kojima su sanjali. Kao političar jesam otuđen od svoje osobnosti, moje emocije su ostale u Zadru, u obitelji, ali imam odgovornost prema društvu. Ne želim samo individualnu sreću nego želim da budemo i kao društvo sretniji, tolerantniji, da budemo sigurniji.

‘Da mi je cilj pobijediti Kolindu, bio bih sadist’
NET.HR: Analitičar Žarko Puhovski prije nekoliko dana je rekao da mu se Kolinda Grabar Kitarović čini nepobjedivom. Činjenica jest da je prema svim istraživanjima javnog mnijenja najpopularnija političarka.

VUČETIĆ: Smisao političkih utrka nije pobjeda ovog ili poraz onog, nego da pobijedi sadržaj koji je neosoban. Da je moj cilj pobijediti Kolindu Grabar Kitarović onda bih ja bio sadist kojem treba psihoterapija. Moj cilj nije pobijediti neku osobu, nego da pobijedi politički sadržaj koji ja prepoznajem i za koji mislim da je zapušten. Analitičari su podsvjesno na tragu političke patologije, promatraju politiku kao animalno nadmetanje, kao ring, gdje će, maltene na tragu krvne osvete, jedna osoba pobijediti a druga osoba biti poražena i trajno izvrgnuta ruglu. Ukoliko građani promatraju politiku kao animalnu disciplinu i očekuju od mene da porazim nekog, molim da ne glasuju za mene. Želim da prepoznaju sadržaj koji zagovaram.

NET.HR: No ljudi će vas ipak promatrati prije svega kao osobu, analizirati ono što ste rekli ili učinili, pitati se po čemu ste im vi poznati, ili ste im posve ostali nepoznati. Kako ćete nametnuti taj diskurs za koji se zalažete? Kako mislite doći do šire javnosti s tom porukom? Je li vam jasno da s tim inzistiranjem na sadržaju “bez osobe” vrlo izgledno niti nećete doprijeti do šireg biračkog tijela?

VUČETIĆ: Ja sam građanin koji je izrazio svoje političke puteve. Znam također da je taj sadržaj koji zagovaramo prošao kroz filter moje osobnosti. Ukoliko je taj sadržaj dopadljiv građanima, oni će me izabrati. Naravno da moja osobnost nije nebitna. Prvo, ja ne mogu drugačije govoriti i promišljati nego što govorim i promišljam. Već su mi prigovarali da sam mnogima nerazumljiv, ali važno mi je da sam prije svega razumljiv sebi. Tada bih ja bio vlastita prevara. Sadržaje koje prezentiram građanima prezentirati ću tako da ne izdam sam sebe i da pridobijem njihovo povjerenje. Ali ne na nasilan način. Ne na način da tvrdim da nitko drugi ne valja. Želim da postanemo društvo uključivosti, integracije, tolerancije.

NET.HR: Kako komentirate činjenicu da predsjednica još nije otvoreno rekla misli li se kandidirati na narednim predsjedničkim izborima, da ni HDZ neće otvoreno reći hoće li Grabar Kitarović biti njihov kandidat ili ipak netko drugi, pa bi Grabar Kitarović bila nezavisna kandidatkinja?

VUČETIĆ: Stvara se atmosfera kao da je od krucijalne važnosti za Hrvatsku tko će biti kandidat HDZ-a na predsjedničkim izborima. Smatram da će to svakako biti Kolinda Grabar Kitarović.

NET.HR: Neovisno o neprestanim prepucavanjima na liniji Plenković-Grabar-Kitarović? Ne mislite da su moguće nekakve drugačije kombinacije?

VUČETIĆ: Ne. Zato jer je Grabar-Kitarović dijete HDZ-a i pokazala je kontinuitet njihove politike. Ona koristi funkciju predsjednice države za isticanje vlastite političke figure. U javnosti se postavlja kao da je izuzetno bitno tko će biti kandidat HDZ-a. No, ukoliko oporba bude djelovala jedinstveno, ukoliko građani budu slušali sadržaj, uvjeren sam da će nezavisni kandidat odnijeti pobjedu. Mislim da će pobijediti kandidat koji je izvan političkih struktura, nezavisan. Kandidat koji će nastupati kao građanin, iskreno. To ne može biti kandidat niti jedne stranke.

Pogledajte SDP. Oni su sada u završnoj fazi političkog kanibalizma. SDP-ovci kao da su se našli na splavi nakon brodoloma, ne mogu napustiti jedni druge, samo biraju tko će taj dan biti pojeden da bi ostali preživjeli na splavi. SDP je i idejno promijenio kurs: jedna socijademokratska stranka je napustila socijaldemokraciju i postala liberalna a da to nisu ni shvatili. To je tragedija za SDP, ali i siromaštvo za cijelu hrvatsku političku scenu. Ne znam hoće li se SDP uskoro stabilizirati. Ako ne.. za njih bi bilo najbolje da ne izlaze na izbore dok se ne srede. Nek kažu građanima: oprostite, upali smo u stanje tjeskobe, patologije, hranimo se jedni drugima, javit ćemo vam se kad se sredimo.

NET.HR: A HDZ smatrate stabilnom i snažnom strankom?

VUČETIĆ: Njih drži vlast. Kad siđu s vlasti snaći će ih ovo što se događa u SDP-u. HDZ je prepun frakcija i različitih struja i počet će kanibalizam i unutar HDZ-a kad siđu s vlasti.

NET.HR: Kakvi su izgledi Zorana Milanovića ako se kandidira? Kao nezavisan kandidat ili kandidat SDP-a?

VUČETIĆ: Milanović se, naravno, ima pravo kandidirati. Njemu je nesumnjivo otegotna okolnost to što je bio premijer. Otegotna mu je okolnost i to što je svojim autoritetom SDP skrenuo sa socijaldemokracije u liberalno. Ima odgovornost i zbog toga jer je dopustio HDZ-u 2016. da dođe na vlast. Tu ima odgovornosti i za Most jer je pokazao da nema umijeće pregovaranja. Milanović ima odgovornost i za to što je bio previše otvoren prema svojim koalicijskim partnerima, što je u Saboru dao toliko mjesta onima koji ta mjesta ne bi osvojili ni u snu.

Ne znam što se događalo s njim nakon premijerske funkcije, ali ako se smjera kandidirati za predsjednika, trebao bi aktivirati svoj saborski mandat, trebao bi pokazati pred javnošću je li sazrio, je li se promijenio, koju sad političku energiju ima. Podsjećam da on nakon premijerske dužnosti nije htio biti saborski zastupnik, da je on poslao poruku da zastupanje građana u parlamentu ili nije dio njegovog političkog habitusa ili vlastitog samopoštovanja.

Kako krati neizdržive rasprave u Saboru
NET.HR: Više puta ste spomenuli značaj djelovanja u Saboru. Kako vi ocjenjujte sadašnju kvalitetu rada saborskih zastupnika i činjenicu da ima rekordno mnogo prebjega iz stranke u stranku, iz jednog kluba u drugi? Uglavnom u smjeru vladajuće većine.

VUČETIĆ: Istina je da su diskusije u Saboru ponekad neizdrživo loše. Ima trenutaka kada diskusije slušam sa sekundarnom pažnjom a pod stolom čitam knjigu. To mi je način da sačuvam zdravi um. Rasprave su ponekad toliko umno dezintegrirajuće da je bolje ne slušati ih. Pogledajmo sastav… imamo Most koji se danas nastoji prikazati kao da nikada nije bio dio vlasti i da je oduvijek bio opozicija koja je nositelj morala. Imamo HNS koji je govorio da nikada neće ići s HDZ-om, pa je otišao i podijelio se na dio koji je s HDZ-om i na jedan principijelan dio, od kojeg je nastao Glas.

Imamo HDZ koji je u sukobu s vlastitim političkim identitetom. Svjedočili smo trenutku kada je predsjednik stranke natjerao značajan dio svojih zastupnika da glasaju za Istanbulsku konvenciju ali nije uspio uvjeriti niti jednog jedinog člana svoje stranke da je to dokument koji izvlači nasilje nad ženama u javnosti i pomaže borbi protiv tog nasilja. Imamo enormno mnogo prebjega. Ova saziv Sabora je posve zatrovan.

NET.HR: I vi ste napustili Klub Mosta…?

VUČETIĆ: Nisam prebjeg. Ja sam disident.

NET.HR: Smatrate li vi da hrvatska vlada ima jasan stav oko migranata?

VUČETIĆ: Andrej Plenković njeguje europejski duh prihvaćanja dokumenata. Naravno, pozdravljam prihvaćanje dokumenata, ali zanima me – što poslije dokumenata. Marakeški dokument nam pomaže da u migrantima vidimo sugrađane, da vodimo računa o njihovim ljudskim pravima, a kada govorimo o migracijama, da vodimo računa i o razvojnim potrebama nacionalnih gospodarstava. Plenković prihvaća dokumente, ali ne vidimo da ti dokumenti mijenjaju hrvatsku stvarnost. A to jest problematično. Vidjeli smo to i na primjeru Istanbulske konvencije.

NET.HR: Je li u Saboru mjesto slici na kojoj je prikazan pokojni branitelj s velikom oznakom HOS-a u kojoj je pozdrav Za dom spremni?

VUČETIĆ: Hrvatska je povijesno propustila reći da to nije pozdrav koji pripada hrvatskoj kulturi i tradiciji, da je pozdrav “Za dom spremni” ustaški pozdrav, a da se ustaški pokret vezuje uz ono što civilizirani svijet naziva fašizmom. Činjenica jest da je pozdrav dio oznake HOS-a koja je odobrena još u vrijeme SDP-ove Vlade, da je ona zakonita, pa po toj logici nije niti bilo osnova za zabranu izložbe. Ako mene osobno pitate, meni je pozdrav “Za dom spremni” posve nedopustiv. Htio bih osvijestiti da taj pozdrav pripada NDH, a NDH je bila na strani fašizma. Ja Hrvatsku trajno vidim na strani antifašizma i u suvremenoj Hrvatskoj za taj pozdrav nema mjesta. Čak bismo mogli reći da zbog digniteta onih koji su sudjelovali u obrani RH treba ukloniti taj pozdrav, pa i iz oznake HOS-a.

NET.HR: No, ni predsjednica niti premijer ne pokazuju takvu odlučnost oko pozdrava “Za dom spremni”. Predsjednica ga je nazivala “starim hrvatskim pozdravom”, a premijer je sustavno izbjegavao precizno određenje i osnovao je i Vijeće koje je trebalo procijeniti smije li se pozdrav koristiti ili ne…

VUČETIĆ: To je ono što me posebno iznenadilo u mom kratkom bavljenju politikom. Kako je političarima teško izreći stav oko naoko jednostavnih stvari. To nije pitanje oko kojeg bi trebalo osnivati ikakva povjerenstva. Ako je nešto ustavna kategorija zašto se osniva povjerenstvo o tome? Premijer i predsjednik moraju moći jasno i odlučno izreći stav i braniti ustavne vrednote. Mi već dvadeset godina raspravljamo o pozdravu “Za dom spremni”…

‘Istina o NDH stane u tri rečenice’
NET.HR: Možda zato jer nedostaje odlučnosti na najvišim instancama da se to pitanje pojasni? Pučka pravobraniteljica je upravo objavila svoj apel u kojem upozorava da je sve više pojava relativiziranja fašizma i fašističkih simbola u Hrvatskoj…

VUČETIĆ: Dira se u identifikacijski obrazac. Dopustilo se da dio ljudi vezuje pozdrav “Za dom spremni” uz Domovinski rat, a onda se u povijesti taj isti pozdrav vezuje uz Pavelića. Predavao sam povijest u osnovnim i srednjim školama i suočavao se s time da djeca da to mogu shvatiti. Neki od njih nisu vidjeli ništa prijeporno u NDH. Naše riječi izgovorene u javnom prostoru mogu biti blagotvorne ali mogu biti i opasne. Mnogo onih koji govore u javnom prostoru nisu svjesni toga… Istina o NDH stane u tri rečenice. Ali oni koji imaju pred očima rejting ili kalkuliraju o ovim i onim biračima – oni će to sve zakomplicirati i zamutiti. I onda imamo dvadeset godina natezanja i još ćemo imati ako tome ne stanemo na kraj.

NET.HR: Kakav je vaš stav: je li premijeru bilo mjesto u prvom redu na promociji knjige Martine Dalić?

VUČETIĆ: Ukoliko se premijer nalazi među koricama te knjige, onda je mogao biti i predstavljač te knjige. Svi oni koji se spominju u knjizi, koji su akteri toga što se zbivalo, a bili su na promociji, dali su legitimitet tome što je napisano. Tek ove godine, u svibnju, saznao sam da je i Petrov bio dio grupe koja se sastajala u Vladi. S obzirom da sam tada još bio član kluba zastupnika Mosta pitao sam o čemu se tu radi. Rekao sam: ukoliko je Most, koji je nastao kao otpor tajnim ćelijama u društvu, bio uključen u formiranje tajne ćelije za Agrokor, Božo Petrov više ne pripada ideji Mosta i mora otići. Božo Petrov do dan danas nije razjasnio svoju uključenost, a Martina Dalić inzistira da je sudjelovao na sastancima. To je ta neautentičnost. Ako si kao političar napustio put koji si zagovarao, moraš moći otići. Svi koji su se našli u knjizi Martine Dalić, kao sudionici tajnih sastanaka, trebali bi napustiti svoje pozicije i posvetiti se čitanju knjiga.

NET.HR: Vi, dakle, smatrate da svi sudionici “tajne ćelije” moraju podnijeti ostavke? Od premijera na dalje?

VUČETIĆ: Ne želim tvrditi da se radi o kaznenim djelima. Nego da se radi o politici, o akciji, koja je bila skrivena od javnosti. Govorili su da se radi o gospodarskom problemu velikih razmjera a onda su krenuli u akciju o kojoj se nije informiralo javnost. Ja sam tada glasao za lex Agrokor jer nisam imao sve informacije. Bih li danas glasao? Ne bih. Oni su nama cijeli taj problem prikazivali kao kataklizmu gospodarstva, a radilo se o kataklizmi logike. Da je država vodila računa o statusu radnika u Agrokoru, u Agrokoru niti ne bi došlo do problema.

NET.HR: Doimate se kao usamljenik, a predsjednik mora biti timski igrač. Tko će činiti vaš tim?

VUČETIĆ: Okupljam stručnjake. Svaki moj savjetnik za određeno područje mora biti biti kvalitetniji od mene u tom području. Treba mi ustavno-pravni stručnjak, treba mi ekonomski stručnjak, itd. a moj posao je utjecati na institucije da se to razvije, da bude dobro za građane.

NET.HR: Ured predsjednika biste preselili s Pantovčaka?

VUČETIĆ: Naravno, treba nam manji ured, jeftiniji, jednostavniji, bez ceremonija i velikog osiguranja i kultnih radnji. Ako jutro započnete s pet tjelohranitelja i ceremonijalnim pozdravima domovini vi građane ne vidite. Vidite samo sebe.

Marko VučetićFoto: Pixsell
NET.HR: Utjecaj Crkve u Hrvatskoj?

VUČETIĆ: Sekularizacija je potrebna i Crkvi i državi. Ako nema sekularizacije, trebala bi biti zabrinuta prije svega Crkva. Nek klerici ne razvijaju iluzije da je njihov utjecaj na politiku dobar i bitan za Crkvu. On zapravo poništava ulogu Crkve. Crkvi treba omogućiti da djeluje unutar svog područja, a to je jedino moguće uz sekularizaciju, uz trajnu odvojenost Crkve i države.

NET.HR: Jeste li vi vjernik?

VUČETIĆ: Završio sam studij teologije. Što god vam odgovorim nije moguće provjeriti.

NET.HR: Kako se vi osjećate?

VUČETIĆ: Imam crkveni brak, završio sam studij teologije… moj iskaz bi trebao biti da jesam vjernik, ali vam kao filozof kažem: Bog je trajna mogućnost. Vjera je dijalektika u kojoj vi niste sigurni postoji li to biće ili ne. Vjernik kad upadne u krizu postaje ateist, a ateist kad padne u krizu postaje vjernik. Važno je da je osoba uključiva. Nadam se da ih ima mnogo i da će ih biti što više u hrvatskom društvu.

Ostavi komentar koristeći Facebook



 

Listen on Online Radio Box!

Svira(lo) na Anteni Zadar 97,2

Listen on Online Radio Box!

10 najemitiranijih na Anteni Zadar